Samozatajno je u Šibeniku, na montažnoj pozornici ali prelijepa trga između katedrale i vijećnice, prije deset godina, na mala vrata kulture toga grada ušao Plesni festival, festival suvremenog plesa koji su “zapačale” Sjene, šibenski teatar suvremenog plesa odnosno njihova alfa i omega, Zorana Mihelčić.
Deset godina kasnije događaju se čudesne stvari, a Šibenik Dance Festival u grad dolazi, malo je reći, na velika vrata! I to već nekoliko godina unatrag! Što zbog programa samih, što zbog sjajne sinargije sa scenskim prostorima koji se samo roje u tom gradu.
Plesnom predstavom Plamteća voda, jednim od ključnih projekata Rijeke 2020-Europske prijestolnice kulture, večeras će biti otvaren 10. Šibenik Dance- iliti Plesni festival, na tvrđavi svetog Mihovila.
U ovih desetak godina pratimo kako su- uz ostalo i za tako sjajne programe kakvi su oni Šibenik Dance Festivala- u Šibeniku, sukcesivno, nastajali sjajni prostori za scenske sadržaje, mahom prostori ustanove Tvrđava kulture. Pa će tako ovogodišnji programi biti izvođeni na svetom Mihovilu, u Kući umjetnosti Arsen, na tvrđavi Barone, najposlije i na novouređenom gradskom trgu, čuvenoj šibenskoj Poljani koja se tako zove otkad je zaista bila poljana pod gradskim bedemima...
-Ako krenemo od Plamtećih voda ime koreografa Foniadakisa nije novo za poznavatelje plesne scene ovdje u Šibeniku, gostovao je prije 3 godine sa sjajnom predstavom iste kuće, Bolero. Od tada strpljivo čekam da izađe s novom kreacijom. I, evo, upravo s Foniadakisom otvaramo Festival. Danas se za tog koreografa otimaju sve svjetske scene, radi za najveće svjetske kompanije i nacionalna kazališta i kao koreograf i kao plesač- govori to Zorana Mihelčić koja je sad već davnih dana ovu šibensku, a bogme i svehrvatsku pa i međunarodnu priču iz oblasti umjetnosti i kulture, započela sa Sjenama- da bi danas sve preraslo u, sudeći po programu, izvođačima, scenama i prostorima izvedbe- u No1 trenutne šibenske kulturne slike, kad su u pitanju manifestacije. Ne znam kako će zvučati (ali znam kako se teško sve rađa...) ali mi se čini da je to mogla proizvesti samo izvanserijska ženska uprnost.
Država partner ove godine je Mađarska, govori Mihelćička. I oni su već gostovala i to s odličnim izvedbama od koje pamtimo Carmen.
-Moj izbor krenuo je od umjetnice Rite Gobi, toj se suradnji pridružio i Mađarski kulturni institut u Zagrebu pa sam Mađarsku odlučila predstaviti i kroz jednu od istaknutijih kompanija, Inversedance Zoltana Fodora. Ritu Gobi s nagrađivanom izvedbom Volitant imamo već sutra u Kući umjetnosti Arsen, a Zoltana Fodora u You and the Word, trećeg dana Festivala na tvrđavi Barone.
Tu su i dvije umjetnice iz Srbije, Isidora Stanišić i Sandra Milošević čija su autorska djela ušla u ovogodišnji program ŠDF-a. Isidora Stanišić je etablirano ime na sprskoj sceni suvremenog plesa, sad gostuje s predstavom Afterlife Party with evergreen Eve, dočim je Sandra Milošević novo ime koje dolazi iz urbane plesce scene a u Šibeniku se predstavlja sa sedam mladih plesača u nagrađivanoj predstavi Deo mene i ja, u kojoj kombinira hiphop sa suvremenim plesnim izričajem.
Četvrtog dana na Barone nastupaju Linda Valjalo i Dubrovački steperi u Step’n’jazz, a posljednjeg dana u petak 23. srpnja moći će se vidjeti sjajna koprodukcija Cocoon Dance Company iz Njemačke i Zagrebačkog plesnog centra u predstavi Body Shots.
-Ono što nas izdvaja od drugih je to pružanje prilike mladim plesačima, na pragu karijere, da pokažu svoj rad i da se promoviraju. Osmislili smo opet prateći program pod nazivom Art Cube koji predstavlja plasna studija, umjetničke organizacije, učenike plesnih škola i mlade nagrađivane plesače. Od sudionika izdvajamo Ilijanu Lončar iz Požege, Lindu Valjalo iz Dubrovnika, naše splitske plesače iz Baletne škole pri Glazbenoj školi Josipa Hatzea, Ines Mamić, Josipu Lujanović i, naravno, domaćine, Plesni teatar Sjene.
Nekad se taj dio održavao na trgu ispred katedrale ali zbog pandemijske situacije sad je premješten na veći, i novouređeni, prostor Poljane.
-Zadovoljstvo mi je najaviti i “kritički parkour”, panel diskusiju u Kući umjetnosti Arsen s temom Jadranska linija- suvremena plesna scena u jadranskoj zoni. Inicijatorice i idejna rješenja dale su Maja Đurinović i Iva Nerina Sibila a Sjene i Tvrđava kulture su suorganizatori. Sudionici su Maša Kolar, Sanja Petrovski, Kristina Lovrić, Zorana Mihelčić i Maja Đurinović.
I to bi bio program 10.Šibenik Dance Festivala koji počinje večeras na sv. Mihovilu. Suvremeni ples u tom gradu još uvijek manje plijeni pažnju od klasičnih umetnosti- da ne govorimo estrade- ali dobrobit za zajednicu, za atmosferu, kulturni imidž, poslovne prilike je ogroman- o kvaliteti programa da se ne govori. Zapravo, vrlo vješto, organizatori u grad donose iznimno kvalitetne programe uz -da se tako izrazimo- “ekonomičnu provedbu” jer zaista treba biti umjetnik (ne samo plesni...) da se u vrijeme raznih kriza i s izrazito niskim budžetom (iz krojenja kojega su ispali mnogi koji bi trebali biti itekako zainteresirani...financije su ružna strana ove priče kaže Zorana Mihelčić)), realizira ovaj tjedan u kulturi grada Šibenika a neće se pokajati nitko tko zbog nekog od programa ovih dana potegne do Šibenika- do tvrđave svetog Mihovila, Baronea, Kuće umjetnosti Arsen i toga lijepog grada kao takvoga!