U aktualnom kadru šibenskog prvoligaša nema baš puno domaćih, poglavito mladih igrača poniklih u omladinskom pogonu sa Šubićevca. Sintagma „naša dica“ se često može čuti u nogometnom, i općenitom sportskom vokabularu. Navijači bi svakako željeli da narančasti Šibenikov dres nosi više domaćih momaka, ali i HNK Šibenik, kao i mnogi drugi klubovi pate od nestašice domaćeg proizvoda. Šibenik je u prošlosti postizao najbolje rezultate kada je u momčadi imao redom svoju dicu, ali to se sada može samo sanjati.
Ali, u aktualnom kadru šibenskog prvoligaša igra jedan, ali vrijedan mladi nogometaš, koji zaslužuje pozornost.
Sedamnaestogodišnji Lovre Kulušić izdanak je Šibenikove škole, još uvijek je u juniorskom statusu, ali trener Carević Lovri u povratničkoj sezoni SHNL-a daje povremeno šansu, istina malu zasada ali dovoljnu da se ovaj visoki napadač itekako zamijeti u kadru. I ne samo zbog svoje visone od 192 cm. Lovre je i na Rujevici dobio zadnjih 10-15 minuta, u kojima je teško mogao nešto više pokazati, ali bitno je da je tu, u kadru, na oku svima.
- Izgubili smo na kraju uvjerljivo, po meni i nerealno jer smatram da bismo bili puno bliže pozitivnom rezultatu, da nismo brzo primili dva gola. U nastavku smo bili bolji, pokušali smo se vratiti, Majić je zatresao vratnicu…Šteta, ali pokazali smo da ovih 10 bodova nije slučajnost – kaže nam vrlo ozbiljno Lovre.
Carević mu je dao šansu već na otvaranju nove sezone, na Opus Areni, a svoj debi u SuperSport HNL-u će mladi napadač Šibenčana pamtiti dugo.
- Debi je bio zaista kao iz snova, na predivnoj Opus Areni, prvo kolo, jaki, renomirani protivnik, i pobjeda.
Zaigrao je Lovre u još nekim utakmicama za prvu momčad u eliti, ali pamti naravno najviše svoju prvu utakmicu u Šibenikovom dresu prošle sezone.
- Bilo je to protiv BSK-a, a prije toga sam igrao i u prijateljskim utakmicama, zabijao i neke golove. Mogu samo biti zahvalan treneru na ukazanom povjerenju, i trudit ću se još više opravdati to.
Lovre paralelno igra i za juniore Šibenika, nerijetko odmah nakon tih utakmica sa svojim vršnjacima sjeda u klupski kombi i pravac prva ekipa kada se igra u gostima. Tako je i uoči Rijeke igrao za juniore protiv Varaždina, asistirao, pomogao za bod Vastićevoj ekipi.
- Ma, nije mi ništa naporno, a još manje teško. Meni je bitno da igram, da imam kontinuitet. Najsretniji sam kada pobjeđujemo, i ako još ja nekako pripomognem nitko sretniji. Istakao bih da mi je čast biti dio ekipe u kojoj igra jedan Ivan Santini, koji mi pomaže savjetima, bodri me. Ali, i Delića, Punčeca i sve ostale igrače…Jako mi je to važno sa 17 godina da imam punu podršku starijih igrača.
Lovre je okušao i što znači odjenuti kockasti dres, bio je na okupljanju U17 reprezentacije, a dobrim igrama u Šibenikovom dresu vjeruje da bi mogao i dalje biti u planovima izbornika.
O tom, potom, a želje za ovu sezonu?
- Ponajprije da i juniori i prva momèad ostanu prvoligaši, a osobna, pa da i dalje skupljam vrijedno prvoligaške minute, i da zabijem gol u SuperSport HNL-u.
Kulušić ima košarkašku visinu ali sjajnu tehniku, koordinaciju, čak i brzinu. Stručnjaci kažu da je nogometno inteligentan, ali možda najveća vrlina mu je čista glava, ali i radne navike. Kako kaže najbolje se osjeća na desnom krilu, ali igra i desno, može i špicu. Kada nabaci koji kilogram moći će se ‘potući‘ i sa snažnijim stoperima.
Kažimo kako Lovre dolazi iz prave sportske obitelji, otac Jure prije 30 godina igrao je za prvu momčad Šibenika, ratnih 90-ih, u generaciji Klaudija Vukovića, Ive Bulata, Gorana Tomića, Ivice Matasa…Stariji brat Ante hrvatski je odbojkaški reprezentativac, igra za Ribola Kaštela. A najmlađi brat Ivan Marin igra za mlađe pionire Šibenika. I, kažu svi da je ekstra talentiran. Zaista sportska obitelj od glave do pete. Rekli bi neki „geni su vražja stvar“.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....