Od hita do glavnog kandidata za ispadanje, kako ga neki već sad vide. U samo 5-6 kola razmaka, tako se može opisati trenutni položaj šibenskog prvoligaša. Zašto takav stav? Nakon novog, posljednjeg izdanja Šibenika u susretu s Dinamom teško je donijeti neki drugi zaključak. Nije naravno problem u porazu 4:0, pa čak ni da (barem) možemo napisati da se igralo slabo, neuvjerljivo... Nemoć je možda najbolja riječ za ono što su protiv angažiranog prvaka prikazali Kartelovi igrači, pišu Sportske novosti
- Nije to Šibenik kakav želim gledati niti ja, a niti navijači - kazivao je poslije te mizerije od predstave Narančastih trener Marko Kartelo, usput se ispričavši gledateljima kojih je bilo bliže 2.500 (službeno 2017) na stadionu.
Željeli smo čuti dan kasnije nakon prospavane noći komentar Šibenikovog trenera, ali mobitel je bio nedostupan. I onaj sportskog direktora Brkljače. A, bilo bi zanimljivo čuti iz njihove perspektive zašto je momčad tako potonula, bez ideje, neopasna, potrošena. Čuli smo se naknadno sa Stipom Bačelićem-Grgićem, pomoćnikom Marija Brkljače koji se uvijek odazivao na pozive, i kada nisu bile lijepe prigode.
- Poraz je težak, znam da je i dojam ostao loš, i nitko ne bježi od toga. Previše toga smo dali, a da ovako kvalitetan, angažiran Dinamo ne bi kaznio. Koliko god bilo teško, ne bi bilo dobro odmah sve negirati, puštati crnilo, niti po igračima koji su svjesni da su bili loši, ali i trenera Kartela. Znam koliko je sebe unio u sve ovo, i imat će i dalje podršku kluba, i to ne samo deklarativnu. Nisu igrači preko noći zaboravili igrati, imamo i objektivnih problema, ali dignut ćemo se. Mi u sportskom sektoru smo svjesni nekih problema u momčadi, i tražimo rješenja. Ne sjedimo skrštenih ruku, tražimo kvalitetne igrače profila koji nam fali. Tek je 12 kola prošlo, pred nama su 24 utakmice i zimski prijelazni rok, tako da ne treba dramiti - kratko je poručio Bačelić-Grgić, uz napomenu kako je otvoren i za širu opservaciju stanja iz njegove domene.
Je li baš odlazak trenera Marija Carevića ostavio toliki trag, iako je i za njegovog mandata u zadnjih par kola Šibenik pokazivao naznake toga pada. Jesu li pogriješili oni koji oblikuju sportsku politiku u izboru igrača? Većina tih igrača zaslužna je za ovih 12 bodova, koji uslijed cijelog konteksta izgledaju veliki poput Mt. Everesta, a sada ih mnogi prozivaju. Očito je startni uspjeh i one pobjede nad Osijekom, Belupom i Lokomotivom jako zamaskirao sve probleme ove dosta mlade, neiskusne momčadi, u kojoj definitivno manjka kreativaca, igrača s prvoligaškim iskustvom na nekim pozicijama, negdje i konkurencije. Ali, ima disbalansa po pozicijama.
Eto, i taj Morrison kojega su svi dizali u nebesa u prvih par kola, i to s pravom, sada izgleda posve drugačije, s brojnim pogreškama, koje se ponavljaju. Momak iz Gane ima 19 godina, i možda je taj meteorski uzlet, od anonimca do igrača koji bi mogao napuniti Šibenikovu blagajnu utjecao na njegove igre. Možda, makar smo stekli dojam da je afrički branič vrlo čvrst u glavi. No, isto tako činjenica je da je puno bolje djelovao u sustavu s trojicom otraga, posebice kada su uz njega Punčec i Perić. U Carevićevoj eri znala se jezgra, 12-13 maksimalno igrača, što se od nekih kritiziralo, da bi se sada otišlo u drugu krajnost. A, neki poput Kolege pa i Majića su posve zapali u drugi plan. Delić i Vasilj u treći itd.
Ovo protiv Dinama nije bila iznimka, Šibenik je izgledao slično, doduše ne ovako bespomoćno kao na Svi Svete, i na još nekim utakmicama, sjetimo se poljudske igre, pa dobar dio koprivničkog ogleda, zadnjih pola sata protiv Osijeka. Da u 90 minuta ostaneš bez udarca na gol, suvislije akcije, koja bi barem mogla zamirisati na nešto. Vjerojatno su i u Dinamu ostali zatečeni takvim domaćinom. Slika dezorijentirane momčadi najbolje se vidjela kod četvrtog gola, kada je Kačavenda došao do 16 metara Šibenika bez da ga je itko pogledao?!
Iako je međusobna tradicija debelo na strani Zagrepčana, nikad, baš nikad Dinamo nije ovako šetnjom prošao Šubićevac. Možda bi manje zabolio poraz i 8 ili 9-0 da si nešto pokazao, barem nešto...U Maksimiru je Šibenik poražen 3:0, ali se nije osramotio. Dapače.
I pitanje za kraj, kako se dignuti iz ovoga, može li se uopće podići momčad nakon ovog nastupa. Hoće li se posegnuti za nekakvom novom šok terapijom? Bilo bi najlakše sada smijeniti Kartela, koji nije uspio prodrmati momčad, no ne treba ga olako potrošiti, i eventualno svaljivati neki krimen na njega. Ali bi li to uopće riješilo problem. Ne vjerujemo, bez dovođenja par ozbiljnih pojačanja, sve drugo bilo bi samo odgađanje problema, davanje infuzije. A, ovom Šibeniku treba reset, transfuzija, da se ne bi doveo u nove, još veće probleme.
Pouzdano znamo da klub traži pojačanja, da su kontaktirali Tibora Halilovića koji bi ovoj momčadi trebao biti veliko pojačanje, ali prošlogodišnji veznjak Dinama trenutno nema SHNL u prvom planu. Dolazak ozbiljnijih igrača je trenutno teško očekivati, zima je zato prilika koja se ne smije propustiti. 12 bodova je solidan zalog, do zime bi se nekako trebalo pokušati dočepati još ponekog boda, a onda na zimu valja se uhvatiti posla. Zaslužili su to Šibenčani, posebice nakon onog nezaboravnog dočeka na Poljani, kada su pljuštala obećanja čelnika kluba o nekim novim, još ljepšim danima. Koji nikako da dođu..., pišu Sportske novosti