Ćiri se rak proširio na kosti: ‘Pomirio sam se sa situacijom, želim samo umrijeti bez bolova...‘

Pomiren sam sa situacijom, jedino još želim otići bez bolova. Oduvijek imam strašno nizak prag tolerancije na bol - rekao je Ćiro za Jutarnji list

Teško je posljednjih dana i tjedana novinaru okrenuti telefonski broj Ćire Blaževića. Plasman nacionalne momčadi na Svjetsko prvenstvo trebao bi biti povod za odu radosti, ali karizmatični tata originalnih "vatrenih" teško se odmiče od rekvijema jer vijesti nisu dobre...

- Nalazi su opet loši. Liječnici su ubili metastaze na tri mjesta, ali u međuvremenu je rak otišao na kosti, proširio se na rebra i zdjelicu. Kada mi je liječnica prvi put kazala da nije dobro, PSA vrijednost je pokazivala četiri. Sljedeći put se već popela na devet, i to je bilo alarmantno, a na posljednjem pregledu vrijednosti su stigle do 20.

Dok slušamo o lošim zdravstvenim nalazima, 86-godišnji Ćiro pomalo rekapitulira život i karijeru. Osebujan je i slikovit u izričaju, kao i uvijek. Upravo kada povjerujete da zaranja u depresiju, on vas ubitačnom metaforom natjera u smijeh.

- Već izvjesno vrijeme nema ni Tomislava Ivića, ni Đalme Markovića, ni Otta Barića, ni Vlatka Markovića, nema više ni puno mlađeg Cice Kranjčara. Otišli su naši nogometni i trenerski divovi, pa ne mogu ni ja ostati za sjeme. Pomiren sam sa situacijom, jedino još želim otići bez bolova. Oduvijek imam strašno nizak prag tolerancije na bol.

Utakmicu s Rusijom odgledao je na rubu kauča i kraj dočekao na rubu živaca.

- Zamisli mene, iskusnog trenera, drhtao sam kao 18-godišnjak. Premda su bili jako dobro defenzivno organizirani, nisam vjerovao da Rusi mogu izdržati. Razbranili smo im tog golmana (Matvej Safonov, 22-godišnjak iz Krasnodara, op. n.), mislim da će o njemu u domovini nakon Splita pisati kao o novom Lavu Jašinu. Tako je impresivan bio.

Sreća je "vatrenih" da je Safonov bio jedini raspoloženi Rus.

- Razlika u klasi je zaista bila zastrašujuća, izgledalo je kao da su igrali Manchester United i Bratstvo iz Travnika! Ne možeš pronaći zamjerku našim igračima. Zlatko Dalić je sve to briljantno složio i ja mogu samo reći da sam ponosan na njega. Nešto sam ga valjda i ja naučio u one dvije godine dok mi je bio pomoćnik, a sada mogu samo gledati kako piše povijest. Nema za učitelja veće satisfakcije nego kada ga učenik nadmaši.

Vi to, kao, i službeno "beatificirate" Dalića kao najvećeg izbornika u povijesti reprezentacije?

- Jednom smo zajedno držali predavanje u crkvi, pa su me iz publike pitali je li me Dalić nadmašio rezultatom iz Rusije. "Znate li zašto je on bio drugi, a ja samo treći na svijetu?" pitao sam ih. "Zato što se on više Bogu molio, ha, ha..." Otkako je izbornik, mene uopće nije tražio savjete. Zapravo, poslušao me je samo jednom: rekao sam mu da "malog" Gvardiola mora staviti u obrambenu centralu. Oponirao mi je u početku argumentom da ga u klubu koriste na lijevom beku, ali onda me ipak poslušao. Premda, Gvardiol je svjetska klasa, njega možeš hladno staviti i na centarfora i on ne bi podbacio.

U Katar po veliki rezultat

Nakon turbulentnog ljeta i Eura, nacionalna momčad ponovno izgleda zdravo, ambiciozno i moćno. Otvara se apetit uoči Katara?

- Dalić je pokazao veliku hrabrost, odradio je smjenu generacija i asimilirao velik broj mladih igrača u A-vrstu. Hrvatska u Katar ide po novi veliki rezultat.