Glumac iz Šibenika koji je oduševio u kultnoj ‘Karauli‘ i HBO seriji ‘Uspjeh‘, uspješno gradi internacionalnu karijeru

Hrvatski glumac koji je oduševio u kultnoj "Karauli" i HBO seriji "Uspjeh", uspješno gradi internacionalnu karijeru

Iako su gledališta krnja, a projekti se snimaju otežano - ako i uopće - hrvatskom kazališnom i filmskom glumcu Toniju Gojanoviću ne nedostaje angažmana. Čovjek neprestano snima i trči s projekta na projekt. U posljednjih nekoliko mjeseci napravio je, kako kaže, bezbroj PCR testova kako bi mogao raditi svoj posao, i to na različitim dijelovima planete, a otkako je nevolje s koronavirusom snimao je u Švedskoj, Njemačkoj, Belgiji, Velikoj Britaniji i u Hrvatskoj. Istovremeno, prva sezona krimi-serije "Before We Die" je upravo započela s emitiranjem na britanskoj televizijskoj mreži Channel 4. U seriji Gojanović igra kriminalca hrvatskog podrijetla, no obrazovanog čovjeka koji govori engleski jezik. Njegov lik zove se Davor Mimica, i glava je jedne kriminalne obitelji koja živi u engleskom Bristolu gdje imaju svoj restoran, otkuda vode svoje mafijaške poslove. No, kako ističe Gojanović, nije samo porijeklo Mimice ono što ga određuje u životu van zakona. Ne radi se tu o jeftinoj stereotipizaciji. Taj lik, kaže nam glumac, ima svoju priču, i to što je porijeklom Hrvat ga ne obilježava toliko koliko njegova osobna drama i ono što ga pokreće u samoj radnji serije, koja dolazi u šest epizoda. Produkcija same serije je, ističe Gojanović, bila vrlo raskošna, a za njega je velika karijerna stvar i činjenica da je na engleskom jeziku odigrao jednu od glavnih uloga.

Toni Gojanović, rodom Zadranin, odrastao u Šibeniku, baš kao i lik Davora Mimice ima svoju priču. I to kakvu. Vrlo netipičnu za glumce s ovih prostora. Umalo je, kaže, odustao od glume i fakulteta. O tom periodu života govori kako svaki glumac, umjetnik, u svojoj prirodi nosi težnju za preispitivanjem. Svega. Pa i sebe unutar profesije koju je odabrao.

Britanska serija - Prva sezona krimi-serije "Before We Die" upravo je započela s emitiranjem na televizijskoj mreži Channel 4. U seriji Gojanović igra kriminalca hrvatskog podrijetla, no obrazovanog čovjeka koji govori engleski jezik. Njegov lik zove se Davor Mimica, i glava je jedne kriminalne obitelji koja živi u engleskom Bristolu

- To nam je u prirodi. Glumac stalno radi na sebi na neki način, i potvrđuje se svakim novim projektom, koji je zapravo novi početak. A u pauzama se propituje. Davno je to bilo, ali mislim da ako pitate bilo kojeg studenta glume, svaki će vam reći isto. Ja sam uvijek znao da želim biti glumac i da je to nešto čime se želim baviti, ali normalno je da kroz faze studija preispitujete sebe kao glumca, osobu, ali i sebe životno. Meni je u tom periodu bila bitna sloboda, mogućnost biranja u kojem ću smjeru otići, kamo će me voditi život. Nisam se htio vezati za ništa, pa ni za svoju profesiju - prisjeća se glumac koji je svaku sumnju oko svojih životnih izbora i puteva otklonio nakon što je dobio glavnu ulogu u, moglo bi se reći i kultnom filmu Rajka Grlića "Karaula". Godina je 2006., Gojanović je vrlo mlad, student završne godine akademije koji upravo treba diplomirati. Na sugestiju kolegice Ivane Roščić se našao na castingu Grlićevog filma i - bingo - prva velika uloga bila je tu. Sjećamo se dobro dr. Siniše Siriščevića na odsluženju vojnog roka na karauli na albansko-jugoslavenskoj granici, iznad Ohrida. 

