Šibenska književnica Olja Runjić pokrenula Šibenski festival književnosti; starta ove jeseni, a posvećen je pjesniku Stjepanu Gulinu

Događali su se Šibeniku u posljednjem desetljeću razni festivali: glazbeni, filmski, gastronomski... Neki su su ga tek nakratko dotaknuli, neki se ugasli, neki preselili u neke druge sredine, a ima i onih koji, unatoč slabašnoj financijskoj potpori države, grada ili županije, tvrdoglavo nastoje opstati. Pa ipak, u ovim nesigurnim i festivalima nesklonim vremenima, Šibenik će ove godine dobiti jedan novi i prvi takve vrste – festival književnosti. Bez puno pompe i vike, gotovo u tišini pokrenula ga je i osmislila književnica i scenaristica Olja Runjić, Šibenčanka s trenutačnom bečkom adresom, a Ministarstvo kulture nedavno je objavilo kako će prvi Šibenski festival suvremene književnosti sufinancirati s 20.000 kuna. Skromno i nedovoljno, pa je pred Runjić još puno posla kako bi manifestacija, koju je zamislila kao trodnevnu feštu proze i poezije, startala ove jeseni u drugom tjednu rujna i ugostila po gradskim trgovima i ulicama domaće, šibenske afirmirane i manje afirmirane autore i priznata imena iz regije i s europske književne scene.

- Gradu već niz godina, odnosno desetljeća, nedostaju sadržaji koji afirmiraju književnost poput književnih tribina, promocija knjiga, gostovanja etabliranih autora, pjesničkih susreta, susreta autora i čitatelja, promocija književnosti za djecu i mlade. Unatoč činjenici da grad ima jednu od najljepših i najatraktivnijih gradskih knjižnica u Hrvatskoj s nemalim brojem članova, književna događanja potpuno izostaju s kulturnog repertoara grada. To ne znači da Šibenčani ne čitaju i ne vole knjigu, naprotiv, pokazatelj je samo da ne postoji nikakva kulturna strategija koja bi podržala književno stvaralaštvo i važnost književnosti u kulturnom životu zajednice – smatra Runjić koju mnogi Šibenčani pamte po dokumentarcu "Kabinaši" koji govori o Jadriji, legendarnom gradskom kupalištu i njegovim nezaboravnim kabinama.

Presudili kava i ćakula s prijateljima

Pozornost književne kritike izazvala je pak svojim proznim prvijencem Auf Widersehen, Mustafa, a autorica je i hvaljenog i vrlo izvođenog dramskog teksta "Gola u kavezu". Runjić je objavila i dvije zbirke pjesama: Ako ova usta potrošim i Lancunom preko glave, a koscenaristica je i humorističke serije "Kazalište u kući" te političke satire Markov trg. Trenutačno radi na svom drugom romanu, preciznije prozi, kako voli reći, a ideja o festivalu književnosti, dodaje, rodila se prošloga ljeta upravo u Šibeniku. Presudni su bili susret i kava s prijateljima Brankom Čegecom, pjesnikom i urednikom, osnivačem nakladničke kuće "Meandar", odnosno "Meandar Media", i Vandom Mikšić, prevoditeljicom, pjesnikinjom i sveučilišnom profesoricom, rođenom u Šibeniku.

- Razgovarali smo što i kako bi se moglo, razmijenili ideje i ubrzo se složili da zajedno pokrenemo Festival suvremene književnosti Šibenik. Da mislimo ozbiljno samoj mi je postalo jasno kad sam zbog toga s umjetnikom, dugogodišnjim suradnikom i prijateljem Leonom Lučevom osnovala udrugu "Praznik rada" te smo zajedno s Centrom za knjigu aplicirali na natječaj Ministarstva kulture i evo, dobili prva sredstva. Naime, nikad ništa nisam osnovala, osim vlastite obitelji, a i za to je trebalo proći 40-ak godina uzmicanja, pa je ovo za mene ozbiljan pothvat - smije se Runjić i brzo, vrlo ozbiljno dodaje kako je program festivala već detaljno razrađen.

Hoće li sve planirano biti i ostvareno, ovisit će ipak o prikupljenim sredstvima, ali nije upitno hoće li festivala biti. Vjetar u leđa, a možda i svojevrsni uzor, bit će mu "najbolji mali festival na svijetu" kako je Salman Rushdie opisao čuveni irski Dalkey Book Festival. Održava se u istoimenom gradiću u blizini Dublina, rodnom mjestu velikog Georgea Bernarda Shawa, a prije 11 godina pokrenuli su ga i do danas vode ga, reći će Runjić, njezini dobri prijatelji Sian Smith i David McWilliams. Suradnja s Dalkey Book Festivalom, koji je ugostio brojne međunarodno priznate pisce, nobelovce, "bookerovce" i drugim prestižnim svjetskim književnim nagradama ovjenčane autore, već je načelno dogovorena, a veze, iskustva i preporuke njegovih organizatora šibenskom će festivalu dobro doći.

Promocija šibenskih autora

- Šibenski festival pokrenut je s ciljem da Šibenčanima, a onda i svim zainteresiranima: posjetiteljima, gostima, autorima, ponudi novu književno-scensku platformu, koja će dugoročno osigurati kvalitetne književne sadržaje i jačati potrebu za knjigom, kako u Šibeniku, tako u čitavoj regiji. To ćemo učiniti povezujući umjetnike iz različitih sredina, kreirajući novu i svježu kulturno-umjetničku scenu, s ciljem etabliranja Šibenika kao grada knjige, poezije i velikih pjesnika kakvi su bili Mladen Bjažić, Stjepan Gulin, Vesna Parun, Arsen Dedić... Ukratko, cilj festivala je osnaživanje književnog stvaralaštva kroz povezivanje domaće i inozemne književne scene i lokalne kreativne snage. Festival, među ostalim, želi omogućiti razvoj i jačanje lokalne književnosti te promovirati lokalne autore.

