Što se događa kada sin priopći da želi biti teta u vrtiću, a kći upisati Pomorski fakultet i biti kapetanica mornarima na nekom teretnjaku koji plovi s kraja na kraj svijeta? I kakve traume donosi odrastanje bez oca koji je od majke otišao jer mu je dosadilo njezino stalno zvocanje i ljutnja, jer on umjesto da u kući s njoj dijeli poslove i odgaja djecu u sve to povremeno uskoče, uz odobravanje sredine koja mu spomenik podiže zbog jednog skuhanog ručka, promijenjene pelene i jedne šetnje s djetetom, a prešućuje majčinih 30 ili 300 pelana, ručkova i šetnji... Jer, to se kao podrazumijeva!
A upravo tim i drugim stereotipima u obitelji, ulozi žene i muškarca, rodnoj i spoloj ravnopravnosti bavi se komad "Što čekamo", duhovit i ubojit, autorice Marije Dukić, šibenske Splićanke, profesorica hrvatskog i engleskog jezika. Predstavu su danas u šibenskom HNK-u mogli pogledati i šibenski gimnazijalci, a jučer je jedna izvedba takođe odigrana za srednjoškolce.
Drama "Što čekamo" pobjedila je na natječaju koji su organizirali Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i HNK Split, koji je sufinanciran novcem iz programa "Prava, jednakost, građanstvo" EU. Premijera je bila u Splitu u ožujku na Sceni 55 HNK-a.
Predstavu je režirala Marica Grgurinović koja s Dukić potpisuje i dramaturgiju, a u predstavi glume Andrea Mladinić, Ana Marija Veselčić, Vicko Bilandžić i Luka Čerjan.
Budući da je predstava postavljena kao interaktivni forum-teatar koji potiče komunikaciju glumaca i publike, nakon izvedbe glumci su ostali i na pozornici šibenskog kazališta te su bili spremni za razgovor s publikom. Šibenski gimnazijalci nisu se pak pokazali previše razgovorljivim, premda su predstavu s pažnjom i zanimanjem gledali.
Iz publike su tako pristizali tek poneki upit i komentar, dok je većini gimnazijalaca očito bilo lakše govoriti u glas i nisu bili spremni pojedinačno izraziti svoje mišljenje.