Je li Dražen Petrović pobjegao s Baldekina u Cibonu? Da je ostao, za Šibenku bi potpisao i Vlade Divac!

Sve je samo ne lako šibenskom sportskom kroničaru i k tome treneru, s kojim je Dražen Petrović osvojio prvu medalju u životu (op.p. broncu na kadetskom prvenstvu Hrvatske 1979. godine u Splitu), pisati o košarkaškom Mozartu. Teško je „kontrirati“ tezi da je Dražen u svijetu proslavio Krešimirov grad više od svih drugih njegovih sinova, ali ima li profesionalni novinar pravo zataškati istinu da je Dražen Petrović kao 20-godišnjak zapravo pobjegao s Baldekina!?

Nekoliko dana prije Draženova (nedoživljena) 51. rođendana njegov brat Aleksandar posegnuo je za izjavom, koja sugerira kako sjajni Šibenčanin „ i dalje živi“.

- Dražen je postao urbana legenda. Kao da se sve pozitivno mjeri uspomenom na njega. I odnos prema radu, i pobjednički mentalitet, i veličina u porazu. Kao da je Draženov primjer postao svijetli putokaz generacijama mladih. Ne samo kod nas u Hrvatskoj nego svima diljem svijeta – kazivao nam je Aco jedne zimske večeri u Šibeniku.

Mornarička uniforma

Zaklete Šibenčane je silno nervirala navada autora brojnih tekstova o Draženu Petroviću da minoriziraju šibenski dio njegova (košarkaškog) trajanja. Točnije, činjenicu da je nadareni košarkaš još u šibenskom dresu proglašen najboljim igračem europskog finala (u Padovi), te kao najbolji igrač prvoligaške utrke 1982/83 postao i reprezentativcem Jugoslavije.

Poslije otete titule prvaka Jugoslavije Dražen je najprije odjenuo mornaričku uniformu u Puli, te iz vojničke perspektive pregovarao s gotovom svim klubovima zainteresiranim za njega. U prvom su planu, osim zagrebačke Cibone, bili beogradski Partizan i sarajevska Bosna. Javna je tajna da je predsjednik Šibenke Tomislav Zorić dopuštao da u njegovoj nazočnosti buduća NBA-zvijezda koketira s različitim emisarima. Zorić je imao nemalo povjerenje u njega još od Draženovih pionirskih dana, kad mu se nadareni košarkaš povjeravao kao „drugom ocu“. Ne samo o košarci, već i prvim ljubavima, školskim ocjenama…

Šibenka je, unatoč brojnim prosvjedima sa svih strana, prihvatila uvjete Draženova ostanka na Baldekinu. Ignorirali su, među inim, mišljenje jednog od kolega „da pravo na stan više od Dražena imaju radnici splitskog škvera“. Uvjeti su govorili o tisućama njemačkih maraka i stanu na obali blizu katedrale sv. Jakova. U podne je Dražen stisnuo ruku čelnim ljudima Šibenke, koji su pristali na njegove zahtjeve, a pet-šest sati poslije potpisao za Cibonu!

Iako ga je volio kao rođenog sina, te silno plakao pogođen Draženovom tragičnom smrću, već spomenuti Tomislav Zorić nije više nikad progovorio s nadarenim košarkašem. Brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu Dražen je osvojio praktički kao član Šibenke, jer prije Kalifornije nije odigrao ni sekundu u dresu Cibone, no prkosni i zakleti Šibenčani odbili su molbu majke Biserke da se na primanju za šibenske olimpijce, uz zlatnog vaterpolista Pericu Bukića, nađe i brončani Dražen.

Vranković i Divac

Mladom su Petroviću pred nosom zalupili vrata Gradske vijećnice.

- Dražen je ne samo čudo od igrača, već i čudo od čovjeka. Jednako je nevjerojatno da se kao tinejdžer uspio nametnuti kao vođa puno starijim i iskusnijim igračima kao što je u pregovorima s klupskim vodstvom bio zrelo, „poslovno“ hladan. Ne baš uobičajeno za 19-godišnjaka – kazivao je poslije nesretnog raspleta pregovora s Draženom pokojni gradonačelnik Šibenika i čelnik Baldekina Dane Sekso.

Šibenska tuga zbog Draženova bijega bila je dodatno potencirana činjenicom da su u slučaju njegov ostanka na Baldekinu, pristupnicu za Šibenku bili spremni potpisati zadarski Drnišanin Stojko Vranković i, vjerovali ili ne, pomalo kontroverzni Srbin iz Kraljeva Vlade Divac.

