Šibenčanin na čelu Pule: Filmski festival će biti pun ljubavi, napetosti i strasti

Pogledom na bogat program ovogodišnje, 64. Pule, ne bi se reklo da je iznad festivala početkom veljače stajao veliki upitnik nakon što je najavljeno ukidanje tročlanog Umjetničkog savjeta Pule (Hrvoje Pukšec, Mike Downey, Tanja Miličić). U smislu, tko će postati novi umjetnički ravnatelj ponovnim uvođenjem te funkcije i kako će ta osoba uspjeti osigurati filmove u samo nekoliko mjeseci, dakle u roku kraćem nego što je to inače bio slučaj. Dolaskom Zlatka Vidačkovića na mjesto novog-starog umjetničkog ravnatelja, koje je popunjavao od 2004. do 2014., Pula je uspjela izvesti težak pothvat i osigurati 25 filmova u Hrvatskom programu, od čega su njih 15 hrvatski naslovi, a među kojima je sedam premijera.

Kakav vam je osjećaj nanovo obnašati zahtjevnu ulogu umjetničkog ravnatelja Pule?
- Velika je satisfakcija vratiti se na dužnost koju samo radio toliko dugo, to doživljavam kao priznanje da sam kvalitetno radio svoj posao ranije. Izazov je biti umjetnički ravnatelj najvećeg i najstarijeg hrvatskog filmskog festivala. Želim podsjetiti da je za vrijeme mog mandata broj gledatelja povećan s 18.000 na 78.000 čime je Festival postao najposjećenija kulturna manifestacija u Hrvatskoj, međunarodni program Europolis gostovanjima je proširen na Zagreb, Rijeku, Dubrovnik i Split, uveden je niz novih programa (Kratka Pula, Koprodukcije, Filmovi u nastanku, Hrvatski filmski fokus...), Pulu su između ostalih posjetili glumci Greta Scacchi, Christopher Lee i Ralph Fiennes, te redatelj James Ivory, a Festival je 2013. ušao u program MEDIA Europske unije.

 

Koliko vam je to još uvijek veliki izazov nakon četiri odrađena mandata?
- Za mene je glavni životni poziv biti umjetničkim voditeljem filmskih programa i manifestacija. Pula stalno donosi nove izazove i još uvijek ima velike mogućnosti razvitka, a moji planovi razvoja Festivala su prilično ambiciozni, prvenstveno u Hrvatskom filmskom fokusu, programu za strane selektore, novinare, producente i distributere koji je zamišljen kao odskočna daska za hrvatski film u svijet, mjesto susreta hrvatskih autora i producenata sa svima onima iz svijeta koje zanima hrvatski film. U budućnosti namjeravamo jačati upravo taj industry dio, u suradnji s HAVC-om. Temeljni cilj Pule je napredak hrvatske kinematografije u svim njenim segmentima.

Kako ste se uspjeli snaći za filmove pritisnuti užim “deadlineom“ od onog na koji ste naviknuli?
- Morate znati da nisam ja ove tri godine sjedio kući prekriženih ruku, već sam se intenzivno spremao za povratak na dužnost u Pulu. Gledao sam filmove za međunarodne programe na selektorskim web-kanalima, putovao po međunarodnim festivalima, od Rima i Berlina do Sarajeva i Jeruzalema, stjecao nove kontakte u međunarodnim filmskim krugovima, kao potpredsjednik aktivno sudjelovao u radu dviju međunarodnih organizacija filmskih novinara FEDEORA - Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana i International Press Academy, koja dodjeljuje Sattelite Awards, čitao recentnu stranu stručnu literaturu o filmskim festivalima o kojima predajem studentima na ADU, pisao svoj doktorat o Pulskom festivalu i temeljem svega prikupljao filmove za program i razrađivao dugoročnu programsku koncepciju. U trenutku kada me ministrica Nina Obuljen-Koržinek imenovala, ja sam već imao cijeli tim suradnika, nacrt programa za 64. festival i strategiju programskog razvitka festivala za sljedeće četiri godine. Festivalsko vijeće na kojem je usvojen nacrt programa održano u roku od tri dana od mog imenovanja, pulski dio ekipe je već bio uigran i Festival je za dva mjeseca imao kompletiran program.

Kakvu ste Pulu zatekli u odnosu na onu koju ste vodili?
- Kao pozitivne korake istaknuo bih promjenu naziva koja je omogućila koncepcijsko širenje koje sam sada napravio na sve rodove i vrste hrvatske audiovizualne produkcije, otvaranje dugometražnom dokumentarnom filmu kojeg sam ipak premjestio iz igrane konkurencije u vlastitu, te premijerno prikazivanje igranih serija za koje sam uveo natjecateljski program te uveo i dokumentarne serijale. Negativno je bilo značajan pad broja hrvatskih igranih filmova, pad gledanosti, ukidanje Hrvatskog filmskog fokusa, Filmova u nastanku, Žirija FEDEORA i Žirija mladih filmofila, no to ćemo sve vratiti.

 

Novitet ovogodišnje natjecateljske sekcije čine i domaće dramske serije i dokumentarni serijali, konkretno prva epizoda “Čuvara dvorca“ Lukasa Nole i “Tin – 30 godina putovanja“ Davora Žmegača…
- U obje nove konkurencije ima po četiri naslova i žiri Kratke Pule neće imati lak posao. A premijere su posebna ekskluziva.

Kako ste odabrali premijerni film s kojim otvarate Festival?
- Festival ćemo otvoriti filmom “Lavina“ Stanislava Tomića u produkciji Joze Patljaka, komedijom nadahnutom almodovarskom filmskom estetikom. To je kao komedija logičan izbor za svečanost i atmosferu prvog dana.

Jedno vrijeme se šuškalo o ideji da će na razmatranje za Pulu dolaziti samo premijere hrvatskih filmova kako bi ih redatelji čuvali za Arenu, što, dakle, očito nije više slučaj.
- Tu smo odredbu ukinuli, ali su sve premijere u konkurenciji dobile prvi termin u Areni, dok su reprizni filmovi uglavnom u ponoćnom terminu.

Da se nadovežemo na to, usvojena je odredba prema kojoj će “načelnu prednost za prikazivanje u Areni kao najatraktivnijoj od prikazivačkih festivalskih lokacija imati filmovi koji će na Festivalu imati hrvatsku premijeru“, ali to ne vrijedi za Matanićev horor “Egzorcizam“, tempiran za projekciju u kinu “Valli“?
- “Egzorcizam“ je “no-budget“ film koji nije još posve dovršen, ali ćemo u dogovoru s redateljem kao “work in progress“ prikazati njegovu radnu verziju izvan konkurencije.

Slogan ovogodišnjeg festivala je “ljubav, napetost i strast“. Koliko toga ima u domaćim, a koliko u stranim filmovima?
- Većina hrvatskih filmova je ljubavne tematike, i mislim da će biti i napetosti i strasti i u domaćim i stranim filmovima.