Kultni strip navršava 35 godina: za londonskog istražitelja Britanci su slabo čuli, a spasio ih je od niza čudovišta

Dylan Dog antologijski je junak i naslov istoimenog horror stripa koji među vremešnijim generacijama ima zagriženih poklonika diljem bivše države. Londonskog detektiva koji istražuje paranormalne pojave osmislio je sredinom osamdesetih talijanski autor Tiziano Sclavi za izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore.

Sclavi je tekstopisac radnji, misli i poruka i mnogih drugih crtanih likova poput Zagora ili Mister No-a, no Dylan Dog njegov je najpoznatiji trademark. Fantastičnom-horror tematikom odmah nakon premijere 1986. privukao je brojnu publiku, te dugo bio najprodavanija "Bonellijeva" edicija. U Jugoslaviji je od 1987. do 1991. izlazio u izdanju novosadskog Dnevnika, a u Hrvatskoj je nakon osamostaljenja godinama izlazio na trafike upravo u izdanju - Slobodne Dalmacije.

Dylan Dog je visoki Englez u ranim tridesetim, bivši službenik Scotland Yarda. Nakon okončanja konvencionalne istražiteljske karijere bavi se paranormalnim događajima i noćnim morama, te živi u Londonu u unajmljenom trosobnom stanu na adresi Craven Road 7 (čije se ulazno zvono glasa prilično jezivim kričanjem).

Bivši je alkoholičar i pije isključivo čaj, te ima cijeli niz osobnih fobija: od visine, mora, skučenog prostora, šišmiša, male djece i duljih veza. Za žene je protočni bojler te uvijek nosi crni sako, jeftine rebatinke i crvenu košulju. Vozi staru volkswagen Bubu koju je dobio kao plaću za prvi riješeni slučaj, novaca više ima nego nema, a u trenucima dokolice svira klarinet te sastavlja modele jedrenjaka.  

Njujorški parnjak mu je Martin Mystere, no Dylan Dog je najvrsniji londonski stručnjak za fenomene onostranog. Najveći problem u realnosti i njemu i njegovu autoru je što je u Londonu i Velikoj Britaniji malo tko za njega čuo, premda su mu avanture diljem svijeta dosad prodane u više od 60 milijuna primjeraka.

Ovih je dana britanski Guardian razgovarao s njegovim tvorcem, nastojeći stanovnike Otoka bolje upoznati s fiktivnim sugrađaninom. Tiziano Sclavi (67), koji je osmislio detektiva, nikad nije kročio u Veliku Britaniju, te se u prvom svom intervjuu za neke strane novine ispovjedio kako godinama nije znao ni da fiktivna adresa Dylan Doga, Craven Road 7, uopće postoji u londonskoj stvarnosti, nedaleko od Paddington Stationa. Adresu je najprije osmislio kao posvetu režiseru i glumcu horrora Wesu Cravenu, da bi mu dugo kasnije neki ilustrator koji je živio u Londonu rekao kako je Craven Road itekako stvarna ulica.

Sclavi je malo vidio svijeta, zahvaljujući svojem cjeloživotnom strahu od letenja: aviona se panično boji. U Britaniju nije mogao ni tunelom ispod La Manchea jer pati i od klaustrofobije, a to su samo neke od opsesija koje je presadio i svom strip junaku. I nekadašnji alkoholizam je bio osobno iskustvo Tiziana Sclavija koje je preslikao na papir, umjesto terapije.

Ispovjedio se kako je stripovski, imaginarni, London u koji je smjestio Dylana Doga u početku morao improvizirati, oslanjajući se na tek neke od najslavnijih turističkih markacija poput Big Bena i London Bridgea.

Danas je lako: na kompjuteru pronađe fotku za scenografiju i proslijedi je crtaču. Adresu svog istražitelja je smjestio na obale Temze kao krajnje logičan izbor: gdje je idealnije zamisliti radnju horora nego u zemlji Jacka Rasparača, Frankensteina te dr. Jekylla i mr. Hydea?.

"Velika Britanija često je opisivana kao zemlja duhova, vila i misterija", objašnjava „otac“ Dylan Doga. Povrh svega, tu je i magla kao jedan od simbola okultnog, straha. Italija nikad nije bila sinonim za ovakav žanr, premda i tamo ima puno poznatih trilera, no tko bi kupio strip čiji se glavni lik zove umjesto Dylan Dog zove Quagliarulo? – retorički se pita Sclavi.

Povezanost Dylana Doga i Velike Britanije nije samo stvar početnog žanrovskog odabira: u ovome stripu je još bezbroj filmskih i književnih referenci, počevši od drugog slavnog detektiva koji živi u londonskoj Baker Street 221B, manje od milje daleko od Craven Roada. Kako je Sherlock Holmes svirao violinu, Dylan Dog je dobio u ruke klarinet. I sir Arthur Conan Doyle bio je fasciniran okultnim i paranormalnim, baš kao i njegov talijanski strip-kolega.

Tjelesne crte Dylana Doga nadahnute su britanskim glumcem Rupertom Everettom, koji je 1994. igrao glavnu ulogu u filmu Čovjek s groblja, snimljenom prema Sclavijevom romanu Dellamorte Dellamore. Ime detektiva nadahnuto je velškim pjesnikom Dylanom Thomasom, baš kao i umjetničko ime kantautora Roberta Zimmermana (poznatijega kao Bob Dylan).

Za razliku od vječnog metropolitanca iz svoje imaginacije, Sclavi je napustio Milano početkom 2000-ih i preselio na šumovito imanje na samoj švicarskoj granici. Svoj dom danas napušta isključivo ako nekoga od njegovih sedam jazavčara treba voziti veterinaru. „Više od 20 godina, uz rijetke iznimke, nisam čitao novine niti gledao televiziju", hvali se danas britanskoj publici, nadajući se da će se svijet modernih horora uskoro iz stvarnog života vratiti tamo gdje mu je mjesto: u granice mašte i stripa.