Senka Dodig odavno piše, ali je prvi put u životu svoju priču prijavila na neki natječaj i odmah pobjedila: "KuŠIn mi sladak kao da je Pulitzer"

Po struci diplomirana ekonomistica, pa zanimanju ravnateljica šibenske Turističko-ugostiteljske škole, Senka Dodig sada je i pobjednica književnog natječaja za kratku priču "KuŠIn" šibenske Gradske knjižnice.

Iako odavno piše, ovo je bio prvi put da se javila na neki natječaj, i to, kaže, na veliki nagovor svojih prijateljica. Zato joj je nagrada, kaže, "slatka kao da je Pulitzerova".

– Kad su me nazvali iz knjižnice i rekli da sam među troje nagrađenih, od sreće sam skakala po dnevnom boravku. Jako me je obradovala ova nagrada, premda moram biti iskrena i reći da, na neki način, nisam iznenađena, jer kad sam priču napisala, a ona je iz mene izišla kao po diktatu, i sama sam bila ganuta. Rasplakala sam se i rekla "to je to" – govori Dodig.

Priča koju je nazvala "Šta ćeš sutra za ručak, Ante" na natječaj je pristigla s još 33 priče, a najoštriju konkurenciju predstavljali su joj Renata Dobrić iz Kaštel Sućurca, koja je napisala "Vječnu ljubav šibenske Penelope" i osvojila drugo mjesto, te trećenagrađena "Nova poruka" Dražena Filoševića iz Slavonskog Broda.

Prva nagrada donijela je Senki Dodig i 3000 kuna, no te će se kune u njezinu novčaniku vrlo kratko zadržati.
– Uzet ću 200 kuna da s prijateljicama koje su me nagovorile da se javim na "KuŠIn" odem na kavu, a ostatak ide mojoj djeci: kćeri i sinu, jer oni su bili moja prva publika i od mene su napravili ovo što sam danas!

Djeca potaknula želju

Naime, njezina djeca, kad su bila mala, u njoj su, nakon desetak godina stanke, ponovno raspirila želju za pripovijedanjem i pisanjem, objašnjava.

– Pisala sam još od osnovne škole i u srednjoj. Objavljivala sam pjesme u školskim listovima i časopisima. Ali kad sam došla na fakultet, to mi se moje pisanje učinilo kao slabost. To je valjda bilo takvo vrijeme da čovjek želi imati kontrolu nad svojim životom i biti čvrst u emocijama, a moje je pisanje bilo moja terapija, kao kad pišete dnevnik. Tako sam odbacila sve što sam do tada napisala i 10 godina nisam se tim bavila. U međuvremenu sam diplomirala, zaposlila se, udala se i rodila dvoje djece. I jedne večeri, bio je rat, a Šibenik stalno pod nekim uzbunama, svojoj sam kćeri željela ispričati priču za laku noć da je nasmijem i opustim u tim stresnim vremenima. Izmislila sam neke zgode psića Žuće i djevojčice Melite. Kći me je dalje stalno pitala što je novo napravio Žućo i tako je nastao ciklus tih priča. Ali tada još ništa nisam zapisivala. A kad se rodio sin, njemu nisam pričala priče, nego pjesme u rimi!

I više nije bilo povratka na staro. Prepustila se pisanju i počele su nastajati priče i pjesme. Čak i dva romana. Priče je pisala za djecu i one se već godinama objavljuju na Hrvatskom radiju u emisiji za djecu "Priče za laku noć". Stihovi su je pak odveli do estrade, pa ako hrvatska javnost baš i ne zna tko je Senka Dodig, pjesmu Jelene Radan "Leti do snova" mnogi vrlo dobro znaju.

A autorica tih stihova upravo je ova šibenska srednjoškolska ravnateljica. Tekstove je pisala i za nekadašnju grupu "Karma", svojedobno megapopularnu u Češkoj, s kojom je dospjela i do trećeg mjesta na Dori za pjesmu Eurovizije, ali i za klapu "Cambi", Vinka Cocu…

Sretan kraj

"Šta ćeš sutra za ručak, Ante", priča kojom je osvojila "KuŠIn", govori o zlostavljanju u obitelji, nasilnom mužu alkoholičaru i podložnoj ženi. Napisana je na šibenskom govoru i govori o nekadašnjim, i šibenskim, običajima muškaraca da se zapiju po tovernama. Za razliku od života u kojima to obično ne završava sretno, Senkina priča ima "happy end". Uvod čine stihovi o šibenskim kitama, grančicama bora, smreke ili masline koje su se nekada vješale iznad ulaza u tovernu da bi se znalo koje se vino gdje pije, s čijom je glazbom i poezijom, kaže Senka, osobito povezana. Uz to s umjetnikom iz Varoša dijeli i isti datum rođenja.

Prema autoričinim riječima, priča o pijancu Anti i ženi Luci temelji se na stvarnoj sudbini dvoje ljudi za koju je čula davno u nekoj gradskoj ćakuli. Tada je to zapisala u notes te je puno godina kasnije tu bilješku pretočila u priču.

– Ako je ova moja priča nekoga utješila, ako mu je dala nadu, to je super. Uostalom, mi sve radimo tako da bismo dotaknuli druge. Zato me i raduje ova nagrada i doživljavam je kao vjetar u leđa – kazala je Senka Dodig.