Je li (učitelj) Ivan Velić u šibenskom gradskom derbiju i dvoboju za prvo mjesto hrvatske A-1 lige razoružao (učenika) Vladimira Anzulovića? Ili su košarkaši Šibenika pobijedili sami sebe? Ta pitanja vjerojatno i danas prelamaju svi oni, kojima je narančasta boja u srcu. Oko jednog nema dvojbe. Jolly JBS je prošle subote bio bolja momčad na parketu Baldekina.
Velićevi su momci srušili GKK Šibenik glavnim oružjima njihova suparnika – kolektivnom igrom i tricama. Moderna košarka uz sjajnu tranziciju, koja je dosad krasila Anzulovićevu momčad, dala se naslutiti tek na refule. "Narančasti“ su se izgubili u Jollyjevu "mlinu“. I u pravu su bili iskusni košarkaški djelatnici, koji su prije derbija tvrdili kako "građani" nemaju šansi u šahovskoj partiji.
Nepobitna je (i bolna) činjenica za simpatizere Šibenika da je u dvama ključnim utakmicama u dosadašnjem dijelu sezone (Zadar i Jolly) njihova momčad igrala najmanje uvjerljivo. Malo je tko vjerovao u takvo prizemljenje „narančastih“ nakon utakmice sa Zagrebom, u kojoj su Badžim, Halilović i društvo igrali košarku iz udžbenika. S idealno uigranim linijama i finom dozom atrakcije. Protiv gradskog su suparnika pojedini igrači Šibenika nerijetko „privatizirali“ utakmicu. A Jolly ipak nije ni Gorica, ni Škrljevo. Bez želje za podcjenjivanjem spomenutih momčadi, protiv kojih bi takva igra (možda) prošla.
– Bili smo premekani. Primiti 45 poena u jednom poluvremenu je previše za momčad poput naše. U nastavku smo podigli agresivnost. No, nedostajalo je koncentracije u završnici. Naglašavao sam i prije utakmice da bi to moglo odlučiti – govorio je pomalo rezigniranim glasom Vladimir Anzulović.
Uz sve spomenute propuste u igri Šibenika, u zraku će ostati neka druga pitanja. Primjerice, je li u svojoj najboljoj ovosezonskoj partiji Teo Petani mogao odigrati koju minutu više? Neovisno od toga, što 30 minuta nije tako mala minutaža, bilo je evidentno da su suparnički bekovi mahom djelovali kao prevelik zalogaj za "backup“ razigravače Šibenika.
I u ovoj se utakmici (pre)dugo čekalo da Anzulović "odledi“ s klupe Domagoja Bašića. Igrača, koji vjerojatno ima i najbolji učinak u odnosu na minutažu. Koliko je važan u igri Šibenika, potvrdila je i trica u ključnim trenucima, za vodstvo od „plus 3“.
Nemali je misterij i minutaža Izzeta Turkyilmaza. Još jednog vrlo bitnog čovjeka u rotaciji "narančastih“. On je u jedinim porazima, protiv Zadra i Jollyja, dobio sveukupno manje od 10 minuta za igru!?
Dvojbena je teza da je presudilo iskustvo momčadi Jollyja, koja se čula poslije gradskog derbija. U presudnim trenucima griješili su najiskusniji šibenski košarkaši.
U priči o šibenskom gradskom derbiju nepravedno bi bilo ne spomenuti publiku, navijače. Gotovo briljantan dekor na tribinama i pravu sportsku bitku na parketu pokvarila su tek dva detalja. S obzirom da Jolly nema navijačku skupinu, Funcuti su u svojim pjesmama, ipak, mogli manje spominjati svoje suparnike. A Jollyjev je centar Jozo Brkić trebao razumijeti da timski dogovor o pozdravljanju protivničkih navijača na kraju utakmice – koji sam po sebi nije baš razumljiv – ne uključuje i neprimjereno gestikuliranje!
Poslije susreta je "grešku u koracima" napravio i trener Ivan Velić. Najprije je dijelio lekcije novinarima da "ne koriste pogane riječi kao što je neprijateljska atmosfera“, a samo nekoliko sekundi kasnije upao u vlastitu zamku. Posegao za izrazom "mržnja“ kod opisivanja atmosfere u gledalištu.
Preneseno iz Šibenskog lista od 15. prosinca 2016. godine