Nije nam “sjela” informacija da Ivan Gulin usred sezone napušta Baldekin. Ni njegovo objašnjenje “da se ne vidi dijelom momčadi”.
Naprotiv, čini nam se da je želja za odlaskom iz Šibenika mladog košarkaša došla upravo u trenutku kad je postao itekako koristan “narančastima” u osjetno bržoj viziji košarke, za kojom je, poslije prošle gotovo promašene sezone, posegao trener (i sportski direktor) Damir Milačić. Da su šibenskoj momčadi dobro došle Gulinove atletske sposobnosti (snaga, visina, brzina, skok…). Uostalom, teza “kako se više ne vidi dijelom momčadi” nije baš u skladu sa statističkim podacima, koje je objavio šibenski prvoligaš, a koji govore da je u prvom dijelu ovosezonske prvoligaške utrke Gulin igrao u prosjeku 21,2 minute i zabijao 5,3 koša.
Šarinova dijagnoza
Što kriti da nas iznenadni odlazak Ivana Gulina silno podsjeća na događaj od prije 12 “i nešto” godina, kad se od šibenskog dresa “nezadovoljan tretmanom” oprostio tada mladi Franko Kalpić, te požurio u riječki Kvarner!? Kako su poslije toga prošli Kalpić i Kvarner dobro znaju iskonski prijatelji košarke! Uostalom, vrijedi podsjetiti na ne tako davnu izjavu Jeronima Šarina, šibenskog trenera na zagrebačkoj adresi.
- Nije mi bilo lako ni kad sam svom starom prijatelju Zoranu Kalpiću otvoreno kazao kako Roko Badžim zaslužuje više minuta od njegova sina Franka. Zoran se s tim nije lako mirio, no vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu - kazivao nam je Šarin, koji trenutačno vodi prvoligaša Furnir (čitaj: Dubravu).
Voljeli bismo, dakako, da Ivanova igračka krivulja, suprotno neumitnom podsjećanju na “slučaj Kalpić”, krene suprotnim, pozitivnim smjerom. Onakvim, kakvim smo vjerovali da će biti poslije finalne utakmice juniorskog prvenstva Hrvatske Cedevita – Šibenik, kad je Gulin njihao suparničku mrežicu s više od 30 koševa. Zašto sličnu, izuzetnu efikasnost mladi košarkaš nije demonstrirao u kasnijim utakmicama, sezonama ostaje nemalom sportskom enigmom!? Za njega, pa i sve njegove trenere.
Po našem skromnom mišljenju problem je u mentalnoj sferi. Sferi, koja je slična onoj, po kojoj nogometaši Hrvatske, za razliku od svojih suparnika, s lakoćom realiziraju kaznene udarce u važnim eliminacijskim utakmicama.
Pozdravljamo i odluku vodstva Šibenke da ne traže “preko noći” zamjenu za Ivana Gulina. Da nadoknadu njegovih 20 “i nešto” minuta potraže u aktualnom igračkom kadru, te posebice novoj generaciji šibenskih “tića” (Petar Šarić, Dominik Škugor, Lukas Bobek), koji su u dosadašnjoj rotaciji već osjetili slast igranja u prvoligaškim utakmicama.
A Gulin!? Valja mu ostaviti otvorena vrata, ako se sutra ili preksutra zaželi povratak na Baldekin. Baš kao što je svojedobno, glasno grintajući, Šibenku napustio nadareni centar Pavao Paić, a potom se vratio kući. Kao kapetan momčadi i kao nikad zrelim igrama pod obručima, začinjenim ponekom “tricom”.
Očevi i sinovi
Konačno, žalimo zbog Gulinova odlaska i zbog poznate šibenske košarkaške priče “Očevi i djeca”. Priče o Predragu i Dariju Šariću, Nenadu i Niku Slavici, Mili i Franku Nakiću, Živku i Roku Badžimu, Franku i Zoranu Kalpiću, te Ivanu (i tati) Ivici Gulinu. Očevima i prvim potomcima, koji su odreda znojili šibenski dres pod obručima, te prve košarkaške korake načinili upravo na parketu Baldekina ili asfaltu Miminca.