U sjeni Draženova odlaska u Cibonu ostala je prilično uspješna sezona Šibenke, koja je u proljeće 1984. godine završila četvrtim mjestom na prvoligaškoj ljestvici, te novim plasmanom na službenu europsku scenu. Kao da je trener Vlado Đurović šibensko ogorčenje zbog sportske nepravde(čitaj: otete titule iz ranije sezone) kanalizirao u neviđenu motivaciju košarkaša Šibenke. U prvih šest kola ostvareno je pet pobjeda i jedan poraz. Snažni i precizni Predrag Šarić, otac poznatijeg NBA-ovca Darija, trudio se koliko-toliko nadoknaditi Dražena. Koševima i ulogom lidera. Ugradio je 26 koševa u startnu pobjedu(85:81) nad Olimpijom u Ljubljani, dok je crnogorskoj Budućnosti utrpao 30 koševa u visokoj šibenskoj pobjedi(105:82).

Nije zatajio ni u najslađoj šibenskoj pobjedi/78:77) te sezone, kad su na osvetnički način nadvisili Bosnu u Sarajevu.
Evo imena šibenskih junaka u toj utakmici: Kurelić, F.Žurić, I.Žurić, Ljubojević (12), Petani (6), Đurić (12), Zečević (6), Macura (4), Jablan, Šarić (17), Jarić (21), Livljanić.

Bosna platila buletu

Pobjednika je najizravnije odlučio najbolji igrač susreta i šibenski zet Srećko Jarić preciznim izvođenjem slobodnih bacanja sedam sekundi prije kraja.

- Ne trebam vam objašnjavati koliko smo željeli ovu pobjedu. Zato smo igrali praktički sa sedam igrača. Moram priznati da je i suđenje bilo izuzetno korektno – izjavio je poslije sarajevske pobjede trener Šibenke Vlado Đurić, očito još uvijek pritisnut sjećanjem na nepravedno oduzetu titulu sezonu ranije.

Bosna je platila buletu i na Baldekinu. Njihov trener Svetislav Pešić doživio je prije šibenske utakmice još jedan poraz. Bio je prosto izbezumljen verbalnim napadom šibenskih novinara.

- Kako te nije sram doći na Baldekin! Kakav si ti sportaš kad uzimaš medalju u praznoj dvorani u Novom Sadu poslije poraza na šibenskom parketu – nije Pešića štedio autor ovih redaka.

Šibenčani su te sezone igrali (i ostali) bez Dražena, ali su dobili svog novog junaka u već spomenutom Predragu Šariću - Šišiju. Hrabri i snažni momak nastupao je i kad mu je bila slomljena koščica na prstu desne ruke. Zbog toga je mini-heroj Baldekine „preko noći“ postao i šibenski kirurg dr Antun Carić, koji je Šarićeve nastupe osigurao plastičnom ovojnicom za slomljeni prst.

Za razliku od ligaške utrke šibenski košarkaši nisu bili baš uspješni u Europi. Sa samo jednom pobjedom, protiv tršćanskog BIC-a nisu prošli skupinu Kupa Radivoja Korača. Bolji od njih bili su španjolska Zaragoza i francuski Tours. Istodobno, Bosna je još jednom zagorčala život Šibenčanima, pobjedivši ih glatko u dvije četvrt-finalne utakmice novog doigravanja za prvaka Jugoslavije.

Šutnja o novcima

Ako se na kraju teksta vratimo bijegu Dražena Petrovića s Baldekina, valja istaknuti korektnost svih čelnika Šibenke glede (ne)otkrivanja financijskih uvjete ostanka košarkaškog Mozarta u rodnom gradu. Nitko, ama baš nitko nije htio otkriti izaći s točnim financijskim podacima neuspjelih pregovora s Draženom.

Šutjeli su ne samo već spomenuti Dane Sekso, Tomislav Zorić i Mirko Milković nego i predsjednik Financijske komisije Ozren Panjkota. No, puno toga je na posredan način kazao Draženov brat Aleksandar Petrović, koji je u tri navrata šibenskom prvoligašu poslao po 10.000 dolara. Kao, nema sumnje, nadoknadu za Draženove grijehe prema matičnom klubu. Ako ne vjerujete potpisniku ovih redova, onda pitajte Zdravka Iljadicu – Polu. Poznatog sportskog donatora i riječkog Šibenčanina, koji je vodio uspješnu brodarsku kompaniju u austrijskom Klagenfurtu, a preko koga je Aco odradio spomenutu transakciju.