Ivo Mikuličin: Slavna Šibenka u aktualnoj sezoni, za razliku od minulih, nije ostvarila većinu zacrtanih planova

Bezbolnu pouku doživio je Baldekin u sezoni, koja je na izmaku. Zašto bezbolnu!? Pa, zato što su se dobrim, te povremeno i atraktivnim utakmicama košarkaši Šibenke, poslije nemale agonije usred sezone, definitivno i teorijski riješili svih briga oko prvoligaškog ostanka. Dapače, u zadnja dva kola mogu osigurati plasman u doigravanje za prvaka, što se na raskrižju veljače i ožujka činilo gotovo utopijskim planom.

Izlet u Europu

No, povratak raspoloženja, bodova i, što je posebno važno, gledatelja na Baldekin, ne bi smjeli poticati selektivno pamćenje. Točnije, da slavna Šibenka u aktualnoj sezoni, za razliku od minulih, nije ostvarila većinu zacrtanih planova, o kojima se minulog ljeta govorilo punim ustima i s nemalim optimizmom. Izlet u Europu (čitaj: sudjelovanje u nadmetanju srednjoeuropskih klubova) pokazao se posve promašenim. Umjesto otvaranja toliko potrebnog procesa vraćanja Draženova kluba na košarkašku kartu Europe, utakmice su se pokazale gotovo nepotrebnim opterećenjem u usporednoj nimalo lakoj prvoligaškoj utrci.

Rijetke su bile u zadnjem desetljeću godine, kad Baldekin nije lansirao barem jedno novo ime. Konačno, sportskom direktoru i treneru Damiru Milačiću nimalo ne služi na čast podatak da je "pravi" igrački kadar, umjesto na početku, složio tek na kraju sezone.

Preciznije angažiranjem izuzetno brzog Amerikanca Devina Thomasa, koji nemalo podsjeća na Davida Baileyja, i rutiniranog Srbina Stefana Sinovca, koji ima neke odlike svog nezaboravnog sugrađanina Srećka Jarića. Bailey je, ako se sjećate, svojim briljantnim igrama dao nemali doprinos plasmanu Narančastih u Regionalnu ligu prije točno 18 godina, dok je drugi držao šibenske glave visoko iznad vode i poslije odlaska legendarnog Dražena Petrovića.

Milačić je dovoljno iskusan stručnjak da je morao znati kako bez takvih tipova igrača ne može igrati suvremenu košarku s tranzicijom, brzim dodavanjima i čvrstom obranom. Elemenata, bez kojih ostaje neprepoznatljiv toliko potreban trenerski rukopis. Pitanje je, dakle, je li Milačić precijenio kadar, s kojim je krenuo u sezonu, ili su oni, koji čine aktualno vodstvo šibenskog prvoligaša pomalo slijepo vjerovali u gotovo sve teze stručnjaka, što je objedinjenom ulogom prvog trenera i sportskog direktora, držao praktički sve uzde Baldekina u svojim rukama!?

Što se tiče ovosezonskog neuspjeha lansiranja mladih šibenskih igrača, objektivna je teškoća jamačno mučenje s ozljedom nadarenog Juraja Pleadina, ali i realna procjena da svaka generacija šibenskih mladića i ne mora biti izuzetno nadarena, poput onih koji su minulih godina brzo napustili šibensko gnijezdo (braća Ivišić, Nakić, Radovčić, Badžim…). Pri kraju sezone, kad je riječ o Šibenki, više je nego jasna dijagnoza, ali je samo pitanje terapije!?

Savjet za razvoj košarke

Ne smije se, primjerice, dopustiti da ubuduće ista osoba obnaša objedinjene uloge trenera i sportskog direktora. Dapače, valja potencirati i značenje trećeg stupnja, točnije stručno-tehničke komisije kluba, za što, s obzirom na bogatu tradiciju Baldekina, ima dovoljno kandidata (Predrag Šarić, Živko Badžim…).

Kad već spominjemo veterane, autoru teksta je neprihvatljiva istina da iskusni i stručni Jeronimo Šarin provodi dane u zagrebačkoj Dubravi, a ne na matičnom Baldekinu. Svejedno u kojoj od spomenutih uloga.

Konačno, valja širom otvoriti klupska vrata zanesenjacima, koji su provjereni u marketinškim akcijama osiguravanja dodatne košarkaške kune. Da klub ne bude gotovo u cijelosti naslonjen na gradske jasle. Valja razmisliti i o utemeljenju Savjeta za razvoj (muške) košarke.

Svojedobno je Krešimirov grad imao europski jaku Šibenku, sjajno organiziran Šibenski košarkaški savez, dva najbolja europska suca (Radić, Grbac), ali je pokojni predsjednik kluba Ivan Medić svejedno zagovarao formalno objedinjavanje svih snaga u Savjet za razvoj košarke.