Ljudi ga i dan-danas zaustavljaju na ulici referirajući se na njegove replike i citate iz tog filma, iako je Gojanović doslovno "nestao" sa scene nakon toga, i to na dugih trinaest godina, nakon čega smo ga opet gledali u HBO-ovoj seriji "Uspjeh", prema scenariju Marijana Alčevskog i u režiji Danisa Tanovića. Zanimljivo, čak je i na castingu za taj film redatelju Grliću rekao kako se on zapravo ne želi baviti glumom. No, Grlić je vidio potencijal. Nije ga pustio.

- Sigurno da je "Karaula" bila prekretnica u mojoj karijeri. Taj film mi je i dalje nevjerojatno drag, i sjećanje na taj cijeli period snimanja i na suradnju s Rajkom Grlićem je jako vrijedno. Taj projekt me obilježio kao glumca, i puno sam naučio. "Karaula" je dobar primjer projekta u kojemu se poklopi sve potrebno za dobru glumu. Prvo, sjajan predložak, scenarij su pisali Ante Tomić i Rajko Grlić. Tomić je majstor dijaloga, a Grlić režije. Rad s Rajkom uključuje filigrano režiranje glumca, inzistiranje na detaljima... To me obogatilo i kao glumca, i kao osobu - prisjeća se Gojanović pa dodaje kako je riječ o filmu koji je našao put do srca publike, i koji je ostao nevjerojatno aktualan do danas. Kao da ne gubi šarm s godinama, kaže nam glumac, kojeg dalje pitamo, što se dogodilo nakon uspjeha s "Karaulom"? "Gdje je nestao čovjek?"

- Jako sam rođen u Zadru, odrastao u Šibeniku, za kojeg me veže moje djetinjstvo i škola, ja sam živio jedan period svog života u Minhenu gdje sam također išao u školu, i naučio njemački kao drugi materinji jezik. Moja odluka je bila otići, odnosno vratiti se u Njemačku. Bili su mi nuđeni projekti nakon "Karaule", ali odlučio sam se povući na neko vrijeme. Naprosto su se poklopile okolnosti u životu da sam dobio mogućnost raditi i stvarati u Njemačkoj kao glumac u kazalištu, i na početku nisam bio siguran hoću li ostati gore, koliko dugo, ali naprosto mogućnost da glumim u toj zemlji je bila primamljiva, i nisam je mogao odbiti. Došao sam bez plana, ali onda su se zaredali projekti i sedam godina sam bio vezan za taj život u Njemačkoj - kaže glumac pa nastavlja govoriti o njemačkom kazališno-filmskom tržištu i uvjetima za glumce. Kaže kako tamo vladaju druga pravila nego kod nas, na malom tržištu. Kada je stigao u Njemačku, bio je "nitko i ništa". No, posjećivao je redovno razne kazališne audicije, a prvi veliki uspjeh za njega bila je monodrama prema tekstu Nicka Hornbyja "Nipple Jesus". Predstava je doživjela veliki uspjeh. I za njega je, kaže, to bilo iznenađenje. Prva velika prilika, i stvari su se počele razvijati u pravom smjeru.

- U Njemačkoj ne možete ništa unaprijed znati, ako govorimo o glumi. Možete vi imati planove, želje, ali realitet je drugo. Ne možete predvidjeti kako će se vaš put razvijati. Moram reći kako sam ja imao i puno sreće da budem zapažen. Veliko je to tržište, zasićeno glumcima. Nevjerojatna je konkurencija za dobiti angažman - kaže nam glumac koji je u Njemačkoj igrao u raznim kazalištima, u Tübingenu, Berlinu, Minhenu... Sve do 2019. godine, kada se, prvi put nakon "Karaule", na poziv producenta Nebojše Tarabe vratio snimati u Hrvatsku, i to ranije spomenutu HBO-ovu seriju "Uspjeh" u režiji Danisa Tanovića.

