Ivo Jakovljević otkriva kako je napisao veliki rječnik s 3000 šibenskih riči

U (post)blagdanskom će ozračju žitelji Krešimirova grada dobiti zaista lijepi poklon ili Veliki rječnik šibenskih riči.
Privlačno djelo, koje je mala internetska knjižara Jakovljević, poslije punih dvanaest godina prikupljanja i sređivanja građe, objavila početkom ovog mjeseca. Pri kraju su pregovori oko tiskanja te, uvjereni smo, zanimljive knjige. Autor lokalpatriotskog i povijesno vrijednog izdanja je, pretpostavljamo da pogađate, Ivo Jakovljević. Šibenski publicist i novinar, koji je najveći dio karijere (Vjesnik, Danas, Novi list, Slobodna Dalmacija, Šibenski list) odradio izvan rodnoga grada. Pisac, koji je već zadužio svoje sugrađane više nego zanimljivim djelima kao što su Šibenski teštamenat, Europski Šibenik, Šibenska filozofija, Šibenska likaruša…

- Kad sam prije trinaest godina pripremao prvi dio Velikog rječnika šibenskih riči, zamislio sam da on bude samo dio cjelovita projekta o šibenskom tradicionalnom identitetu. Nisam bio siguran da ću u međuvremenu napisati i druge knjige poput Šibenskog teštamenta, Europskog Šibenika… Zbog te bojazni, promocijske aktivnosti na Velikom rječniku sveo sam na minimum, bio gotovo samozatajan. Sad sam u predblagdanskom ozračju dodatno sretan, jer sam svoj projekt ostvario u potpunosti. Sve je, dakako, zaslađeno Nagradom grada Šibenika, zasluženom prije četiri godine - počeo je kolega Jakovljević.

Za novi, Veliki rječnik, trebali ste, pretpostavljam, i "pristojan“ broj suradnika…
- Iskustvo u radu na leksikografskim sadržajima stekao sam kao vanjski suradnik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. To mi je pomoglo da u slučaju Velikog rječnika šibenskih riči napravim metodološki odmak. Da ga ukomponiram kao šibensko-šibenski, a ne kao šibensko-hrvatski rječnik. Da na šibenskom dijalektu tumačim jednu našu riječ ili frazu, drugom šibenskom, još plastičnijom. U svemu je stanovita prepreka bila istina da Šibenik nikad nije bio homogeno tkivo, već mješavina grada i prigrada, plemića i pučana, venecijanskih i turskih utjecaja, te dramatičnih ratnih i demografskih promjena. Suradnike sam privukao na poseban način. Internetskim plasiranjem namjernih grešaka! Primjerice, krivim tumačenjem smrika i borića kao putokaza za šibenske toverne. Već u roku od tridesetak dana dobio sam pisma s detaljnim obrazloženjima gdje sam pogriješio!

Nas zanimaju i imena suradnika…
- Prema mojoj gruboj statistici javilo mi se više od sto Šibenčana i Šibenki s gotovo svih strana globusa. Izdvojit ću neke poput Joška Simsiga, Mladena Bjažića, Ive Ćulava, Zorana i Pave Ćale, Damira Vidovića, Miljenka Alavanje, Vinka Šarića Zele, Tomislava Bašića Škure… Nažalost, nekolicina od njih nije više među živima. Suradnici su bili samo nadopuna male rijeke šibenskih riči, koja je odavno tekla kroz staru kuću Jakovljevića u Docu ili obiteljski obor majčine obitelji Karađole u Varošu. Danas, na prijelazu u novu 2018. godinu shvaćam da se u svakodnevnom govoru ne koristi ni polovina od riječi iz mog Velikog rječnika. Spomenut ću po dvije, koje su turskog i talijanskog porijekla. Angir je ružni izraz za vruću, bisnu ženu, dok glagol atoriti znači ići nekome niz dlaku. Ćepateća je krpa kojom se hvata vrila teća, dok je pišapresto šlic na muškim gaćama s patentom.

Koja je bitna razlika između prvog izdanja rječnika iz 2006. godine i ovog, što ga objavljujete jedanaest godina poslije?
- Prvo je izdanje imalo oko osamsto, a novo više od tri tisuće riječi. Usporedbe radi, Faust je Vrančić sa svojim Dictionariumom iz 1595. godine za naše vrijeme spasio samo stotinjak ondašnjih i danas još uvijek vitalnih šibenskih riči. Na novo, prošireno izdanje odlučio sam se kad sam shvatio da sam prihvaćen od šibenske publike. Neke su riječi protumačene samo sinonimom, a neke malim anegdotama i esejima.

Svojim ste pisanjem duboko zagazili i u informatičku eru. Objavili ste rječnik i ostale knjige na internetu…
- Bio je to način da sadržaj svih mojih pet knjiga besplatno približim mojim Šibenčanima, posebice onima koji još nisu uplovili u peto desetljeće života. Mentor i, u poznim godinama, odličan redaktor bio mi je moj pokojni ćaća Joso, koji me je nerijetko znao zapitati u stilu „Dobro ti je sve to, ma pitam se hoće li sve što želiš reći razumiti više od petero ljudi!?“. Srećom, moj otac nije bio u pravu. Čitateljstvo mi je sve brojnije. Zbog toga ću nastaviti svoje socijalno-ekonomske analize i prognostiku na temu šibenskog identiteta i njegove skore sudbine. Jednako u Šibenskom brevijaru, i na društvenim mrežama.

Spomenuli ste „socijalno-ekonomske analize“. Kako rodni grad vidite danas kao odavno etablirani ekonomski komentator?
- Promjene su više nego očigledne. Na novoj karti svijeta Šibenik je u Europskoj uniji, na sigurnosnoj u NATO-u, na vjerskoj u području prevladavajućeg utjecaja Vatikana i katolicizma. Većina šibenskih štednih uloga je u bankama, koje su zapravo strane. U novoj europskoj vlasničkoj strukturi strše turski klinovi u Mandalini, D-resort i D-marina. TLM je postao slovenski. Vrlo je vjerojatno da će inozemni akteri preuzeti i istočnu stranu Šibenskog kanala. U mom rodnom Šibeniku uskoro će se govoriti najviše engleski ili postoje ekonomski razlozi za radikalnu promjenu šibenskoga govora. Zato je, po mojim prijateljima, novi Veliki rječnik šibenskih riči zapravo spas u zadnji čas – završio je Jakovljević.