Na šibenskoj tvrđavi Barone pretpremijerno je prikazan dokumentarni film "Uvik isto" o obitelji Šarić. Film će svoju premijeru imati na Vukovar film festivalu. Glavna zvijezda filma je šibenski NBA košarkaš Dario Šarić.
Ništa manje važne uloge ne igraju ni njegov otac Predrag, bivši odlični košarkaš Šibenke i Zadra, majka Veselinka, koja je sa šibenskim Elemesom bila prvakinja Jugoslavije u košarci.
Obiteljski kvartet zatvara Darijeva sestra Dana, koja je također bila košarkašica. Ona je bila viceprvakinja Europe s kadetskom reprezentacijom Hrvatske.
U filmu se pojavljuje i "peti čovjek"- Darijeva baka Kosa, koja također ima poveznicu s košarkom. Baka je sudac žestokih basketa "dva na dva", koje Šarići redovito upražnjavaju na betonskom igralištu na Jadriji. Baki nije lako suditi u srazovima između oca i kćeri (Predraga i Dane) te sina i majke (Darija i Vese).
I premda se u obitelji Šarić sve vrti oko košarke, ona u ovom filmu nije na prvom mjestu. Ovaj film prikazuje život jedne sasvim normalne dalmatinske obitelji u kojoj ima pregršt humora, ruganja, ali i svađe i beštimanja. Što je još važnije, obitelji koju slava i novac nisu nimalo promijenili. Oni su unatoč tome ostali čvrsto na zemlji, ili kako naslov filma kaže - "Uvik isti".
- Molim vas, nemojte me zvati redateljicom, jer u ovom filmu ja ništa nisam stilizirala, u njemu nema nikakvih intervencija. Uostalom, postoji li redatelj koji bi mogao ove likove (op.a. Šarići) režirati? Hvala im što su me pustili u svoju intimu i što sam mogla napraviti film u kojem ćete dobiti sliku jedne normalne, vesele dalmatinske obitelji, s jednim sjajnim momkom kao što je Dario, koji me je impresionirao jednostavnošću. Momku, koji je unatoč silnim uspjesima ostao dobar sin i dobar brat. Ili, momak kojemu su materina spiza i Hrvatska na prvom mjestu - kazala je Slavica Šnur, redateljica filma "Uvik isto".
Otkrila nam je i kako je došla na ideju za snimanje filma.
- Najprije, moram reći da me košarka ne zanima, niti znam išta o košarci. Sjedila sam u jednoj birtiji u Vodicama i listala novine na čijoj je naslovnici bio Dario. Inače, suprug mi poznaje Darijevog oca Predraga i poslao me na Jadriju, jer nam je Predrag trebao nešto prevesti svojim kamionom. Kada sam došla na Jadriju, vidjela sam da lice s naslovnice i NBA zvijezda prenosi kutije. Ja sam zinula, a njegova majka Vesa mi je kazala: "Pa šta da igra u NBA ligi, valjda zna istovariti kamion". Tada sam shvatila da oni zavrjeđuju film - rekla je Šnur.
A što kaže Dario, glavna zvijezda filma? Premda je navikao na kamere i mikrofone, priznao je da ga je tresla nervoza uoči početka snimanja.
- Je, to je istina. Bio sam malo nervozan ono u "pet do podne". Ipak je ovo neka sasvim druga priča, više obiteljska nego sportska. Na koncu, napravili smo film koji govori o lijepoj strani obitelji koja objektivno živi iznad hrvatskog prosjeka, ali kao što se vidi i po naslovu filma - ostali smo isti. Nismo poletjeli u oblake, ostao je isti odnos unutar obitelji ćaća - sin, mater - sin, sestra - brat... Ovo je iskrena priča o obitelji koja živi normalan život. Prikazali smo tko smo mi zapravo. Nikoga nismo lagali, a ispred kamera smo bili maksimalno opušteni - poručio je Dario Šarić.
A svi oni koji su gledali film priznat će da je Dario apsolutno u pravu. Kada bi se birao žanr, ovaj film bliže je komediji nego dokumentarcu, jer u njemu sve pršti od humora, pa čak i onog tipično šibenskog, trpkog. Naravno, kao i u svakoj temperamentnoj dalmatinskoj obitelji, ne manjka ni svađe, obično za stolom. Kod Šarića je svađa uglavnom oko košarke. I to između oca i sina.
- A teški smo i ja i on. Uvijek je to natezanje je li bilo bolje prije u njegovo vrijeme ili sada u moje. Ćaća je takav, tvrdoglav, ima svoj biznis s kamionima i nema šanse da bi meni dopustio da mu kupim auto. Njemu bi to bilo ispod časti - otkriva Dario samo dio obiteljskih "iskrica".
- Ja sam Darija prvi put na treningu gledao kada je imao 12 godina. Do tada je sve vodila njegova majka. Međutim, odmah sam vidio da je izvanserijski, a u životu sam ispratio puno vrhunskih košarkaša, od Dražena, Žurića, Nakića, Jurića... No, mi smo ostali mirne glave. Nismo nasjeli na menadžerske priče da Dario ide u Italiju, Španjolsku... uzme strano državljanstvo. Sve smo to odbili. Čujte, ja imam svoj privatni biznis, kamione, apartmane... Ja i dalje vozim auto star 10 godina. Mene ne zanimaju mercedesi ni košulje. Mi volimo svoju teracu, školjke, i dalje živimo kao obitelj. Ili, živimo isto kao kada je Dario imao godinu dana i sada kada je postao NBA zvijezda - u dahu je ispalio otac Predrag.
O Darijevim prvim koracima brinula se mama Vesa.
- Dario nije znao niti za jedan sport osim za košarku. To je i logično, jer smo i ja i njegov otac igrali košarku. Na treninge sam ga počela voditi sa šest i po, sedam godina. Bio je hiperaktivan i to je bio jedini način da u miru popijem barem jutarnju kavu. U početku mi je to bila velika obveza, jer bih zbog treninga ostavila ručak, papire od muževe firme... Kasnije sam ga pustila da poleti sam. I sada sam sretna, lijepo mi je. Naročito kad odem kod Darija u Philadelphiju. Iskreno, odmorim se kod njega - priznala je mama Vesa.
Brojne su šibenske košarkaške obitelji, ali vjerojatno se drugi neće naljutiti ako konstatiramo da su Šarići najkošarkaškija. Jer, sva četiri člana su igrala profesionalnu košarku, pa tako i Darijeva sestra Dana, koja je bila kadetska viceprvakinja Europe. Dana nije htjela puno pričati, ali je samo dobacila da ima najbolju ruku od svih četvero Šarića. I eto nove teme za novu galamu za Šarićevim obiteljskim stolom. I neka ih bude još dugo, jer Šarići su obitelj za primjer svima. Živjeli!
Ovo je iskrena priča o obitelji koja živi normalan život. Prikazali smo tko smo mi zapravo. Nikoga nismo lagali, a ispred kamera smo bili maksimalno opušteni, veli Dario
Ja sam Darija prvi put na treningu gledao kada je imao 12 godina. Do tada je sve vodila njegova majka. Međutim, odmah sam vidio da je izvanserijski, a u životu sam ispratio puno vrhunskih košarkaša, od Dražena, Žurića, Nakića, Jurića, kazuje Predrag