Bolji poklon Drnišani teško da mogu zamisliti: na Dan grada i blagdan sv. Roka, uoči svečane sjednice gradskog vijeća otvoren je stalni postav Gradskog muzeja Drniš. Reprezentativni je to postav sa suvremenim, interaktivnim digitalnim alatima na raspolaganje posjetiteljima koji na razmjerno nevelikom prostoru u nekoliko cjelina vrlo uspješno prikazuje prirodnu i kulturnu baštinu Drniša i cijelog njegovog kraja. Dakako, umjetnički najvrjedniji dio je zbirka Meštrovićevih skulptura i slika izložena u sobi kipara svjetskog glasa drniških korijena koji je najvrjednije od svoje imovine i djela darovao hrvatskome narodu. Nije slučajno da se Drniš naziva i gradom Ivana Meštrovića, stoga je ta zbirka njegovim građanima od neprocjenjive vrijednosti.
Stalni postav otvoren je nakon dugog niza godina od povratka završetkom Domovinskog rata u grad razoren terorom JNA i četnika, te nastojanja muzealaca da građa ustanove ne leži u depoima, nego da bude dostupna Drnišanima i posjetiteljima grada. Aktivnosti na uspostavi stalne muzejske zbirke intenzivirane su u zadnjem desetljeću. Troškovi iznose 1,2 milijuna eura, od čega je 80 posto financiralo Ministarstvo kulture i medija, a ostatak je podmiren iz drniškoga gradskog proračuna. Budući da se radilo o financijski zahtjevnom projektu, radovi su se obavljali u nekoliko faza.
-Nakon rata trebalo je obnoviti muzejsku zgradu, prikupiti i vratiti, koliko je bilo moguće, pokradenu građu, a potom i projektirati stalni postav. – iznio je prigodnoj svečanosti Davor Gaurina, ravnatelj muzeja. Gestom i riječju, uzbuđeni Gaurina nije krio da mu je s činom otvorenja glavnog djela u karijeri, kamen pao sa srca. Sjećamo ga se tih povratničkih dana kako zajedno s kolegama prekapa po zgarištu svoje ustanove tražeći izloške kao zrnca zlata; bilo je to vrijeme u kojem bi oči zasuzile nad prizorima nesmiljenog vandalizma okupatora, da bi ih sljedeći trenutak zamijenila sreća što je sve završilo da se na razvalinama mukotrpno, no u miru obnovi život.
Zajedno s kolegicom Antonijom Tomić, te Joško Zaninovićem Gaurina potpisuje idejni koncept stalnog postava, koji je arhitektonski osmislio studio Zorana Popovića.
Novi postav Gradskoga muzeja obuhvaća građu od najranijih tragova ljudskih zajednica na drniškome prostoru. Od prvog pisanog spomena grada 1494., do današnjice, obilježene Domovinskim ratom, osnivanjem drniške brigade HV-a i oslobađanjem grada u "Oluji".
Sasvim sigurno, stalni postav je središnje mjesto za upoznavanje s bogatom poviješću grada i svaki bi namjernik, u želji da se upozna s gradićem u srcu Dalmatinske Zagore, prvo trebao razgledati muzejski postav. – preporuka je Josipa Begonje, gradonačelnika Drniša i saborskog zastupnika. U to su se uvjerili brojni uzvanici, među kojima saborski zastupnici sa šibenskog područja Branka Juričev-Martinčev, Hrvoje Zekanović, te Damir Habijan.
U ime ministarstva kulture i medija, skup je pozdravio Ivica Poljičak, državni tajnik u ministarstvu kulture i medija. Bio je najavljen dolazak Nine Obuljen-Koržinek, no resorna je ministrica otkazala u posljednji trenutak, spriječena drugim obvezama.
-Ovaj postav je reprezentativan i napravljen je ne samo u skladu s pravilima struke, nego je takav i u arhitektonskom te u multimedijskom smislu. Gledajući iza sebe repliku Vrela života, koje je Meštrović napravio kada je imao samo 26 godina – na stotinjak metara od nas je original smješten u gradskom perivoju – slobodno možemo reći da je s ovim postavom Drniš dobio ustanovu koja je vrelo kulturnog života. – istakno je Ivica Poljičak. Čak je šest Meštrovićevih djela dio gradskog identiteta Drniša; kada ih se obiđe na različitim lokacijama, kruna toga razgleda su djela izložena u stalnom muzejskom postavu, novog mjesta na kulturnoj karti Dalmacije i Hrvatske.
Zbirka pohranjena u gradskom muzeju rezultat je Meštrovićeva prijateljstva s Nikolom Adžijom, utemeljiteljem muzeja koji je Ivana Meštrovića zamolio da odvoji dio svojih djela vezanih uza ovaj kraj. Posebno su zanimljiva Meštrovićeva ulja na platnu s etnografskim motivima Drniša nastala tijekom njegovih ljetnih boravaka u zavičaju, čulo se na otvaranju stalnog postava.
Desetak skulptura još je na Interpolovoj listi umjetnina za kojima se traga. No, veći dio prenesen je iz Drniša za vrijeme okupacije i deponiran na Kninskoj tvrđavi, što je i kustosima bilo ugodno iznenađenje, prema riječima Željka Krnčevića, ravnatelja Muzeja grada Šibenika.
-Bili smo oduševljeni kada smo sve Meštrovićevo pronašli u jednom kninskom depou. Navodno je sve to bilo spremno za transport u Srbiju. – ispričao je Krnčević.