- To je za mene svakako bila još jedna bitna točka u karijeri, naprosto iz razloga jer sam godinama živio i radio po njemačkim kazalištima. Produkcija serije je bila na najvećem standardu, i bilo je lijepo nakon toliko izbivanja vratiti se u Hrvatsku, i to na takav projekt, i s takvim redateljem. Situacija je bila stresna, ali samo naizgled. Ja sam još bio vezan za jedno kazalište u Njemačkoj, i stalno sam bio u avionu, između projekata. Ali, to je za mene bio luksuz, iako zahtjevan. Jer, privilegija je da možete biti u takvom situaciji, istovremeno igrati u dvije države, na dva jezika... - prisjeća se glumac koji je u karijeri imao prilike raditi s doista ostvarenim, velikim redateljskim imenima. Kaže kako je to nevjerojatan osjećaj slobode. Takvi redatelji, pojašnjava, imaju veliko povjerenje u glumce i u njihovu sposobnost da sami proniknu u likove. Riječ je o slobodi, o igri, o improvizaciji te o osobnim glumčevim opservacijama i sugestijama, koje veliki redatelji, kaže, uzimaju u obzir, stvarajući okruženje u kojem glumac može dati najbolje od sebe, što se u konačnici vidi u finalnom proizvodu, odnosno na filmskome platnu.

No, što kada redatelj nije tako sposoban?

- Bilo je situacija gdje ste naprosto prepušteni sami sebi, svom talentu i znanju. Tada morate sami, bez pomoći, proniknuti u svoju ulogu i sami sebi pomoći. To je naprosto u prirodi posla. Nekada se poklopi projekt kada se zbilja poklopi sve, a nekada okolnosti nisu idealne zbog raznih stvari, od ljudskog faktora do pritiska s vremenom. Tada se oslanjate na sebe, jer važno je i u takvim okolnostima napraviti nešto iza čega možete stati - pojašnjava glumac.

Toni Gojanović igra na njemačkom, engleskom i hrvatskom jeziku. Otuda, čini se, i toliko angažmana u pandemiji, kada gotovo svi glumci strahuju za svoje budućnosti. On je europski glumac koji uspješno gradi internacionalnu karijeru. Paralelno u filmu, i u kazalištu. U kolovozu se, kaže, vraća u Berlin, gdje će u produkciji velikog Deutsches Theatera igrati svoju novu predstavu "Was haben wir gelacht". Snimao je tijekom pandemijske godine, kaže, i jedan njemački kino-film, "Fünf Finger sind ne Faust". Svjetlo dana trebao bi ugledati krajem godine. Završen je i "Šesti autobus" redatelja Eduarda Galića kojeg je također snimao u proteklom periodu. Mi smo ga, pak, uhvatili u Savudriji u Istri, gdje upravo snima jedan film u češko-slovačkoj produkciji. Radi se o komediji, a Gojanović ističe kako je to njegov prvi projekt u kojemu će morati i - zapjevati.

Nije riječ o mjuziklu, pojašnjava, već su glumci pjevali za soundtrack filma, a njemu je bilo lako snaći se u svemu, budući da je kao sasvim mlad prošao glazbenu školu gdje je učio svirati glasovir, a imao je dakako i solfeggio te zborsko pjevanje. Kasnije je, u radu u kazalištima, također za potrebe raznih predstava pjevao na sceni, pa je iza njega i rad s mentorima koji su ih spremali za takve predstave. O svom liku, pa i o tom filmu, ne može u detalje. Još je rano, snima se. No, zna da ga nakon zadnje klape, čeka novi angažman. S jednog snimanja opet će "trčati" na drugi. Srećom, ovaj put ne daleko, jer i taj projekt snima se u Istri, u produkciji njemačkog programa ZDF.

- Tu igram veću ulogu, radi se o liku koji živi u Njemačkoj, u Berlinu, i koji sa svojom zaručnicom dolazi doma u Istru, kod svojih. Tu oni planiraju svoje vjenčanje, i onda se krene svašta događati - završava svestrani i zaposleni glumac kojeg britanska publika upravo gleda u prvoj sezoni krimi-serije "Before we die".