S druge strane objektiva: Sve priznatija šibenska fotografkinja sve češće osvaja nagrade i priznanja struke, ali je i dalje čvrsto na zemlji: 'Ne opijam se uspjehom'

Najbitniji dio fotoaparata je ona komponenta koja se nalazi nekoliko centimetara iza njega.

Izjavio je to Ansel Adams, legendarni američki fotograf, jedan od otaca Odjela za fotografiju Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku i suosnivač Centra za kreativnu fotografiju na Sveučilištu u Arizoni.

Da je tome tako, složit će se sve njegove današnje kolege kojima je fotografija kruh i strast, među njima i Miranda Trklja, poznata šibenska fotografkinja koja ovih dana doista ima razloga za zadovoljstvo.
Na nedavnoj tradicionalnoj izložbi “Kalama, skalama, butama” Fotokluba Šibenik koja se tradicionalno, osmu godinu za redom održala u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića u spomen na šibenskog humanistu Milivoja Zenića, njezina prerano preminulog ravnatelja, osvojila je prvo mjesto. I druge dvije nagrade na izložbi koja je, inače, prvi put imala natjecateljski karakter, a i internacionalni predznak zbog sudjelovanja jedne slovenske autorice, osvojile su dame - Šibenčanka Ana Vlahov i Riječanka Tatjana Travica, a sveukupno se prijavilo 24-oro autora sa po četiri fotografije. Prijavljeni radovi za temu su imali “Lijepi stari grad“.

Put u Motovun

Pobjednička statua koju je osmislio i napravio Robert Mraović, pobjednici je, kaže, u srcu jer je riječ o priznanju koje dolazi od struke, a takve nagrade imaju poseban značaj. Laska i činjenica što su na izložbi postavljena sva četiri Mirandina rada, među njima i pobjednička “Motovunska idila“ te što su u žiriju koji je ocjenjivao prispjele fotografije bili vrhunski foto-znalci, kakav je zasigurno riječki fotograf Aleksandar Tomulić. Upravo on je, inače, za prvonagrađenu sliku kazao kako je riječ o “izvanrednoj pejzažnoj fotografiji Motovuna koji kao otok izranja iz magle i čija sjajna atmosfera očarava gledatelja“.

- Ekipa iz našeg Fotokluba iznajmila je kombi i zaputili smo se u Motovun. Bio je sav u magli, pa sam snimila na stotine prekrasnih fotografija. Da budem iskrena, teško mi se i samoj bilo odlučiti koju ću poslati. Baš ta koju sam na kraju izdvojila od ostalih učinila mi se nekako najefektnijom. Dvije su iz San Gimignana. Nazvala sam ih “Psiho” po istoimenom Hitchockovom filmu jer smo se dolaskom u taj grad našli u okruženju toliko sličnom ambijentu iz tog čuvenog filma – oko nas stare građevine, cigla... nebo se natmurilo, smrklo i posivjelo kao da će svaki trenutak prolom oblaka, a odnekud je doletjelo jato vrana. Nadrealno! Četvrta je fotografija detalja jedne derutne kuće sa pitarićima uvelog cvijeća nastala u Zagrebu, u starom dijelu grada, i to sasvim slučajno, kad sam pretprošle godine bila u posjetu sestri. Rijetko se odvajam od fotoaparata, a kadar mi se učinio mrak – prisjetila se Miranda.

Još ju je jedna lijepa vijest silno razveselila. Španjolska fotografska konfederacija u ime Međunarodne federacije fotografske umjetnosti (FIAP), naime, priredila je 28. bijenale fotografije u boji. Izložba je ovih dana objedinila najbolje ocijenjene kolekcije fotografija nacionalnih saveza, članica FIAP-a iz 45 zemalja, među njima i Hrvatske.

Izložba u Španjolskoj

Svaki nacionalni savez mogao je prijaviti kolekciju od 10 fotografija (najviše jednu po autoru) koja je morala biti tematski i prezentacijski koherentna.

Dva su hrvatska autora predstavljena na toj izložbi – “Turčin“ Mirande Trklja i “Šumska vila“ Krešimira Mehičića.

- Osobno sam ponosna na činjenicu što moja fotografija visi na zidu prostora te prestižne izložbe u Španjolskoj. Dobila sam i katalog sa vrhunskim fotografijama ostalih autora. To je nešto genijalno. A zapravo sam se prvi put natjecala jer inače zbog posla i obaveza ne pratim takve natječaje.
Slučajno sam naletjela negdje na nekoj internetskoj stranici...U stvari, skoro pa mi je nejasno kad sam uopće imala vremena vrtiti po webu, nemam pojma kako se to uopće dogodilo. Ne opijam se uspjehom i čvrsto sam na zemlji, točno znam gdje sam u svijetu fotografije. Ne zavaravam se ni sa čim. Fotografija je moj posao. Međutim, lijep je osjećaj doživjeti priznanje struke zato što si dodatno motiviran, sve to ti daje nevjerojatan podstrijek – priznaje Miranda koja već sada najavljuje svoj novi, veliki svibanjski projekt.

Kako je i sama, uz fotografiju, odana sportu – želja joj je u svibnju iduće godine, inače mjesecu sporta, portretirati sve šibenske sportaše i otvoriti izložbu.

Nakon svega rečenog, tko bi joj odolio?!