Uoči 154. obljetnice postojanja, koju šibenska kazališna kuća obilježava 29. siječnja, u goste je pozvano Hrvatsko narodno kazalište iz Mostara, čije su predstave na programu u subotu, 27. siječnja u 20 sati kada ćete imati priliku pogledati dramu „Noć s Aleksom“ te u ponedjeljak, 29. siječnja u 20 sati kada će izvesti predstavu „Gnijezdo“.
„Noć s Aleksom“ prava je biografska drama. Prikazuje lik Alekse Šantića, točnije, njegove posljednje dane. Stvarajući lik pjesnika, pedesetšestogodišnjaka koji boluje od tuberkuloze, a prema glasinama i od sifilisa, Marko Tomaš obilato se koristi flashbackovima. Otvarajući brane sjećanjima, stari pjesnik susreće vlastiti alter-ego u liku Alekse K.
Drama daje mnoštvo biografskih podataka o velikom mostarskom pjesniku. U njoj možemo prepoznati priču o raspadu obitelji Šantić. Posljednji fantazmagorični prizor između Alekse i majke Mare, upućuje na „poznato“ majčino prokletstvo. Majka pjesniku nije dopustila ženidbu za djevojku katoličke vjeroispovijesti. To se dodatno potencira u sceni gdje Šantić u snu susreće prijatelja, mrtvog pjesnika Osmana Đikića, koji je izbjegao takvu sudbinu, i sretno se oženio nevjestom „iz drugog plemena“ što je opjevao u poznatoj pjesmi „Đaurko mila“ koja je postala kultna sevdalinka, i u tu je svrhu integrirana u dramu.
Predstava „Gnijezdo“ autorski je projekt Marine Petković Liker, inače rođene Šibenčanke, a do sad je osvojila šest nagrada na različitim festivalima, uključujući i nagrade publike i stručnih žirija, kako za glumačku izvedbu, tako i za najbolju predstavu u cjelini. Tekst predstave inspiriran je poezijom Marka Tomaša.
„Što bi moglo biti ”gnijezdo” – mjesto koje se želi stvoriti, mjesto koje nam je temelj, mjesto koje sigurno i toplo, mjesto… Osjećam, živimo u vremenu koje je obilježeno raznim nemirima. Svaki trenutak ima svoju priču. Svaka je priča intimna, ali i društveno određena. Prošlost, sadašnjost i budućnost oblikuju naše unutarnje borbe iz kojih se ne možemo istrgnuti i zbog kojih postajemo nimalo različit pojedinac u iscrpljenoj zajednici. …posvuda čovjek/jedan isti čovjek/izgubljeni čovjek /… a suočen je sa smrću (M. Tomaš, „Čovjek“). Boreći se sa sobom borimo se i s drugima te stvaramo odnose i probleme koji nas sve dublje uranjanju u nezadovoljstva i osjećaj životne bezizlaznosti usprkos optimizmu preživljavanja. Kao da smo navikli živjeti u kriznoj situaciji, kao da je nagon za preživljavanjem tek mrvicu jači od prepuštanja smrti. Ono što nas nerješivo muči na društvenoj i političkoj razini zapravo je sadržaj naših intimnih svjetova i odnosa s onima koji su nam najbliži. Ipak, nemogućnost rješavanja problema, zamjeranje i neopraštanje još nas uvijek nisu izbrisali, samo su nas učinili malo manje Ljudima kakve smo željeli utisnuti u sjećanja. Pa ako i nije moguće riješiti, možda je moguće susresti se.“ - Marina Petković Liker
Ulaznice su dostupne online i na blagajni kazališta od 10:00 do 13:00 sati te na dan izvedbe 1 sat prije početka programa.