'O životu i drugim demonima' govorio je u petak, trećeg dana 7. Festivala alternative i ljevice (FALIŠ) Igor Mandić, književni kritičar, esejist, kolumnist i polemičar, podrijetlom iz Šibenika.
Prepuno gledalište na Maloj loži doznalo je tako detalje iz Mandićevog djetinjstva iz Šibenika i Splita, njegov odnos prema smrti, domoljublju, hrvatstvu te o intelektualnim i životnim inspiracijama.
Šibenika se Mandić zapravo ni ne sjeća detaljno, budući se već sa osam godina s roditeljima preselio u Split.
"Otac Emil držao je knjižaru na vrhu Kalelarge, a majka je radila u toj knjižari i bavila se svime vezanim uz taj posao. Šibenika se najviše sjećam baš po toj knjižari, i ovim uskim uličicama po gradu, 'masnoj' i onim kalama po Varoši", rekao je Mandić s kojim je razgovarala Katarina Luketić.
Iz Šibenika obitelj Mandić preselila se 1948. godine u Split, kad im je država nacionalizirala knjižaru.
"Mali poduzetnici su tada smatrani za male kapitaliste, a danas ih tapšu po ramenu. Knjižaru su likvidirale Narodne novine na način da je dio pripao njima, drugi mali dio mom ocu, a ostatak likvidatoru. Zapravo u njegovom džepu. Znam i kako se zove, ali mu neću spominjati ime, možda je još živ", kazao je Mandić na Maloj loži.
Ocijenio je kako su razlike između Šibenika, Splita i Zagreba u kojeg se kasnije odselio, velike. I sad mi fali Mediteran, ali ne kao Split ili Šibenik već kao toplina juga, objasnio je.
Opisao je anegdotu po kojoj se na jednom popisu stanovništva izjasnio kao Rh+. Međutim, priznao je da je to bila samo šala.
"Ni danas ne smatram da je hrvatstvo ili srpstvo neka vrlina, kako misle mnogi. Srž hrvatstva je kod njih antisrpstvo, a ja nikad nisam želio biti takav. Nikad nisam preporučao nekakav novi oblik zajedničkog života, ali valjda je neki pristojan suživot na ovim prostorima ipak moguć", dodao je.
Publici na Maloj loži Mandić je također rekao i kako bi komunist koji bi mijenjao svijet, trebao najprije svojim djelima pokazati da nije samo salonski ljevičar.
Mandić je ljut na sve oko sebe, a najviše na samog sebe baš zbog starosti. Prema njegovu tumačenju prva europska napisana riječ je baš 'srdžba', i to ona Ahilova iz Homerove Ilijade.
"Nemojte ni pomisliti da je prva napisana europska riječ iz Biblije. Kršćanstvo je nastalo u Aziji i Europljanima je nametnuto. Unovačeni smo u kršćansko roblje silom, ljudi nisu birali svog pastira", mišljenja je Mandić.
Mandić je pričao i o problemima koje je imao u bivšoj državi i o nekoliko otkaza koje je dobio zbog svoje ljubavi prema polemici.
"Uzori su mi bili moj pravi otac Emil, u intelektualnom smislu Krleža, a sudbinski Tito. Zadnju dvojicu sam usvojio. Govori se oduvijek dok ne ubiješ oca ne možeš postati glavni u čoporu. Sa svom trojicom sam raskrstio, ne samo zbog toga što su mrtvi. Ja sam trostruki ocoubojica", pričao je Mandić.
U svom stilu objasnio je kako je htio biti član partije, ali partija nije htjela njega još od gimnazijskih dana kad su ga zvali Fritz.