Bili su to dani ponosa i slave. Košarkaški. Mala, tek stvorena država postala je košarkaška velesila. Reprezentacija Hrvatske pod vodstvom pokojnog izbornika Petra Skansija osvojila je srebrnu medalju na Olimpijadi u Barceloni. Baš 6. kolovoza te 1992. godine iskovano je srebro kada su Dražen, Toni, Dino, Stojko i društvo svladali tadašnju Zajednicu neovisnih država, sljednicu moćnog SSSR-a (75:74).Dva dana kasnije odigran je finale s prvim i vjerojatno jedinim pravim Dream teamom. U konačnici Ameriknaci su uvjerljivo slavili (117:85), ali Hrvatske je u nekoliko navrata i vodila.
Ostalo je upamćeno ono legendarno zakucavanje Franje Arapovića i Cvitkovićevo: 'Spusti se Franjo!'. S jedne strane zabrinuti pogledi NBA zvijezda Jordana, Stocktona na američkoj klupi, a šeretski osmijeh Pere Skansija s druge... Iz današnje perspektive čini se nevjerojatnim da pred Hrvatskom drhte svjetski košarkaški velikani. jer, danas su za nas nekadašnji košarkaški 'liliputanci' poput Golijata.
Tim povodom je u subotu, na 30. godišnjicu utakmice sa spomenutim ZND-om u Šibeniku, na pravom mjestu- na igralištu na Baldekinu koje nosi ime Dražena Petrovića održana svečanost kojom bi se otrglo od zaborava to veliko košarkaško olimpijsko srebro, vjerojatno jedan od najvećih uspjeha hrvastkog momčadskog sporta uopće.
Odlična je to ideja HOO-a, međutim prava je šteta što se u Šibeniku nije pojavio nitko od srebrnih košarkaša iz Barcelone. Čast su spasili šibenski košarkaši- braća Šarin, Maleš, Badžim, izbornik ženske reprezentacije Bralić, nekadašnja reprezentativka Jelavić... I Miro Jurić, te '92. silno talentirani 20- godišnjak, kojemu je za dlaku izmakao put u Barcelonu. No, Jurić je dvije godine kasnije bio član tima koji je osvojio svjetsku broncu u Torontu pod Giergiom:
- Vrlo dobro se sjećan svih utakmica, a posebno te pobjede nad ZND-om. Bilo je pravo čudo da u završnici igrač NBA kvalitete poput Volkova promaši toliko slobodnih bacanja, ali neka je... Bili smo silno ponosni, svi znamo što se tada događalo u Hrvatskoj i pod kojim uvjetima smo došli u Barcelonu. Sjećam se i finala sa SAD-om. Najprije onih nekoliko Draženovih trica u seriji, pa Franjinog zakucavanja i promašaj zakucavanja... To su trenuci kojih se sjećate cijeli život. Mogu samo reći- daj Bože da se ponovi! Znam da će biti teško, ali vjerujem da se jednom možemo ponovno približiti vrhu i da ćemo se kad-tad opet veseliti uspjesima hrvatske košarke- poručio je Jurić.
Događaj nije propustila ni Draženova majka Biserka Petrović:
- Ovdje mi je najteže, no svako ljeto sam tu. Ovih 30 godina prošlo je jako brzo. Međutim, ostat će zauvijek urezana Draženova rečenica iz svlačionice na utakmici s SAD-om: 'Pa, nisu oni vanzemaljci, možemo ih dobiti'- prisjetila se Biserka Petrović.
Lijepu gestu napravilo je vodstvo vaterpolske reprezentacije Hrvatske koja se pripremala u Šibeniku za predstojeće Europsko prvenstvo i poslala svoje izaslanstvo od šest igrača na ovu svečanost:
- Premda se tada nisam ni rodio, puno sam čuo o toj srebronoj medalji. Veliki je to uspjeh, ako se ne varam bila je to prva momčadska medalja za Hrvatsku. Svi mi sportaši pratimo i druge sportove, a taj rezultat naših košarkaša nam je zvijezda vodilja. Meni kao Šibenčaninu, sugrađaninu Dražena Petrovića, ovaj događaj je posebno važan i ponosan sam što možemo sudjelovati- rekao je Andrija Bašić, hrvatski vaterpolo reprezentativac.
Inače, ovom prigodom na spomenik Draženu Petroviću, kapetanu srebrne hrvatske reprezentacije iz Barcelone 1992. godine, simbolično je stavljena kapetanska vrpca,
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....