Do I feel lucky? - poznata je rečenica iz monologa Clinta Eastwooda u filmu "Prljavi Harry“. To pitanje sebi vjerojatno postavlja i košarkašica Šibenika Mia Vukšić. Mlada Mia ljetos je nastupila s hrvatskom reprezentacijom na U-16 Europskom prvenstvu u Francuskoj, a ove je jeseni zablistala i u narančastom dresu. I baš kad je odigrala jednu od najboljih partija u seniorskoj konkurenciji, gotovo sama slomila Split, zaustavila ju je ozljeda. Na treningu prije utakmice s Ragusom stradao je isti onaj zglob, zbog kojega nije mogla pokazati puni potencijal na već spomenutoj europskoj smotri. Zbog tog je gležnja propustila i uvodne utakmice sezone. Zato se Mia s pravom može zapitati "Osjećam li se sretnom?“
Krenulo u Francuskoj
- Ove godine zaista nemam sreće! No, vjerujem da se sve ozljede događaju s razlogom. To je znak da nisam smjela žuriti s povratkom na parket i forsirati sebe iznad aktualnih mogućnosti. Ponekad treba malo usporiti ili, kako su govorili stari Latini, festina lente! Govorim to, među inim, i zbog načina na koji se desila zadnja ozljeda. Deset minuta prije kraja treninga nepotrebno sam skakala za jednom loptom i pala na nogu suigračice. Sreća u nesreći je da sam i ovaj put samo istegnula ligamente. Ozljedu nisam shvatila tragično. Dapače, dat ću sve od sebe da je što prije u potpunosti zaliječim i nastavim tamo, gdje sam stala protiv Splićanki - u jednom dahu nam priča Mia, koja je nedavno napunila 16 godina.
Njezin nesretni niz ozljeda krenuo je u Francuskoj, gdje je bila jedna od najboljih igračica Hrvatske. O tome koliko joj je značio nastup u dresu reprezentacije, dovoljno govori podatak da je sa zglobom načetim u drugoj utakmici protiv Njemačke igrala do kraja turnira!
- Vjerojatno je to jedno od objašnjenja zbog čega me i danas muči taj gležanj! Jednostavno, nisam htjela ostaviti suigračice na cjedilu. U Francusku sam došla u top-formi. Zato me ozljeda užasno pogodila – prisjetila se šuterica mlade hrvatske reprezentacije i Šibenika.
Pohvale treneru
Miji nije bilo lako ni dok je nedavno pratila rezultat iz Dubrovnika, u kojemu su njene suigračice teško stradale protiv Raguse. Bio je to najteži ovosezonski poraz sastava Stipe Bralića, koji je prije utakmice s Dubrovkinjama imao niz od četiri pobjede. Srećom, njenim suigračicama nije trebalo dugo da se vrate na pobjedničke staze.
- Znate kako je to kod mladih igračica. Ja gorim za utakmice. Bilo mi je teško što nisam mogla biti s njima u Dubrovniku. Drago mi je što smo već u susretima protiv Požege i Podravca potvrdile kako smo u Dubrovniku samo imale loš dan. Trener Stipe Bralić nas je ove jeseni podigao na višu razinu. To je neusporedivo s lanjskom sezonom. I kad je riječ o radu na treninzima, i kad pričamo o igri. On je istinski profesionalac. Puno se od njega može naučiti. Zna kako prenijeti znanje na nas. Zato, moje suigračice i ja moramo iskoristiti ovu sezonu, kako bismo što više napredovale. Nadam se da će on i dogodine biti s nama, iako trenera takve kvalitete nije lako zadržati - nije Mia štedila komplimente za svoga "šefa“.
Kao najmlađa članica šibenskog sastava Mia je ove sezone zabilježila prve ozbiljne nastupe u Prvoj ligi. U pet je nastupa prosječno bilježila 10 poena. Osim u već spomenutom dvoboju sa Splitom, odličan je dojam ostavila i kontra Dubrave. Utakmicu je završila s 22 poena, uz 7 asistencija i 6 skokova.
Sama na igralištu
- S obzirom da, zbog silnih ozljeda, fizički nisam bila na najvišoj mogućoj razini, zadovoljna sam svojim igrama. Trudim se igrati zrelo, pametno, bez srljanja kojemu su mlađe igračice obično sklone. Bilo mi je najbitnije da se nametnem. Mislim da sam u tome uspjela. Starije me igračice ne percipiraju kao najmlađu, nego kao jednaku njima – samouvjereno tvrdi šibenska košarkašica.
Kad nije na parketu, Mia je obično na – betonu. Ako treba, i sama. Ona, lopta i koš. Nitko joj više ne treba.
- U posljednje vrijeme sam, nažalost, manje na basketu. Trener Bralić je strog po tom pitanju. Zbog rizika od ozljede. A njih mi je ove godine, zaista, preko glave! Nisam poput moderne djece, koja su zaluđena mobitelima, tabletima i sličnim stvarima. Zbog toga sam na igralištu najčešće sama. A kad nisam sama igram s muškima. Košarka i sport su moj život - poručila je za kraj nadarena Šibenka Mia Vukšić.
Sanjam Ameriku
U ćakuli s Miom pričalo se o košarci, pa još malo o košarci. Zato smo se logično zapitali gdje je u cijeloj priči škola!?
- Pohađam srednju strukovnu školu, smjer agroturistički tehničar. Škola, istina, pati, ali roditelji i profesori su shvatili da ću napraviti sve da uspijem kao košarkašica. Odlazak na studij u Ameriku mi je i dalje san. No, bit ću zadovoljna i ako doguram do nekog euroligaškog kluba. Mislim da mi na tom putu puno može pomoći moj sadašnji trener, koji je vodio euroligaške klubove. Zahvaljujući njemu sam u samo nekoliko mjeseci promijenila način razmišljanja. Ponašam se maksimalno profesionalno. A to podrazumijeva i da izbjegavam noćne izlaske. Tu i tamo guštam jedino u kavama s društvom – iskreno će Mia Vukšić, učenica drugog razreda srednje strukovne škole.
