Šibenik je hrvatsko kulturno čudo desetljeća: Upoznajte ženu koja je najzaslužnija za to

Ako ste ljubitelj suvremene glazbe, u posljednjem ste se desetljeću barem jednom u suton našli na šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila. Lorde, Sigur Rós, Kings of Convenience, King Gizzard & the Lizard Wizard i Bonobo tek su neka od imena svjetskog glasa koja su nastupala na toj spektakularnoj pozornici. Međutim koncerti su samo djelić kulturne ponude Šibenika, koja buja iz godine u godinu pod paskom Tvrđave kulture Šibenik, javne ustanove što upravlja trima tvrđavama (sv. Mihovila, Barone i sv. Ivana), Kućom umjetnosti Arsen i Hrvatskim centrom koralja na otoku Zlarinu. Ovaj ambiciozni projekt od samog početka, odnosno otkad je bio tek jedan od odjela Muzeja grada Šibenika, uspješno vodi Gorana Barišić Bačelić, povjesničarka umjetnosti koja nam je otkrila kako je počela ta priča, s kakvim su se izazovima susretali i koji su im planovi, piše tportal.hr

‘Dinamično, izazovno - to mi prvo pada na pamet kada se sjetim početaka, a tako se nastavilo i dandanas traje. Sada mi je jasno ne može drugačije ako ste ambiciozni kao mi. Osjećala sam ogromnu odgovornost i strahopoštovanje prema nasljeđu koje je imalo živjeti neki novi život i postavila sam velika očekivanja, i od same sebe i od tima koji je tada bio jako malen i mlad, ali entuzijastičan, progresivan, vrijedan i kreativan. Govorim o prve dvije godine, 2014. i 2015., kada smo krenuli s radom na Tvrđavi sv. Mihovila, koja je bila u finalu obnove, i paralelno s provedbom projekta obnove Tvrđave Barone. Tada smo zapravo bili odjel u Muzeju grada Šibenika. Vrlo brzo nam je postalo jasno da ćemo puno bolje funkcionirati i snažnije se razvijati ako budemo samostalni‘, kaže nam Barišić Bačelić o pretpovijesti Tvrđave kulture Šibenik.

Niksa Stipanicev/Cropix

‘Tvrđava kulture nastala je 2016. godine usred ljeta i koncertne sezone, a s Gradom sam pripremala osnivanje javne ustanove. Početkom te godine završena je i obnova Tvrđave Barone, tako da smo u ustanovi krenuli s dvije kulturne infrastrukture, a evo, sedam godina kasnije, imamo ih pet. Na svakoj od njih radili smo u fazama obnove s Gradom, pripremajući i strategiju za buduće upravljanje, uz paralelnu produkciju brojnih programa i projekata na postojećim lokacijama. Tri su tvrđave, svaka je svoja priča, a sve je dio cjeline koju zovemo Tvrđava kulture, u kojoj su danas i Kuća umjetnosti Arsen i Centar koralja na otoku Zlarinu‘, pojasnila je ustroj javne ustanove.
Upitana o izazovima koje mali grad predstavlja za tako ambicioznu kulturnu ustanovu, rekla nam je sljedeće: ‘Uhvatila bih se prvo za ovaj dio - ‘mali grad‘. Od prvog dana želim razbiti percepciju da ne možemo ili ne trebamo biti veliki jer smo u malom gradu. Možemo i trebamo. Svaka naša sredina ima određeni kulturni potencijal - važno je da ga prepoznamo i da znamo kako ćemo ga ispuniti, da pritom ne budemo skromni i zadovoljavamo se mrvicama. Kultura je snažna, a mi joj moramo omogućiti da donese pozitivne promjene - dužni smo je tretirati kao ključnu društvenu komponentu jer ona to jest‘, kaže i nastavlja:

‘U Šibeniku su tvrđave desetljećima bile prilično zapuštene i ruševne. Naravno, i tada su imale određeno značenje u zajednici, jer spomenik je uvijek prostor memorije. Danas znamo da mnogo ljudi koji žive uz tvrđave nije znalo puno o njima te da generalno nisu predstavljale neki poseban motiv za dolazak ili obilazak. Sada imamo potpuno drugačiju situaciju u kulturnom smislu, pa često čujemo ‘Šibenik jednako tvrđave‘. I to je zapravo ključan izazov - kako da baština i kultura postanu toliko relevantne da se zajednica poistovjeti s njima.‘, piše tportal.hr

‘Sada dolazimo do onoga tko će to napraviti i kako. Sigurno to neće napraviti jedan čovjek i ne preko noći. Ljudi su najvažnija komponenta i nikad neću propustiti reći da je ključan timski rad, profesionalna ekipa sa sličnim mindsetom, te da svi razumiju koja je naša uloga i što nam je krajnji cilj. Što se mene tiče, i dalje smo daleko od toga da se možemo opustiti i reći da smo ispunili ciljeve te da je to - to. Volim razmišljati o daljoj budućnosti, kako će ono što radimo utjecati na sliku grada za 20 ili 30 godina i kako će se tada gledati na ono što sada radimo. Isto tako, svjesna sam da se nešto što se godinama gradi vrlo brzo može i urušiti. Tu dolazimo do onoga koliko je važno da smo optimalni i održivi. Jako nam je važna i podrška osnivača, u našem slučaju to je Grad Šibenik, a imamo kreativnu slobodu i razumijevanje te je svima jasno koliko dobra to donosi građanima‘, ističe Barišić Bačelić i dodaje:

