‘Godinama su tražili trenera u drugim sredinama, a onda se sjetili da ima i prokušanih šibenskih stručnjaka‘

Iz davnih vremena, kad Internetske stranice nisu ugrožavale tiskovine, zapamtili smo duhovitu anegdotu iz jednog od ugaslih tjednika. Priču o Talijanu, koji je putovao iz Rima u Milano, te na željezničkom čvoru u Bologni, u vlaku, što se kretao suprotnim smjerom ugledao prekrasnu plavušu. Ona mu se, pak, nasmiješila i mahnula na pozdrav. Očaran njezinim činom, te uvjeren da je riječ o ljubavi na prvi pogled Talijan se iskrcao iz vlaka i vratio u Rim. Danima je tražio plavokosu ljepoticu na ulicama „vječnog“ grada. I kad se jedne večeri umoran penjao uz stube svoje višekatnice ugledao ju je kako se(opet) kreće u suprotnom smjeru. A dama mu je prije njegove reakcije kazala „Već godinama stanujemo u istoj zgradi, a nikad mi se niste javili tako ljubazno kao u Bologni!“

Na tu anegdotu nas silno podsjeća ovosezonska kadrovska križaljka na Baldekinu. Dvije sezone vodstvo je Šibenke tražilo trenera u drugim hrvatskim sredinama, pa i regiji, a onda se „sjetilo“ da ima i prokušanih šibenskih stručnjaka. Ne samo Miro Jurić, koji je razbudio košarkaše Šibenke, već i Jeronimo Šarin, Anđelko Matov, Petar Maleš…

Ne, ne treba previše žuriti sa zaključcima, ali je teško pobjeći od statističkog podatka kako su s Jurićem na klupi šibenski košarkaši u tri susreta slavili tri pobjede. Vratili su se, među inim, pobjednički iz Banja Luke, iako je Borac prije toga „preslušao“ srpski Zlatibor i slovensku Iliriju. Dvije momčadi koje su prosto razbile Narančaste na njihovu parketu.

Ne, nije sve u rezultatima. Jedna od zrelijih partija, koje su pružili Šibenčani bila je ona protiv probuđenog riječkog Kvarnera, kojega je predvodio nekad veliki talent hrvatske košarke Paolo Marinelli.

Puno čupavije djelovala je pobjeda u sudaru sa zagrebačkim Dinamom, koja je na (ne)izravan način otkrila da Šibenka, htjeli to neki priznati ili ne, bitno ovisi o raspoloženju, ponašanju i učinku bivšeg reprezentativca Martina Junakovića.

- Valjda će Martin naći zajednički jezik s trenerom Mirom Jurićem. To je itekako bitno za ovosezonski hod – kazao nam je u povjerenju jedan od članova vodstva Šibenke.

Sa 30 navršenih godina Martin je prošao „sve živo“. Baš kao i Miro.

I nema nijednog pametnog razloga da na matičnom Baldekinu Junaković ne bude produžena ruka svog trenera. Nekad sjajnog košarkaša, koji nije uspio do kraja ostvariti svoju igračku karijeru iz sličnih razloga kao Martin. Trenera, koji ima plemenit i istodobno pragmatičan pristup košarkaškoj igri, te nije nimalo nalik nekim stručnjacima, koji su Junakoviću u bliskoj prošlosti itekako išli na živce. Košarkaškim kormilarima, koji su ga nerijetko, kako nam je tijekom ljetne iprijateljske marende duhovito pričao Martin, „srijedom uvjeravali da je nedjelja“!

Velik je problem u cijeloj priči što, iskreno rečeno, do potpunog oporavka nadarenog Klarina, Junaković, neovisno o „pristojnom“ doprinosu Pleadina i Brajkovića, nema suigrača, koji bi ga desetak minuta odmorio u narančastom dresu. Možda je i ta činjenica bila okidač za nepotrebno uplitanje u gužvu, koja je nastala po završetku utakmice s Dinamom!?

Nije, međutim, teško primijetiti da suigrači vjeruju Junakoviću. Kao vođi i svojevrsnom mentoru na parketu. Prije, za vrijeme i poslije utakmice. Potpunu kontrolu nad momčadi u takvoj situaciji ima i trener Jurić, koji je, očito, zahvalan Martinu na takvom ponašanju. Šibenski stručnjak, koji više nikad ne smije doživjeti poniženje, kakvo je imao u sezoni, kad je smijenjen, neovisno o pozitivnom skoru od 4-2. Za razliku od nekih dobro poznatih situacija, gdje smo neke ne baš provjerene furešte trenere trpjeli, iako za to nije bilo nijednog valjanog razloga.

Zbog toga ćemo rubriku završiti u ne baš ozbiljno stilu. Jedan je od čelnih ljudi Šibenke kazao „kako su oni bivšeg trenera, Zadranina Jurlinu pratili mjesecima prije angažiranja na Baldekinu“. I dobio odgovor šibenskih cinika „Pa, i policija zna katkad zna bez valjanog razloga pratiti nekog čovjeka“!