Unuka slavnog nogometaša Šibenika članica je baleta zagrebačkog HNK: ‘Djed je bio moj navijač od prvih koraka‘

Balet zagrebačkog HNK 15. studenoga donio je premijere dvaju baleta Igora Stravinskog - to su "Žar ptica" i "Petruška" na koreografiju Maše Kolar i Edwarda Cluga, koji je svojedobno u Zagrebu predstavio i legendarno "Posvećenje proljeća" istog skladatelja. U jednom od baleta koji su nastali 1910. i 1911. godine, te su, u razdoblju uoči Prvog svjetskog rata označili prekretnicu i u glazbi i u plesnom pokretu, sudjeluje i Lada Rora, balerina koja je, uz brazilskog baletana Taiguaru Goularta, plesala solo par u završnom kolu na gostovanju "Ere s onoga svijeta" u Beogradu, piše Jutarnji list

Ljubitelji nogometa, navijači Šibenika i Dinama, poglavito oni stariji, svakako će se sjetiti Krasnodara Rore (1945. - 2020.) koji je s "modrima" 1967. godine osvojio Kup velesajamskih gradova. Rora, iz čuvene Dinamove generacije u kojoj su bili Štef Lamza i Slaven Zambata, bio je i reprezentativac bivše države te je karijeru potom nastavio u inozemstvu, u Belgiji, Francuskoj i Njemačkoj. Krasnodar Rora izluđivao je protivnike driblinzima i sprintovima na travnjaku, te je bio uvjereni Šibenčanin iz Varoša, predjela grada koji je dao glazbenike poput Arsena, Miše i Vice Vukova, a upravo je njegova unuka jedna od članica Baleta središnje nacionalne kuće.

- Ovih dana sjećanja na mojeg djeda samo više naviru jer je 12. studenoga treća godišnjica njegove smrti. Obilježio je velik dio mog odrastanja i definitivno mogu reći da sam naslijedila njegov sportski gen i narav, potrebu za fizičkom aktivnosti te upornost da uspijem u onome što volim, a to je u mojem slučaju balet - govori balerina Lada Rora.

Djed je, ističe, "bio njezin navijač od prvih baletnih koraka i najbolje je razumio koliko je potrebno predanosti, strasti, žrtvovanja i napora da bi se ispunili unukini snovi".

- Ni ne brojim koliko mi je puta donosio bakine ručkove kad bih jurila iz osnovne u baletnu školu. Na van je pokušavao izgledati jako ozbiljno, ali je, zapravo, bio iznimno topao i srdačan, pogotovo kad su u pitanju bili njegovi unuci - sjeća se balerina koja od 15. studenoga nastupa u "Petruški" Igora Stravinskog, u kojoj ističe koncept koji, ustvari, govori o istoimenoj tradicionalnoj ruskoj lutki.

Lada Rora

Lucija Očko/Cropix

Nakon osnovne i srednje baletne škole mnogi dosadašnji baletni angažmani natjerali su je da pomakne vlastite granice i otkrije nove stvari i o samoj sebi, kojih prethodno, kako kaže, nije bila niti svjesna.

- Tu bih istaknula balet ‘Decadance‘ čuvenog izraelskog koreografa Ohada Naharina, koji je nama plesačima dopustio da pokažemo svoje ja, a da ne govorim o tome koliko je u tom projektu na testu bila naša fizička snaga. Taj angažman pokazao nam je da možemo podnijeti puno više nego što smo mislili, a pritom beskrajno uživati. Čak smo i s jednom točkom iz predstave gostovali na gala predstavi Roberta Bollea u Milanu, što je bilo nezaboravno iskustvo.

Uz ‘Decadance‘, istaknula bih i balet ‘Peer Gynt‘, u kojem sam - a imala sam tada 22 godine - morala iz sebe ‘iskopati‘ ulogu stare i tužne majke koja beskrajno voli svojeg sina. To je bilo jako zanimljivo, a i pomalo zahtjevno, te sam zahvalna na pruženoj prilici - govori nam naša sugovornica o nekima od svojih dosadašnjih baletnih angažmana.

S osam godina upisala je baletnu školu, a ključnu je ulogu u odabiru baletnog poziva odigrala je njezina baka.

- Baka me kao malu uvijek vodila gledati balete. Kada sam imala osam godina, nagovorila je moju mamu da me upiše u baletnu školu. Jednostavno, to je bilo to... To je bio moj put i još jest - kaže.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE