Plasman među prva tri mjesta je optimističan plan, no sposobni smo ga realizirati

Dosta mi je više krasnih predstava iz kojih izlazimo kao gubitnici! Ta rezignirana konstatacija trenera GKK Šibenik Vladimira Anzulovića poslije poraza u četvrtfinalu Kupa Krešimira Ćosića od Cibone lajtmotiv je u "narančastom“ dijelu Baldekina.

Logično, i u novinskim stupcima. Nazirale su se te večeri suze u Zulinim očima. Kapi, koje pojedini prvotimci Šibenika, poput Tea Petanija i Izzeta Turkyilmaza nisu uspjeli zadržati. A upravo su se zbog visokog, ali krhkog Turčina danima poslije tog susreta "lomila koplja“ u kavanskim ćakulama. S unisonim pitanjem "Je li mogao odigrati koju minutu više?“.

Nisu te tužne šibenske večeri novinari htjeli "daviti“ Anzulovića oko Turkyilmazove minutaže, pogotovo nakon tvrdnje "da je falio Izzet“. Zato smo nekoliko dana poslije, "čiste“ glave samo ponovili spomenuto "navijačko“ pitanje.
– Bio je previše umoran. Pod injekcijama zbog ozljede leđa, koja ga je dva tjedna odvukla s parketa. Jednostavno, nije mogao dati više od onog što je pružio u prvom poluvremenu. Možda sam ga mogao vratiti. No, trebali su nam samo maksimalno spremni igrači u trenucima, kad se lomila utakmica – objasnio je svoju odluku Vladimir Anzulović.

 

Na tragu Zuline izjave iz prve rečenice ovog teksta bio je i njegov pomoćnik Miro Jurić. On je kazao da mu je "dosta tapšanja po ramenu i tješenja kako su igrali dobro!“. No, složio se Jurić s našom konstatacijom da se, za razliku od završnice protiv Cibone, ona na Gripama jednostavno nije smjela izgubiti.

Glavni trener "narančastih“ i o tome ima svoj stav.
– U Splitu bismo dobili, da smo bili pravi! Nitko nam ne može poreći da smo u te dvije utakmice igrali dobro. No, broji se rezultat. Valja reći i da je Cibona bila sjajna, motivirana. Jedan vaš zagrebački kolega mi je priznao da nikad nije gledao bolju Šakićevu obrambenu izvedbu – govorio je Anzulović.

Unatoč tome što se Anzuloviću i njegovim momcima teško moglo što prigovoriti nakon bitke s "vukovima“, "izronilo“ je pitanje jesu li završnice utakmica šibenski problem, mana? Zašto košarkaši u narančastom nemaju sposobnost rješavanja velikih dvoboja „na jednu loptu“? Zašto ne znaju dokrajčiti protivnika, koji je praktički već na podu?
– Ne bih stvarao takvu famu oko toga. Svaka je završnica donijela svoje. Nije moguće tempirati završni šut Siriščevića. Ili Badžimov protiv Jollyja – uvjerava nas trener GKK Šibenik.

Protiv Zagrepčana su u Kupu do izražaja došle stare šibenske boljke. Teo Petani nije imao "pravog“ back-upa, igrača koji će ga kvalitetno zamjeniti, a na visokim je pozicijama i te kako falilo centimetara.
– Imali smo problema s ozljedama rezervnih playmakera, ali i s njihovim neiskustvom. Kad je riječ o centrima, opet moram spomenuti Izzeta. On je previše bitan za našu momčad. Puno je puta, i to u bitnim utakmicama, dao „ruke“, obol dobroj igri – istaknuo je Anzulović.

 

Obzirom na blijede, neuvjerljive predstave pojedinih igrača, među šibenskim se košarkaškim pukom nametnula teza da bi valjalo pružiti veću priliku onim mladićima, koji su dosad najčešće "grijali“ klupu. Šuteru Toniju Nakiću, centru Pavi Paiću, razigravaču Domagoju Šariću.

– Paića s razlogom nije bilo u posljednjim utakmicama zbog natuknuća prsta. Vjerujem da ćemo uspjeti naći više minuta za sve nabrojane. No, opet se postavlja pitanje koga izbaciti iz momčadi? – kazao je trener košarkaša Šibenika.

Već će u nedjelju, na dalekom gostovanju u Slavoniji, kod Vrijednosnica Anzulović morati tražiti "unutarnje“ rezerve. I prebaciti momčad u ligaški "film“. Napornu utrku, koja traži psihički jake pojedince.
Zadar je pobjedom u Splitu vratio Šibenčanima minimalnu nadu u proboj do prva tri mjesta. No, sve će opet pasti u vodu, ako se ne stigne do slavlja nad opasnim Osječanima.

– Zadovoljan sam reakcijom igrača nakon poraza od Cibone. Polako se dižemo iz svih tih šokova. Vjerujem da bi nas pobjeda u Osijeku dodatno izlječila. I dalje tvrdim da je optimističan plan plasman među prva tri mjesta. No, sposobni smo ga realizirati – poručio je Anzulović, koji će i put bez Slavonije bez ozljeđenog Izzeta Turkyilmaza.