Košarkaški trener koji je radio i u Šibeniku pobijedio ‘koronu‘: Tužno mi je vidjeti da se naši ljudi s time igraju

Zbog koronavirusa je u bolnici u Švicarskoj gdje radi završio poznati hrvatski košarkaški trener Nikša Bavčević (63). 

Ipak, uspio je splitski stručnjak nakon velike borbe pobijediti u teškoj utakmici protiv bolesti koja je diljem svijeta odnijela preko 212 tisuća života, a čak više od 1600 samo u Švicarskoj koja ima tek dvostruko više stanovništva od Hrvatske.

Sada kada je najgore iza njega, kada se u svom domu u Švicarskoj oporavio, pristao je s nama, ali prije svega vama dragi čitatelji podijeliti svoje iskustvo u nadi da ga nećete morati proći i vi. Ako ga uspijete u tom slučaju uopće proći, jer spomenutih 212 tisuća diljem svijeta nažalost nisu. A u tome, pogotovo u borbi da do toga uopće ni ne dođe, puno toga ovisi o vama samima.

- Završio sam na kraju i u bolnici. Izgubio sam deset kila u 12 dana. Utjecalo mi je sve skupa i na tlak. U bolnici su me, na intenzivnom odjelu, spojili na kisik, infuziju. To mi je tada strašno pomoglo. Pripadne se čovjek. Nije ugodno. Tamo su me i testirali, ali već sam prije znao da je to korona jer sam zbog kontakta sa zaraženom osobom prethodno bio u samoizolaciji.

- Rekli su mi tada: “Imate koronu, koja je na vašu sreću blaže naravi.” – priča nam gotovo u jednom dahu Bavčević, bivši trener Splita, danas na klupi švicarskog prvoligaša Veveya i reprezentacije Armenije. Pritom je posebno pohvalio osoblje bolnice zbog vrhunskog profesionalizma.

Razboljela se i supruga

- Ukupno sam 15-16 dana osjećao simptome. Počeli su peckanjem u grlu, a poslije od boli u leđima više nisam mogao ni stajati i ležati. U bolnici sam proveo 36 sati pa su me zbog kapaciteta i broja oboljelih pustili kući jer mi smo ovdje u poluepicentru zaraze – govori nam Bavčević iz Švicarske, s okolice Ženevskog jezera.

A posebno upozorava.

- Bolest je nevjerojatno individualna, nepredvidiva, opasna. Svatko ima drugačije simptome. Uopće nisam imao temperaturu, a baš me jako uhvatilo. Iz bolnice sam izišao s potvrdom da imam oštećenje ovojnice pluća koju mi je napravila korona. Moja supruga je imala blaže simptome, recimo gubitak okusa da nije znala razliku između marmelade i janjetine. Sin koji je bio s nama dosta i trebao je dobiti bolest nije imao simptome.

- A moj predsjednik kluba od kojeg smo to skupili, čovjek koji ima samo 43 godine, koji je sportski tip, je bio na granici života i smrti! Mjesec dana je bio bolestan, kašljao, nije se mogao dignut iz kreveta. Ova bolest je čudna. Dok se ne izmisli cjepivo nije gotovo – priča nam Bavčević od čijeg je ulaska u bolnicu sada već prošlo mjesec dana.

Imao je Bavčević sreće, a zato ga kaže i smeta što mnogi u Hrvatskoj, njegovom Splitu pogotovo, u ovom duhu postupnog ublažavanja mjera tu sreću nepotrebno izazivaju misleći kako je sve gotovo.

‘Ovdje su bolnice vrhunske, a ipak je puno ljudi umrlo’

- Jedan srpski virolog je dobro rekao: “Za onoga koji umre smrtnost od koronavirusa je sto posto!”. Znam da je bio pritisak zbog pokretanja gospodarstva, ali u nas su ljudi sve nešto laškali. A kada te ovo uhvati stvarno je zajebano. Meni nije bila šala. Ovdje u Švicarskoj su bolnice kao svemirski brodovi, oprema je vrhunska, ljudi su svi bili maksimalno disciplinirani, respektirali su bolest, pa je opet toliko ljudi umrlo. Stvarno je bilo gadno.

Što bi tek bilo da su se ponašali kao Hrvati sada?

- Ovdje bi bio pomor! Stalno vidim, čujem šta se doma događa, i kćer mi je u Splitu. Čudo je kako reagira moj voljeni Split. Sve je lijepo i krasno kada si hrabar, ali to “uvik kontra” ovaj put je na svoju štetu. Ljudi se sada s time vidim i sprdaju, a nije još gotovo. Kad Angela Merkel Nijemcima kaže da nose maske, onda ih svi nose. Kada u nas to kažu, onda se to baš i ne sluša.

- Tužno mi je vidjeti da se naši ljudi s time igraju. A nažalost o ovoj bolesti još gotovo ništa ne znamo, i kako je gospodin Capak iz stožera jednom dobro rekao “protiv nje se borimo metodama iz 19. stoljeća, distancom i higijenom”. A ljudi se niti toga ne drže.

Poručio je i iz svog iskustva kako je ova bolest ozbiljna.

- Ne govorim ovo zbog sebe, ali ako se barem jedna osoba nakon ovoga zamisli nad time kako se ponaša, ovo nije izgubljeno vrijeme. Ali ne treba intervju napraviti sa mnom. Zato bih volio da ovo napišete, moja sugestija “Slobodnoj” je da napravite seriju razgovora s familijama koji su izgubili najbliže iz Doma u Vukovarskoj. Kad to pročitaju ljudima će više doć do glave s čime imamo posla.