‘S upravljačke strane, najvažnije je bilo spoznati da trebamo osmisliti svoj model, onaj koji odgovara nama i našoj situaciji i ciljevima; ne smijemo se silom ukalupljivati u neke postojeće modele. To često kažem kolegama koji dolaze u Šibenik saznati koja je naša formula uspjeha. Vraćam se sada na onaj potencijal o kojem sam govorila na početku. To je, jasno, teži put. Isto tako, ne dozvoljavam da se okamenimo - ako vidimo da nešto ne funkcionira, trebamo to mijenjati i prilagođavati. Jedna smo od rijetkih ustanova, ako ne i jedina u Hrvatskoj, u kojoj pod istim krovom imamo i povjesničara, i arheologa (koji su kod nas stručnjaci za istraživanje i interpretaciju baštine), i producente kulturnih programa (od, uvjetno rečeno, manjeg koncerta ili predstave za 100 do velike produkcije za 1500 ljudi - žanrovski veoma različitih programa za različite lokacije), a i stručnjaka za međunarodnu suradnju i europske projekte. Ovo je najsažetiji prikaz multidisciplinarnosti našeg tima. Jako smo raznorodni i mislim da je to naša najveća vrijednost. Tvrđava kulture danas ima deset odjela, rasli smo organski. Kako su dolazili novi projekti, novi sadržaji i novi programi, logično, rastao je i tim, ali i raspon stručnosti. Ujedno jako ozbiljno shvaćamo svoje profesije - sve se mora raditi kvalitetno i na svjetskoj razini.‘

Međutim prepoznaju li građani Tvrđavu kulture kao opće dobro ili im je ona još jedna turistička atrakcija te može li biti mamac mladim Šibenčanima za povratak u rodni grad nakon studija, pitamo, a Barišić Bačelić ima spreman odgovor: ‘Jedan od naših najvažnijih ciljeva jest upravo taj da ne budemo ‘još jedna‘ turistička atrakcija, već aktivan dionik koji pridonosi sredini u kojoj djelujemo, i to s više aspekata i razina. Spomenut ću samo nekoliko projekata - Klub prijatelja šibenskih tvrđava, naš program članstva koji je dostupan svima, ali prvenstveno namijenjen sugrađanima: članarina je simbolična, a mogućnosti su velike - od slobodnog ulaza u tvrđave cijele godine do povoljnijih ulaznica za naše brojne programe. Tu su i naše već vrlo razvijene suradnje s udrugama, festivalima i pojedincima u kulturi s kojima kreiramo program, a volimo ulaziti i u teme koje ne pripadaju isključivo području kulture, već se dotiču i drugih važnih društvenih područja za koja smatramo da kao kulturna ustanova snosimo dio odgovornosti, ali i utjecaja. Nadam se da Tvrđava kulture jest mamac za povratak u rodni grad, a i da može biti motiv dolaska u Šibenik i onima koji s njim nemaju nikakve veze. To je ta dugoročna slika i utjecaj koji trebamo osjetiti. Gledajući sadašnju situaciju, u Tvrđavi rade mahom osobe mlađe ili srednje životne dobi, 75 posto zaposlenih su žene, a 70 posto zaposlenih ima visoku ili višu stručnu spremu.‘

Gorana Barisic Bacelic

Niksa Stipanicev/Cropix

‘U novu 2023. godinu ušli smo radno, s Roisin Murphy, a izašli iz nje s Parovom Stelarom i Stereo MCs na trgu pored katedrale sv. Jakova, a u međuvremenu smo ovo ljeto slavili desetu sezonu Mihovila i priredili nekoliko glazbenih specijala i premijera, od kojih je možda najznačajniji Bonobo, event koji je dobio nagradu Ambasador portala Klubska scena, a nominiran je i za nagradu Elektor. Kuća umjetnosti Arsen živi punim plućima, od redovnog programa art kina, često i s gostovanjima filmskih ekipa, do svih drugih izvedbenih programa za različite generacije publike. Barone jazz festival naš je doprinos razvoju i jazz scene i jazz publike u Hrvatskoj. Prvog dana lipnja otvorili smo Hrvatski centar koralja na Zlarinu, dugo očekivani projekt je završen i krenuo je djelovati kao kulturna i razvojna sila otoka. Začeli smo itekako zanimljivu arheološku kampanju u okolici Šibenika te je ona pobudila veliko zanimanje i stručne i šire javnosti, što je nastavak našeg rada na istraživanjima i interpretaciji fortifikacijske baštine, a godina je završila pozitivnim vijestima o dva nova odobrena europska projekta koja smo prijavili 2023. godine i kojima nastavljamo graditi nove sadržaje na tvrđavama te paralelno razvijati naše ljudske kapacitete‘, ukratko rezimira prethodnu godinu Barišić Bačelić.

‘Nakon tri uzastopne godine otvaranja novih lokacija, 2024. će biti posebna po tome što zaokružujemo desetljeće djelovanja, a to ćemo obilježiti na različite načine. Između ostalog, želimo konkretnije pogledati unatrag. Veselim se izradi studije utjecaja, koja je dio jednog od naših europskih projekata, što je potpuna novost u kulturnom sektoru. To će nam zasigurno pomoći da bolje planiramo buduće djelovanje i aktivnosti, a i da pokažemo koliko je kultura bitna i da se u nju uvijek mora i treba ulagati‘, s optimizmom u budućnost gleda Barišić Bačelić, donosi tportal.hr