Good morning, Goodyear! Prisjećamo se sušnih sezona Šibenke i uzleta do Regionalne lige na krilima Funcuta

Anđelko Matov je jedan od najuspješnijih i istodobno, iz prilično čudnih razloga, najosporavanijih šibenskih košarkaških stručnjaka.

Usred sezone 1998./1999. godine stigao je iz Vinkovaca na svoj Baldekin s neskrivenom željom da vrati barem malo starog sjaja šibenskoj košarci. Malo je tko očekivao njegov brzi povratak poslije startne pobjede od 79:75 u Slavonskom Brodu. Do vrijednih bodova došli su Huljev (13), Vanjak (9), Je. Šarin (21), Klanac (12), Dedić (4), Cvjetičanin (11), A. Slavica, Pivac, Helbich (9). S trenerom Draženom Brajkovićem.

No, kola su potom krenula nizbrdo, pa je klupsko vodstvo bilo gotovo primorano Brajkovića zamijeniti Matovom. Istodobno, povratkom nadarenog Ivana Kapova i angažiranjem (kasnijeg reprezentativca Italije) Nikole Radulovića Uprava je dala silan vjetar u leđa novom-starom treneru.

- Ti si, momak, konačno, izabrao klub po vlastitoj mjeri. Na Baldekinu malo tko plješće dobroj obrani, udvajanju ili bloku. Šibenčani ne štede dlanove samo kad netko zabije "tricu" ili "zalijepi bananu". A ti si Nikola, koliko čujem kao stvoren za to - govorio je autor ovih redaka momku, koji je prije Baldekina lutao od nemila do nedraga. Od Zagreba do Osijeka, od Osijeka do Tuzle. S etiketom "vječnog" talenta. Radulović nas je gledao s nevjericom, ali je vrijeme potvrdilo da je Nikola kao sinjski alkar pogodio "u sridu".

Novi ljubimac

"Šibenski funcuti dobili su svoga novog ljubimca, Nikolu Radulovića. Večeras je blistao s 34 koša, 8 skokova i 7 asistencija", pisalo je u "Slobodnoj Dalmaciji", kad su "narančasti" na svom parketu i u uzvratnom susretu nadvisili Brođane. No, pravo ludilo je zavladalo na tribinama poslije šibenske pobjede (67:65) nad splitskim "žutima". Ipak, zbog loših rezultata, ostvarenih prije dolaska Matova, nije se moglo dalje od sedme pozicije, koja je u doigravanju za prvaka značila sraz s europski jakom Cibonom.

Prevarili su se, međutim, oni koji su prognozirali šetnju zagrebačkih "vukova" u prvom kolu doigravanja. Tek u produžetku (99:91) Cibona je u prvom susretu pobijedila Šibenčane, u čijim je redovima blistao Romeo Cvjetičanin sa 29 koševa. U uzvratu je Baldekin "gorio" s tri tisuće gledatelja. Zajedničkim transom igrača i navijača ostvarena je pobjeda (70:67). Teret uspjeha iznijela je šestorka: Vanjak (5), I. Kapov (23), Je. Šarin (14), Cvjetičanin (21), Klanac (5), Radulović (14). Uz odmjerenu izjavu trenera Matova: - Dobro smo ih "snimili", to je tajna našeg uspjeha!

Možete zamisliti kako su se "cibosi" prepali, kad su u trećoj, zagrebačkoj utakmici Šibenčani poveli s 13 koševa razlike!? No, umor od prethodnih nadmetanja i kratka šibenska klupa spriječili su senzaciju.

Za razliku od spomenute, iduće četiri sezone na Baldekinu bile su, ruku na srce, kao stvorene za zaborav. Nisu puno pomogli ni sponzor "Jadransko osiguranje", ni pristigla pojačanja (A. Kapov, Smojver, Rahimić), ni najava predsjednika kluba (i kasnijeg ministra u Račanovoj Vladi) Marija Kovača "kako će se klub boriti za četvrto mjesto". Krenulo se, istina, s 3 pobjede, a onda neshvatljivo potonulo do te mjere da se u zadnjem kolu spašavao goli prvoligaški život pobjedom(88:69) protiv zagrebačkog Maksimira. Slično je bilo i u sezoni 2000./2001., koju su Šibenčani završili na devetom mjestu, a koja će biti upamćena po kratkom boravku na šibenskoj adresi Zagrepčanina Dubravka Zemljića. Neostvarenog talenta, koji je u sedam utakmica u šibenskom dresu suparnicima uvalio 215 koševa ili u prosjeku gotovo 31 poen po utakmici!

