Nedavna utakmica u spomen na Dražena Petrovića u Areni okupila je u Zagrebu europsku, ali i svjetsku košarkašku elitu. Tog su se dana u glavni grad Hrvatske košarkaškom geniju iz Šibenika došle nakloniti brojne legende s kojima je Dražen u karijeri igrao i surađivao. Jedan od njih je bio i Vlade Divac, koji je tom prilikom dao intervju novinaru Saši Čobanovu s portala Index.
Prošlo je više od 30 godina bez Dražena.
- Tužno da nije tu među nama, ali svakako ovo je događaj koji me veseli jer smo se nakon svih tih godina opet skupili na jednom mjestu. Dražen nas je okupio. Presretan sam da sam tu jer je ipak Dražen bio najbolji među nama. Otvorio je razne puteve, vrata, svima nama, a sad i ovim mlađima. Zato mi je izuzetno drago da su Hrvatska, Grad Zagreb i Draženova obitelj ovako nešto organizirali. (...)
Tu su u blizini Vlade Đurović i Svetislav Pešić, koji su stajali na suprotnim stranama u mitskom finalu između Šibenke i Bosne 1983. Dražen je zabio ona dva bacanja za naslov, a onda je nakon samo nekoliko sati titula Šibenki ukradena. U košarkaškim se krugovima često priča da se to nije dogodilo, da je Šibenka ostala prvak, da bi Dražen ostao i da bi se gradila Velika Šibenka. Goran Grbović mi je potvrdio da je i on trebao doći, a čuo sam da ste i Vi umjesto u Partizan trebali doći u Šibenik. Je li to točno?
- Prvo moram reći da je Šibenka tada pokradena. Da, točno je. Stalno me zvao čuveni tajnik Šibenke Joško Šupe. Stalno je dolazio kod mene u Kraljevo i nagovarao me da dođem. Nisam znao kako da se obranim pa sam mu rekao da ću doći ako se Dražen vrati nakon vojske u Šibenku. Tada sam napravio problem Draženu.
Na jednom reprezentativnom okupljanju mi je prišao: "A šta si im reka to? Sad me napadaju svaki dan da se vratim." Šibenka je bila specifična ekipa, a sam grad je bio poseban. Šibenik je živio za košarku, mislim da bi bilo izuzetno lijepo tamo pred onakvim navijačima igrati košarku.
Sad kad ste spomenuli posebnu atmosferu u Šibeniku, slično je bilo i u Jazinama, Čačku, Skoplju, doslovce u svakoj dvorani u bivšoj Jugoslaviji. Rađa mi je pričao da je šampionskoj Jugoplastici lakše bilo igrati protiv Barcelone ili Maccabija nego protiv Šibenke ili Borca.
- U dvoranama u Šibeniku, Čačku ili Kraljevu su mladi igrači postajali pravi igrači. Kad prođeš kroz taj dril, onda možeš reći da si košarkaš. Upravo je to najviše pomoglo mojoj generaciji da smo svi napravili sjajne karijere. Kad čujem od mlađih igrača danas riječ pritisak, naježim se. Ma kakav pritisak? Što vi znate što je pritisak kad niste prošli Šibenik ili Zadar?
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.