Oni mlađi su slušali priče, a oni stariji uvjeravaju – nikada nitko kao On. Kao sportaš, kao pojava, kao sinonim uspjeha. Istina, Vatreni su onim osvajanjem bronce na SP-u 1998. napravili možda čak i najviše od svih za promociju Hrvatske, ali prvi hrvatski sportaš koji je u najboljoj svjetskoj košarkaškoj ligi bio ogrnut hrvatskom trobojnicom bio je Dražen Petrović.
I znamo, pričao je Reggie Miller o njemu, isto tako LeBron James. Najbolji prepoznaju najbolje. U noći sa srijede na četvrtak, na konferenciju za medije Netsa, s majicom Dražena je pred predstavnike medija ušetao Jordi Fernández, 41-godišnjak iz Badalone (Španjolska) koji je ljetos prvi put dobio priliku biti glavni trener neke NBA momčadi, piše Germanijak.hr.
„Velika je stvar bila što je postigao, naročito kad se uzme u obzir kontekst vremena. Pazite, pričamo o osamdesetima i devedesetima, kad nije bilo interneta, društvenih mreža..“
Prošlo je više od 30 godina otkako je Dražen prerano napustio ovaj svijet, ali sjećanja na njega ne blijede. Coach Fernandez pričao je kako ga je kao dijete gledao...
„Sjećam se kad je igrao za Real Madrid, bilo je to kasnih osamdesetih. Također je igrao za Cibonu, a kad je došao u NBA morao se uhvatiti u koštac s mnogim novim stvarima koje nikada prije nije vidio. Znate, mi smo svi vjerovali, odnosno znali smo koliko je on dobar igrač i to ga je odvelo do NBA lige. Ponekad čovjeku treba vremena da iskoči, da pokaže svoje kvalitete, ali mi smo kući oduvijek znali da je on jedan od najboljih ikada. A sada odjednom ne pronalazi način kako da svoje kvalitete demonstrira...“
Dok je pričao, vidjelo se po gestama i mimikama trenera Netsa kako mu Dražen zaista, kao, uostalom, i mnogima iz Europe koji gravitiraju prema NBA ligi, znači puno. S druge strane, u šali se može reći kako smo napokon dočekali da Cibonu spomene neka relevantna osoba iz svijeta košarke, no ipak nismo iznenađeni da se pričalo o Ciboni kakva je bila, a ne kakva je sada.
No, vratimo se Fernandezu i Petroviću...
„Da, kad je dolazio u NBA ligu je imao pored sebe Clydea Drexlera, dobre suigrače i sjajnog trenera u Portlandu, a sve to govori vam kako život funkcionira ponekad. Moraš vjerovati u sebe, a on je vjerovao u sebe. I to mu se na kraju isplatilo. Pronašao je drugi dom (Netsi) i tu je uživao. Bio je u pravo vrijeme na pravom mjestu, sve je funkcioniralo kako je trebalo. Uvijek je vjerovao u sebe i u konačnici je ostvario velike stvari. On je predstavljao europsku košarku i hrvatsku košarku, a svi mi bili smo iznimno ponosni. Bilo je to, kao, rekli smo vam što sve može napraviti... To što ima umirovljen broj ovdje u Netsima je nešto stvarno posebno.“
Ne znamo gdje će Jordi Fernández sljedećeg ljeta, ali nakon ovakvih riječi, ali nakon ovakvih riječi i ovakve emocije – u Hrvatsku je uvijek dobrodošao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....