Nije bitno bilo različito ni iduće prvenstvo, kad se pojavio novi sponzor Sunce osiguranje, pa se posegnulo za igrom riječi kako je "Sunce nad Baldekinom škrto sjalo". Opet se tražio spas u zadnji čas, kad je sastav, satkan od velikog broja mladih i neprovjerenih igrača, još jednom izbjegao neugodni play-out pobjedom nad Maksimirom (95:82). Momčad su nosili povratnik Miro Jurić i novajlija Dženan Rahimić s ukupno 59 koševa, a u zapisniku su se još našli Paić, Matošin (1), Vranjić (3), Grabarić (4), Šarin (5), Kešina (13), Cvjetičanin, Rončević, Blaće (2) i Klanac (8).

Dražen je Turčinu motiv

"Nova sezona – stara priča" bio je naslov u "Slobodnoj", kad je prvoligaška utrka počela porazom (91:95) od riječkog "Triglav osiguranja". Od kasnog ljeta do proljeća iduće godine mijenjali su se i igrači i treneri (Slavica, Bajramović, Vlaić). Igrači su štrajkali, odlazili, te se vraćali (Čengić, Kahrimanović), pa je, zbog spašavanja prvoligaškog statusa u zadnjim kolima utemeljen Krizni stožer (Zlatoper, Baraka, Bubrić, Mikuličin, Kandido, Rak i Šupe) kao svojevrsna "prinudna uprava". Spas je dočekan pobjedom (80:70) nad Karlovčanima, za što posebne pohvale zaslužuje Miro Jurić, koji je utakmicu odigrao ozbiljno ozlijeđen ili, kako se govorilo, "s pola noge".

Poslije sušnih sezona košarkaši Šibenika su, činilo se, kao nikad skromno ušli u sezonu 2003./2004. No, novi predsjednik Gordan Baraka, očito, nije mislio tako. Na zgarištima ranijih sezona polako se stvarala solidna momčad, te su se u hodu mijenjali natjecateljski ciljevi. Od plasmana u "Ligu 8" do Regionalne lige, koja je onda imala naziv Good Year Liga. Baraka je imao i sjajan osjećaj za promidžbu, pa je pristupnicu za Baldekin potpisao 212 centimetara visoki Turčin Huseyin Besok. Kao posuđeni igrač izraelskog Maccabija.

- Zašto ne bih imao motiv igrati za Šibenik, koji je nekad bio jak europski klub i iznjedrio Dražena Petrovića – oglasio se turski reprezentativac prilikom potpisa za Narančaste.

Dva Davida

U pravu su, međutim, bili oni, koji su tvrdili "da je to potpis za vjenčanje sa ženom s kojom ne kaniš živjeti zajedno". Zbog teške ozljede Besok nije odigrao ni sekunde za Narančaste. No, sve ambicije klupskog vodstva ostvario je trener Anđelko Matov. Kao vjerni vojnik kluba brzo je shvatio da skupina domaćih momaka, uz trojicu vrijednih pojačanja (Helbich, Toroman, Palada) može poletjeti visoko. Šibenski košarkaški snovi o plasmanu u Regionalnu ligu postali su vrlo bliski javi, kad su na Baldekin stigla dva crnoputa momka, dva Davida. Vragolasti bek Bailey i snažni centar Dixon.

No, sve nagomilane šibenske želje stisnule su se u jednu, jedinu utakmicu. O plasmanu u polufinale doigravanja za prvaka Hrvatske (čitaj: ulazak u Regionalnu ligu) odlučivalo je nadmetanje s onda jakom zagrebačkom Hermes Analiticom. U ozračju, što je pozitivnim ludilom silno podsjećalo na famoznu utakmicu Šibenka – Bosna. Gosti su, istina, poveli sa 9:2, a onda potonuli pred silnim spojem domaćih košarkaša i publike. Spretnim ulazima Narančaste je probudio Bailey, suparnički su koš zasuli dalekometni šuteri Huljev i Toroman.

- Presudilo je šibensko srce i nevjerojatna publika - govorio je silno uzbuđeni trener Anđelko Matov. Toliko emotivno napaljen da se s balkona dvorane za plasman u Goodyear Ligu zahvaljivao i tragično preminulom Draženu Petroviću!

Evo, uostalom, temeljnih statističkih podataka s te "lude" utakmice.

ŠIBENIK – HERMES ANALITICA 84:70

Dvorana na Baldekinu. Gledatelja 3000.

ŠIBENIK: Jurić (5), Bailey (21), Dixon (13), Toroman (12), Bura (5), Šarin (4), Vidačak, Helbich (8), Huljev (12), Duvančić, Palada (3), Blaće (trener: Anđelko Matov).

HERMES ANALITICA: Novosel (9), Paić, Rimarčuk, Pašalić (7), Parezanović (11), Sarić, Marinović (13), Tišma (6), Čibej, Jurjević (4), Troha (20), (trener: Josip Tus).

Za one koji vole pikanterije valja spomenuti da je trener gostiju zapravo sin legendarnog hrvatskog generala Antona Tusa.