Šibenik je, nastavlja Runjić, iznjedrio neka od najvažnijih imena hrvatske i regionalne književnost, a za to je uvelike zaslužan njegov lokalni identitet i idiom. Štoviše, provincijski, ističe dok objašnjava zašto provincija ne mora nužno biti samo negativno označena.
- Provincija mi je u određenom smislu poticajna i s godinama sve bliža geografska, ako ne i mentalitetska težnja, pa mi je zanimljiv svaki pokušaj afirmiranja tog nerijetko pejorativnog pridjeva “provincijski”. Otud ideja za jedan “provincijski festival”, okrenut prvenstveno lokalnoj zajednici, jer kako znamo, upravo provincija svojom autentičnošću generira univerzalne vrijednosti, kasnije nerijetko prihvaćene u mainstream kulturi. E sad, nisam ja toliki entuzijast po pitanju mainstreama, ali sam poprilično definirana odrastanjem u malom gradu. Možda najviše svim onim što me iz tog grada tjeralo. Ti beskonačni odlasci mjesto su mojeg susreta s književnošću, baš kao što se iz njih može iščitati moja možda pomalo djetinja potreba da književnost “vratimo gradu”.

Dobra priča i poezija

Jer, Šibenčani su, naglašava Runjić, kulturnom identitetu ovih prostora dali značajan doprinos.
-Neki od danas najpoznatijih gradskih toponima uvriježili su se među njegovim stanovnicima, a i šire, zahvaljujući upravo djelima poznatih Šibenčana kao što su Simo Matavulj, Antun Vrančić, Arsen Dedić, Stjepan Gulin, Ivo Brešan... Možda najviše Dedić. Ideja je da trgovi i ulice grada, tri festivalska dana odjekuju dobrom pričom i poezijom. Sva festivalska događanja uglavnom bi se odvijala na otvorenom,.Prepoznatljive gradske lokacije bile bi mjesta susreta kao što su trg na Dobriću, četiri bunara i Gorica sa Mediteranskim vrt samostana sv. Lovre, kod zvona, prostor kod špilje, četiri tvrđave, trgić kod krstionice, Mala loža...

Festival bi svake godine ugostio najmanje jednog međunarodno priznatog pisca, odnosno pjesnika, uz druga poznata i manje poznata imena regionalne književnosti koje Šibenčani nisu imali prilike nikad čuti u gradu. Većina najzastupljenijih hrvatskih suvremenih autora nikada nije gostovala u Šibeniku, pa je festival prilika za promociju novih izdanja i susrete s piscima. U sklopu festivala bi bio rezerviran i program za javno čitanje poezije i proze još neafirmiranih umjetnika. Pravo prijave imat će svi zainteresirani u dobi od 7 do77 godina, a festival bi imao i svoje radionice, predstave, koncerte. Vizualni identitet festivala osmislio bi priznati šibenski grafički dizajner Ante Filipović Grčić - zaključila je Runjić.

Posveta velikom i nepravedno zapostaljenom šibenskom pjesniku Stjepanu Gulinu

Šibenik je, kaže Olja Runjić, rodni grad vrhunskih umjetnika, glazbenika, sportaša, pjesnika. Jedan od njih je i Stjepan Gulin, veliki, a pomalo zaboravljeni, hrvatski pjesnik kojemu bi se Šibenski festival književnosti odužio i pokretanjem nagrade nazvane upravo prema tom velikanu riječi i stiha.

- Prva edicija festivala bila bi posvećena Gulinu i njegovu stvaralaštvu, a festival bi imao i fond za književnu nagradu Stjepan Gulin. Rođen u Šibeniku, 28. rujna 1943. godine, gdje je i umro 16. prosinca 2014., Gulin je nagrađen Goranovim vijencem za cjelokupni doprinos hrvatskoj poeziji. Objavio je zbirke: Kovine, Istovjetne pjesme, Protutijekovi, Ljubavne pjesme, Riječi, Mozartissimo, Nitko ne griješi ako šuti, Katapult, Svete nesanice, Ne to, Smokve od soli te Paz’te sad, paz’te sad: proze bez poze. Njegove tekstove Ti minuti sporo teču, Funcutica, Sve ti sritno bilo i Galeb izvode klape Maslina i Šibenik.

Gulin je u hrvatskoj književnosti bivao mimo svih klanova, struja i trendova. Uvijek skroman, samozatajan i sam. Stoga je, nepravedno, ali i ponešto svojevoljno, bio marginalac, “onostranac”. Gulin nikad nije napustio Šibenik, iako je veći dio života proveo u Zagrebu. Njegovo prepoznatljivo lice na ulicama grada gdje ga se često moglo sresti kako u gluho doba, s cigaretom u ruci, s noge na nogu, nečujan i nevidljiv iza oblaka duhanskog dima, šeće uskim kaletama, nenametljiva je prisutnost i trajna ostavština gradu. Gulin je rođen u rujnu, mjesecu u kojem bi se zbivao i prvi “šibenski” festival poezije i proze što ie još jedna u nizu slučajnosti, koju bi se dalo uklopiti u identitet festivala. U duhu onoga što je grad pjesniku, a Gulin pjesništvu, festival bi otvorio vrata mladim, nepoznatim autorima, kao i onima na margini, i svima koji vole i pišu poeziju, ali nisu imali priliku javno nastupati – rekla je Runjić.