Mlada šibenska glumica Ivana Gulin uzletjela je s Krležinom "Ledom": Tišina publike nekad vrijedi više od ovacija

On se svojom dicom diči. Tako kaže - i često laže - stih pjesme "Šibenik je to". Da Šibenik i Šibenčani baš i ne cijene (zvjezdane) dosege svojih (su)građana, potvrđuju primjeri Ive Brešana, Dražena Petrovića… Lani je u Zadru održan međunarodni znanstveni skup o Brešanovu djelu, a njegov Šibenik nije uspio održati manifestaciju "Brešanovi dani". Košarkaški je Mozart prije dobio dvoranu, muzej i spomenik u Zagrebu nego u rodnom gradu.

Šibenčani će teže posegnuti za komplimentom i priznanjem jedan drugome, nego Bračanin za takujinom! Zato, zaista raritetnima možemo nazvati reakcije na račun mlade šibenske glumice Ivane Gulin, nakon prve odigrane predstave u rodnom gradu. Šibenska je publika djevojku, koja još nije ni završila Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, pohvalila za zrelost na sceni u predstavi "Leda".

Redatelj Boris Svrtan, koji, doduše, nije Šibenčanin, kazao je "da je energijom prštala kao vatromet". Takvu nam je Ivanu opisao i Valerio Baranović, kolega sa Šibenik IN-a. Nažalost, njezino "prštavilo" nismo uspjeli doživjeti u neposrednom razgovoru, jer se Ivana nakon "Lede" morala hitno vratiti u Zagreb.

Između dva grada

- Razlog su Akademija i predstave "Mladež bez boga" u Zagrebačkom kazalištu mladih. S obzirom na to da sam još uvijek studentica i da istovremeno glumim u dvije predstave u dva grada, posla je puno, a vremena malo - započela je našu ćakulu perspektivna glumica Ivana Gulin.
 

Vjerujem da si sada, s malim vremenskim odmakom, sabrala dojmove poslije debija na daskama tvog, Šibenskog kazališta? Neki tvrde da je "Leda" imala dobar "feedback" publike. Oni sitničavi smatraju da je falila reakcija u određenim momentima. Tko je bliže istini?
- Mislim da je "feedback" bio dobar. Što se nedostatka reakcija tiče, čujte, to je kazalište. Volim reći da koliko ljudi sjedi u publici, toliko dojmova na kraju predstave treba izići iz kazališta. Isto vrijedi i za reakcije. Svaka je reakcija potpuno legitimna. Ponekad je tišina u kazalištu bitnija od bilo kakve reakcije. Često se dogodi da publika ne reagira na stvari za koje su glumci uvjereni da hoće. A onda reagira u nekom neočekivanom trenutku.

Serija pohvala

Na tvome su se kontu, međutim, nizali isključivo komplimenti. Jedan za drugim…
- Čovjek je uvijek sretan kad dobije pohvalu za dobro odrađen posao, u koji je uložen veliki trud. Pogotovo kad se to dogodi na početku karijere. Nadam se da sam opravdala očekivanja. Na meni je da tako nastavim dalje.
 

Kako je bilo igrati na sceni sa starijim, iskusnijim (šibenskim) kolegicama?
- Užitak! Tim više što sam u njima prepoznala i prijateljice.
 

Akademiju dramske umjetnosti u metropoli si, zanimljivo, započela "Ledom". Sada je istom predstavom i završavaš! Ako ćemo biti precizni, ostala su ti još dva ispita?
- Istina, Akademiju sam upisala monologom Klare, koju je ovoga puta odigrala Franka Klarić. Sada, na kraju studija igram Melitu, ali na daskama Šibenskoga kazališta. Rekla bih da na određeni način simbolično zatvaram jedan krug. Zbog svega sam zahvalna ravnatelju Jakovu Biliću, koji mi je pružio priliku igrati u rodnom gradu. On je u Šibensko kazalište hrabro postavio Krležu. Nadam se da će šibenska publika prepoznati njegov budući rad i podržati viziju, koju nesumnjivo ima.
 

O Akademiji si, zanimljivo, intenzivno krenula razmišljati tek nakon što ti je redatelj Pero Mioč sugerirao da bi je mogla upisati?
- Nisam baš imala samopouzdanja, vjere u svoje glumačke domete. No, tu je bio barba Pero. Savjetima i mentorstvom me motivirao. Hvala mu, jer sam i zbog njega tu gdje jesam. Pri kraju studija.

Pjevačica u bendu

Na vlastitoj si koži osjetila kako se dobre stvari u životu nerijetko dogode u isto vrijeme. Samo nekoliko mjeseci prije nego što si 2014. godine upisala Akademiju, počela si pjevati u bendu. Zbog glume si se morala prisilno zaustaviti na svom glazbenom putu?
- Taj je bend odradio svega nekoliko koncerata, prije nego što sam otišla u Zagreb. No, uživala sam u tom, doduše kratkom, razdoblju života. Glazba je moja druga ljubav. Trenutačno slijedim put glume, jer zanat je takav da mu se moraš u potpunosti predati. A glazba je uvijek tu. Prisutna je. Ne isključujem je iz svoga života.
 

Svrtan je kazao da u tebi vidi buduću profesionalnu članicu šibenskog glumačkog ansambla. Je li to i tvoj konačni cilj?
- Trenutačno mi je jedini cilj završiti fakultet. A nadam se da će budućnost donijeti kvalitetne projekte. Hoće li oni biti u Šibeniku, Zagrebu ili u nekom trećem gradu, manje mi je bitno. Bitno mi je da radim ono što volim. U tom slučaju ti ništa nije teret, nego sreća - poručila je na kraju razgovora Ivana Gulin.