Neven Spahija: ‘Šibenik ima najbolju školu košarke u državi. Dobrim dijelom zahvaljujući njezinu direktoru Josipu Milakoviću – Joti‘

Hrvatski je košarkaški stručnjak Neven Spahija jedan od dobitnika Nagrade za vrhunske sportske rezultate, koje već 12 godina dodjeljuje sarajevska manifestacija Simposar.

Priznanje je, nema sumnje, logičan slijed Nevenova uspješnog sportskog puta. Bivši izbornik Hrvatske osvojio je devet titula u šest različitih zemalja, te, među inim, kao trener participirao i u NBA ligi. To je, dakako, povod za razgovor s eminentnim trenerom, a razloga je puno više. Posebice, otvoreno pitanje tko će poslije još jednog neuspjeha hrvatske košarkaške reprezentacije biti novi izbornik!?

Otvoren za pregovore

- Sad me kao mogućeg izbornika tretiraju i oni koji sebe kolokvijalno nazivaju “Generacija 92“, a koji nisu prepoznali moj rad iz doba dok sam vodio Hrvatsku. Da bi prihvatio izborničku funkciju ja bih se morao odreći klupske karijere, a to nije lako s obzirom na sve aktualne i potencijalne ponude. No, ostavio sam otvorena vrata za pregovore s novim vodstvom Saveza. Ponajviše zbog toga, što se Aco Petrović prihvatio fotelje sportskog direktora reprezentacije. Imamo Aco i ja imamo dovoljno razloga za razgovor i bez izborničke funkcije. No, ako dođem u situaciju da o ulozi izbornika razmišljam blisko i ozbiljno, presudan će biti plan i program rada, koji jednostavno mora imati prefiks “dugoročan“ – počeo je ugodnu košarkašku ćakulu Spahija, koji se trenutačno odmara u rodnom Šibeniku, preciznije u Danilu, mjestu svojih korijena, gdje je sagradio dom i uredio maslinik, čime je zadivljena većina njegovih prijatelja i slučajnih prolaznika.

Naš sugovornik smatra kako nije nimalo jednostavan odgovor na pitanje zašto hrvatska košarka posrće i tone iz godine u godinu.

Rado poseže i za argumentima, koje drži objektivnim razlozima.

- Pa, kako ćemo mi kao reprezentacije biti uspješni kad je srž naše igračke kvalitete u NBA i europskim natjecanjima, koji su pod patronatom ULEB-a!? Nekad je bio samo problem u tome da nismo imali na raspolaganju Bogdanovića, Šarića i ostale iz najbolje lige na svijetu, a sad se termini službenih reprezentativnih utakmica, zbog tihog rata ULEB-a i FIBA-e, poklapaju s utakmicama Eurolige i Eurokupa – potencira i pita se Spahija.

Nikša Stipaničev/Cropix

‘Enormno siromaštvo’

No, naš sugovornik je načeo još jednu, po njemu ključnu temu. Točnije, kako kaže, “enormno siromaštvo najboljih hrvatskih klubova“.

- Naši najbolji klubovi imaju toliko male proračune da ne mogu u svojim redovima zadržati ni hrvatske igrače srednje klase i one, koji su tek nagovijestili svoj talent. Nisu, primjerice, Branković, Tišma, stariji Drežnjak i braća Ivišić otišli u velike europske klubove ili u Crvenu zvezdu i Partizan, već u druge momčadi Budućnosti i Crvene zvezde (čitaj: Studentski centar i FMP) ili beogradsku Megu kao razvojni klub. Više nego grub odgovor na tu problematiku dalo je i kolo natjecanja Alpe Adria Cup, u kojemu igra više naših klubova. U utakmicama, odigranim u svojim dvoranama tri su hrvatska predstavnika, među kojima je i Šibenka, imali ukupnu negativnu koš-razliku od 100 koševa! A nisu igrali protiv Reala ili Armanija, već protiv čeških Pardubica, slovenske Rogaške i austrijske Wienne. Ima li boljeg dokaza od enormne financijske i sportske krize od tog podatka!? Smjelo tvrdim kako Pardubice, koje vodi sin Jasmina Repeše, imaju osjetno bolje financije i bolji dugoročni program rada od gotovo svih naših klubova – uvjeren je Spahija.

