Jesu li pretjerane kritike šibenskih prijatelja košarke, adresirane na trenera (i sportskog direktora) Šibenke Damira Milačića poslije nesretnog posrtanja u Dubrovniku ili je navijačko nezadovoljstvo samo svojevrsni signal čelnim ljudima “muškog” dijela Baldekina da valja napraviti ozbiljnu analizu početka prvoligaške utrke, u kojoj su se “narančasti” domogli tek mršavog bodovnog plijena!? Suprotno nemalim ambicijama, najavljenim ovog ljeta, koje su se, nema sumnje, spotaknule o kao nikad nesretan niz ozljeda važnih igrača (Paić, Pleadin, Topolović…)
Dovukao cijelu momčad
Ako bismo posegnuli za suhom statistikom, onda valja konstatirati kako je Milačić u dvije sezone na Baldekin dovukao jednu cijelu momčad (Brocić, Echols, Brown, Rebić, Hrštić, Skorić, Mandalinić, Perković, Jambrović, Howard, Babić, Topolović), a da su i dalje u naslovnim ulogama domaći košarkaši. Prošle sezone Pavao Paić, a ove sezone još mlađi, očito nadareni Antonio Klarin. U tom smislu je itekako indikativna već spomenuta utakmica s Dubrovnikom, u kojoj je Klarin imao osjetno bolji učinak od Browna, iako je Amerikanac imao veću minutažu.
Što bi, primjerice, dao glavni operativac Solarisa Tomislav Cico Ninić da mu kraj šest ovosezonskih pojačanja (Splićani Vrdoljak i braća Akrap, te povratnici Pelicarić, Petković i Bulat) glavnu rolu u važnim utakmicama prigrabi netko od šibenskih mladaca!?
Ninić će, doduše, pokušati opravdati očit zastoj u proizvodnji šibenskih vaterpolskih inkubatora rečenicom u stilu “Moramo shvatiti da živimo u vremenu, kad smo sretni, ako upišemo tridesetak dječaka u Šibensku školu vaterpola, za razliku od nekih davnih vremena”. No, slična misao ne vrijedi za šibensku mušku košarku. Može se dogoditi jedna neplodna godina, ali rijetke su sezone, kad se ne može posegnuti za mlađim kadrom, stasalim u dobro organiziranoj Školi košarke “Dražen Petrović”, u kojoj već desetljećima “stoluje” neumorni Josip Milaković Jota.
Ne sugerira li ta istina i potrebu svojevrsnog zaokreta u stručnoj politici Šibenke!? Točnije, da se baš kao u doba “vladavine” Jeronima Šarina jače odškrinu vrata domaćim mladcima. U skladu sa starom sportskom praksom, koja ne počiva samo na emocijama i lokalpatriotizmu, da angažirani igrač “sa strane” mora biti osjetno bolji od nekog mladog Šibenčanina.
Presušilo vrelo talenata
Nije nam ni na kraj pameti da solimo pamet vodstvu Šibenke, silno angažiranom na prikupljanju dodatnih sredstava. No, ne bismo željeli da Baldekin, koji su godinama hvalili zbog proizvodnje i forsiranja domaćih talenata, krene stopama susjeda iz Splita i Zadra. Da nam je netko prije samo desetak godina kazao kako će presušiti vrelo nadarenih zadarskih bekova ili moćnih splitskih košarkaških dvometraša vjerojatno bismo ga proglasili neuračunljivim. No, to se događa na najgrublji mogući način. S logičnim pitanjem kakvog smisla imaju petorke, u kojima nema Zadrana i Splićana. S politikom, koja ima obrise lutanja gusaka u magli i favoriziranja ABA lige, koje se žele odreći i najbolji srpski stručnjaci, neovisno od toga što su Crvena zvezda i Partizan kvalitetom udaljeni od naših klubova kao Zemlja od Mjeseca.
Autor ovih redaka, iako s nemalim stažom u košarci, ne želi, kako rekosmo, soliti pamet vodstvu Šibenke, ali… Što se prije na Baldekinu liše nekih infišacija, bit će i bolje, i lakše. Svima, i upravi, i momčadi. Posebice šibenskim mladcima, željnima afirmacije u matičnom klubu.