Prva dama zabavne glazbe, pjevačica koja je ovoga ljeta dobila i svoju "Knjigu o Gabi" iz pera Siniše Škarice, vrlo hvaljenu i popraćenu s desetak CD-ova i dvjestotinjak pjesama, glazbena diva s kojom danas mnogi mladi glazbenici rado surađuju i snimaju duete, pjevačica čija karijera nepomućenim sjajem traje više od 60 godina postala je počasna građanka Šibenika. To joj je laskavo priznanje uručeno na Tvrđavi Barone na svečanoj sjednici šibenskoga Gradskog vijeća održanoj povodom Dana grada Šibenika. Za Šibenčane, Gabi Novak je prije svega bila i ostala šibenska nevista, a ona je u tom "svojatanju" odavno prepoznala prihvaćanje zbog čega je i najnoviju titulu doživjela kao osobitu počast.
Kako je biti počasna građanka Šibenika i je li vas ovo priznanje iznenadilo?
- Strahovito sam počašćena i srce mi je puno ljubavi koje mi je dao ovaj grad. Velika je to stvar za mene. Tu sam gotovo pola stoljeća sa svojim Arsenom živjela. Puno je bilo lijepih, predivnih trenutaka. Ne može čovjek sve to izreći. Ovo je, naglašavam, Arsenov grad, koji obožava mog Arsena i koji je sam rekao "To je temelj moj, a nadogradnja je Zagreb". Čitava naša mala porodica pridonijela je ovom gradu, najviše Arsen, ali i mi uz njega: moj Matija i ja. I Arsenov brat, Milutin, je tu koji je bio slikar i slikao ovaj grad. Oba su bili sjajni umjetnici. Jasno da sam iznenađena nagradom. Utoliko je ona još veća, jer je tim činom pokazano koliko su zahvalni mom Arsenu, mojoj malenkosti, mom Matiji. Pokazali su koliko su nas zavoljeli, jer smo i mi voljeli ovaj grad i kada god je bilo prilike dali smo svoj mali prilog. Ostali smo mu vjerni i mogu vam reći da nijedan grad, što se tiče mene, u ovoj našoj Dalmaciji od sjevera do juga, nije pokazao jedno takvo poštovanje. Ovdje sam se uvijek osjećala najsigurnije i najljepše. Jest da su ovi ljudi, kao što sam rekla, malo glasni i grezi, ali su toliko dobri. I kada prolazim tim ulicama u svih ovih 50 godina od kada sam ušla u Arsenov život koji mi je otvorio vrata Šibenika... jednostavno nitko nije pokazao toliku počast, čak ni grad u kojem živim tolike godine. Iznenadilo me ovo priznanje, ali, eto došlo je u moje ruke...
Dosta radimo
Kakav bi Arsenov komentar bio na to?
- On bi bio oduševljen. Rekao bi "Jesi ti to uopće zaslužila?"
U Šibeniku ste i posljednjih godina imali nekoliko koncerata, a zadnji ovoga ljeta u novootvorenoj Kući umjetnosti "Arsen". Možemo li se nadati i nekom novom koncertu i koliko vam ova situacija oko korone i važećih mjera otežavaju rad?
- Dosta radimo, čak više za televiziju, samo zato da pokažemo da smo tu i da radimo. Ali, teško je to u ovim uvjetima, a teško je i organizatorima odlučiti se da rade koncerte. Ja ne mogu napuniti dvoranu s 3 000 ljudi, ali će na moje koncerte doći 300, 800 ljudi. Matija i ja počeli smo raditi te mini koncerte dok nije došla ova nesretna korona i ovaj potres.
Bila sam i jako bolesna, imala sam upalu pluća. Imamo i sada puno ponuda, ali organizatori koji znaju što im mi možemo dati, a to je jedan emotivan i intimistički koncert, ti ljudi nemaju para ako im u publici može biti 50 ili najviše 150 ljudi. Mi smo se odlučili da ćemo raditi bez obzira na sve, jer nam to naprosto fali. I Matija to kaže. Zato sada uglavnom imam snimanja. Često me zovu za duete...
Nije vam to mrsko raditi?
- Ne, dapače. To je krasno. Snimila sam više dueta: s Radom Šerbedžijom, Anom Opačak, pa Alen Slavica ima želju i još je drugih poziva, što ću i napraviti. I snimiti jednu krapinsku pjesmu. Neprestano radim, ali to nije na široka vrata. Zapravo, cijela moja karijera išla je tim tokom. U preko 60 godina karijere bila sam u glazbi preko divnih pjesama koje mi je Arsen radio i naši drugi divni kompozitori. Tu sam svoju ljubav dala specifičnošću svoga glasa na svoj poseban način.
Sinišina knjiga
Iako o svoj karijeri govorite s puno skromnosti, diskografski erudit Siniša Škarica nije dvojio da o "jedinstvenoj Gabi" napiše knjigu. Ovoga ljeta predstavljena je i u Šibeniku, a ta vas je knjiga, kako ste tada priznali, potaknula da i sami shvatite što ste sve napravili i koliko ste značili u zabavnoj glazbi na ovim prostorima.
- Knjiga je imala veliki odjek, ali, a to sam rekla i na šibenskoj promociji, ja nisam tip koji puno govori o sebi i da moram stalno biti medijski prisutna. Recimo, kada imam tri ponude s televizije u jednom mjesecu, dvije odmah otkažem. Uvijek kažem ima vremena, pa neka bude sljedeći mjesec.
Možda me se zbog toga ljudi nisu zastitili. Ostavila sam trag sa sjajnim pjesmama i repertoarom i kada su o tomu svi tako divno govorili kada je knjiga izišla, onda sam i sama počela razmišljati. Da, uz svog Matiju i Arsena i život posvećen porodici, nikada nisam imala vremena razmišljati o tomu jesam li ja stvarno zvijezda?
Škarica bi rekao da ste ikona koja simbolizira povijest popularne glazbe kod nas od 50-ih sve do danas.
- Mi se sada pretvaramo u legende, još nas je ostalo malo... Sretna sam svakako što je Siniša tu knjigu čarobno napravio i kada su svi o tomu tako lijepo govorili, počela sam shvaćati da sam i nesvjesno napravila puno toga, a najljepši dio mog života i rada bila je suradnja s mladim ljudima, s Matijom i njegovim kolegama koji su gotovo svi akademski muzičari.
I ta dva CD-a koja sam izdala u zadnjih 15 godina moje je najdraže doba. Shvatila sam i oslobodila sam se i bez ikakavog pritiska pjevala onako kako želim. To jesam čitav život radila, ali sada sam još imala sve to silno bogatstvo mladih ljudi i novog mišljenja, a to sam uvijek željela. Htjela sam uvijek ići dalje i dalje, a ne da ostanem na nekoliko šlagera. To je dovelo i do te knjige Siniše Škarice i divnih ovakvih počasti. Ne znam što bih rekla. Ni moj Zagreb u kojem živim nije mi dao ni četvrtinu kao Šibenik. To iskreno kažem i javno potvrđujem.