Najbolja škola

Nešto je blaži naš sugovornik bio kad smo nametnuli temu sve slabijeg rada s mladima. Podsjetili smo ga na činjenicu kako, primjerice Zadar, koji je nekad bio rasadnik košarkaških talenata, nema praktički ni jednog svog nadarenog beka u prvoj momčadi.

- I tu su financije nemali uteg. Da Zadar može zadržati ili kupiti igrača visoke kvalitete, možda bi neki klinac uz njega brzo narastao.

Ne mogu u tom smislu preskočiti ni svoj Baldekin. Tamo se, po mnogima, pojavio izuzetno nadareni razigravač Antonio Klarin, a klupsko vodstvo i dalje glasno razmišlja o zamjeni za ozlijeđenog Amerikanca, koji je trebao pojesti gotovo svu Klarinovu minutažu.

Ne, nisam subjektivan, kad tvrdim da Šibenik ima najbolju školu košarke u državi. Dobrim dijelom zahvaljujući njezinu direktoru Josipu Milakoviću – Joti. No, ni problem poboljšanja rada s mladima u većini klub neće biti moguć bez rješavanja već spomenute financijske problematike – još jednom je Spahija potencirao siromaštvo hrvatske košarke.

Nikša Stipaničev/Cropix

Kad je riječ o klupskim politikama naš sugovornik je gotovo ogorčen na brojne i prečeste smjene ne samo trenera, već i čelnih ljudi u klubovima.

- Nekad su Josip Bilić – Biba i Božo Miličević svojim “stolovanjem“ na Gripama i u Ciboni u praksi značili uspješni kontinuitet najboljih hrvatskih klubovima. Da ne govorimo o ignoriranju cijele armije hrvatskih košarkaških stručnjaka, koji su, osim Petra Skansija, svi živi i zdravi, a od kojih nitko, ama baš nitko ne traži savjet. Nitko me ne može uvjeriti da Pino Gjergja ili Mirko Novosel svojim savjetima ne mogu pomoći svojim klubovima, pa i cijeloj hrvatskoj košarci. Ja se ne libim kazati da su mi na uspješnom trenerskom putu itekako pomogle mudre misli Mirka Novosela. Nije riječ samo o taktici ili selekciji, već o drugim, jednako važnim košarkaškim mudrostima, kojima on barata na temelju bogatog iskustva – hvali Spahija prokušane hrvatske košarkaške stručnjake.

Sve se vrti oko novca

Šibenčanin europskog pedigrea nije bio toliko oštar kad je riječ o novim, mlađim trenerima. Na svoj način bježi od nerijetke teze “kako nema novih stručnjaka“.

- Nitko, ama baš nitko ne može tvrditi kako aktualni treneri ne bi dobro funkcionirali, kad bi im klupsko vodstvo omogućilo solidan igrački roster i jamčilo rad na duge staze. U kojem god smjeru krenuli opet se vraćamo na problem financiranja klubova – uporan je Spahija u svom stavu.

Sa smiješkom je izdržao provokaciju “kako je dobio visoko priznanje u Sarajevu, ali ne i u svom Šibeniku”.

- Meni je Šibenik puno toga dao, a ja njemu malo. Premalo sam kao trener radio u svom gradu. Nisu mi toliko važna šibenska priznanja, koliko meni znači Šibenik. Živim na relaciji Šibenik – Ljubljana. Moja nova supruga Slovenka je silno zavoljela moje Danilo i Šibenik – otvorio se Spahija na emotivan način.

A prije završetka razgovora bio je gotovo neizbježan još jedan spomen mogućnosti da bude novi hrvatski izbornik.

- Pa, to ne ovisi samo o meni. Ja sam tek jedan od kandidata. Dobro je što je Aco Petrović dobio odriješene ruke, ali neće moći puno toga uraditi sam. Mora oko sebe okupiti još sposobnih suradnika. No, ponavljam, buđenje hrvatske košarke ne ovisi samo o HKS-u – završio je Spahija.