Bilo ih je svugdje po gradu: gradili su kuće iz snova, pravili maske, lutke, plesali, crtali, kiparili, igrali se... Čak i bebe

Je li naša kuća iz snova jednako lijepa i kada se u istoj ulici nađe s drugim najljepše zamišljenim kućama? Ako o tomu odrasli često ne razmišljaju, to je i te kako zanimalo djecu iz jedne od 40 radionica 59. međunarodnog dječjeg festivala (MDF) koje po šibenskim ulicama i trgovima u petak odbrojile posljednje sate ovogodišnjeg trajanja, baš kao što ih broji i sam festival koji se u subotu svečano zatvara.

-Moja kuća iz snova je šarena, ima puno detalja i velika je. Na tri kata. Lijepa i kičasta, ali mi se to sviđa. Sada radimo u kartonu, sve četiri strane kuće i onda ćemo to zalijepiti. Nakon toga ćemo sve kuće koje je svatko za sebe radio spojiti u jednu ulicu, odnosno grad. Bit će to šarena ulica, drugačija od onih kakve su u gradu. Da tako nešto postoji bilo bi baš fora – govori 11-godišnja Maša iz Zagreba koja je boravak kod prijateljice u Šibeniku iskoristila da se upiše u radionicu Izmišljanje prostora koju vodi mlada i sve poznatija šibenska multimedijalna umjetnica sa splitskom adresom Lana Stojićević.

Za razliku od Maše, 13-godišnja Petra iz Šibenika više voli kamene kuće u starom dijelu grada, premda je na radionici svojoj mašti ipak dala maha.
-Ovo je moja kuću iz snova za apartmane. Ima žute balkone, da sve ne bude crveno i roza. Meni se sviđaju naše starinske kamene kuće, jer nisu toliko kičaste kao one na Brodarici i Jadriji – iskreno će Petra.
Stojićević pak ove godine prvi put na MDF-u djeluje „iznutra“, no festival joj je, kao i brojnoj šibenskoj djeci, trajno upisan u djetinjstvo.
-Pratila sam kao dijete MDF, čak mi je i rođendan za vrijeme festivala, a nekada se znao poklopiti i s danom svečanog otvorenja i šibenskom noći. Čim čujem Zdravo maleni emocije krenu… Ali sad sam prvi put na MDF-u s profesionalne pozicije, a radionica je likovno-arhitektonska – kazuje Stojićević.
I to nije slučajno, jer, temom izmišljanja prostora bavila se u ciklusu Parcela koji je prije dvije godine bio izložen u Galeriji sv. Krševana ispred koje sada održava svoju radionicu.

-U tim sam se radovima bavila predimenzioniranim kućama koje jedna drugoj kradu prostor. To mi je bila inspiracija za ovu radionicu: otimanje i izmišljanje prostora tamo gdje ga ima i nema, kao i divlja gradnja kojom sam se bavila u više radova. Mislim da se to veliki problem, a to divljanje u Dalmaciji je još više potpomognuto turizmom. Pa i ta naknadna legalizacija koja je sve dodatno zakomplicirala. Mislim da se radi o vrlo važnoj temi o kojoj se nedovoljno govori u javnosti!

Stoga je nastojala djeci ukazati kako kuće, iako privatne, sa svojim fasadama sudjeluju u kreiranju javnog prostora.
-Moramo shvatiti da ono što radimo ima posljedice i utječe ne samo na nas nego i na druge ljude. Zato bih voljela da djeca od malih nogu shvate tu odgovornost kao i to da imaju pravo na javni prostor i besplatne, zajedničke, sadržaje na njemu. Turizam je u redu, jer smo svi mi turisti ponekad, ali je važno kako se on vodi i da lokalno stanovništvo zbog toga ne mora biti uništeno. Kod nas je problem i onda kada postoje pravila, jer se ne poštuju bilo da je riječ o bankomatima ili štekatima, a tako je s hotelima i kućama. Mogu te kuće, kada nisu u prostoru, kao u našoj radionici, biti velike, neizvedive i svakakve, ali kada ih počnemo slagati u mali grad, vidjet ćemo kako će to izgledati. Kada se spoji ono što je svatko radio po svomu možda i neće na kraju ispasti tako lijepo!

Uz Stojićević, ovogodišnje dječje radionice, od likovnih, literarnih, filmskih, plesnih, dramskih, novinarskih, astronomskih, lutkarskih, kiparskih…, vodilo je još nekoliko poznatijih umjetničkih imena. Važnim to smatra nova urednica radioničkog programa Anita Travčić, povjesničarka umjetnosti i muzejska kustosica.

-Ove godine program je osobito bogat, a izdvojila bih međunarodne radionice koje su održane u prvom tjednu: radionicu suvenira na oblucima s voditeljima iz Kotora, iz Crne Gore, japansku radionicu sumie u kojoj su djeca slikala veliku sliku na posebnom japanskom papiru. Tu su i dvije talijanske radionice: Moja umjetnička knjiga i Od lica do maske. Naglasila bih da smo ove godine kao voditelje imali poznata umjetnička imena. Osim naše Lane Stojićević, tu su i Melinda Šefčić i Ivo Kosanović, a prošli tjedan bila je tu Jadranka Ivaniš Yayu iz Jinxa, kipar Denis Krašković, ilustrator Davor Šunk. Novina je i radionica za mame i bebe do 12 mjeseci koja je prva na online upisu planula – rekla je Travčić dodajući kako je ove godine kroz radionice prošlo oko tisuću djece. Kako taj broj iz godinu u godinu raste razmišlja se i o širenju radioničkog programa. Ideja, kaže, ima, no što će se sve ostaviti ovisit će o tomu koliko bude novca. Pripreme za sljedeći, 60. MDF već su počele, pa tako i za radionički program, tvrdi Travčić, ali ne otkriva čemu bi se šibenska djeca dogodine mogla nadati. Osim, što je, dodaje, poprilično izvjesno, da bi glazbenu radionicu mogao voditi dirigent Alan Bjelinski.