U aktualnom kadru šibenskog prvoligaša nema baš puno domaćih, poglavito mladih igrača poniklih u omladinskom pogonu sa Šubićevca. Sintagma „naša dica“ se često može čuti u nogometnom, i općenitom sportskom vokabularu. Navijači bi svakako željeli da narančasti Šibenikov dres nosi više domaćih momaka, ali i HNK Šibenik, kao i mnogi drugi klubovi pate od nestašice domaćeg proizvoda. Šibenik je u prošlosti postizao najbolje rezultate kada je u momčadi imao redom svoju dicu, ali to se sada može samo sanjati.
Ali, u aktualnom kadru šibenskog prvoligaša igra jedan, ali vrijedan mladi nogometaš, koji zaslužuje pozornost.
Sedamnaestogodišnji Lovre Kulušić izdanak je Šibenikove škole, još uvijek je u juniorskom statusu, ali trener Carević Lovri u povratničkoj sezoni SHNL-a daje povremeno šansu, istina malu zasada ali dovoljnu da se ovaj visoki napadač itekako zamijeti u kadru. I ne samo zbog svoje visone od 192 cm. Lovre je i na Rujevici dobio zadnjih 10-15 minuta, u kojima je teško mogao nešto više pokazati, ali bitno je da je tu, u kadru, na oku svima.
- Izgubili smo na kraju uvjerljivo, po meni i nerealno jer smatram da bismo bili puno bliže pozitivnom rezultatu, da nismo brzo primili dva gola. U nastavku smo bili bolji, pokušali smo se vratiti, Majić je zatresao vratnicu…Šteta, ali pokazali smo da ovih 10 bodova nije slučajnost – kaže nam vrlo ozbiljno Lovre.
Carević mu je dao šansu već na otvaranju nove sezone, na Opus Areni, a svoj debi u SuperSport HNL-u će mladi napadač Šibenčana pamtiti dugo.
- Debi je bio zaista kao iz snova, na predivnoj Opus Areni, prvo kolo, jaki, renomirani protivnik, i pobjeda.
Zaigrao je Lovre u još nekim utakmicama za prvu momčad u eliti, ali pamti naravno najviše svoju prvu utakmicu u Šibenikovom dresu prošle sezone.
- Bilo je to protiv BSK-a, a prije toga sam igrao i u prijateljskim utakmicama, zabijao i neke golove. Mogu samo biti zahvalan treneru na ukazanom povjerenju, i trudit ću se još više opravdati to.
Lovre paralelno igra i za juniore Šibenika, nerijetko odmah nakon tih utakmica sa svojim vršnjacima sjeda u klupski kombi i pravac prva ekipa kada se igra u gostima. Tako je i uoči Rijeke igrao za juniore protiv Varaždina, asistirao, pomogao za bod Vastićevoj ekipi.
- Ma, nije mi ništa naporno, a još manje teško. Meni je bitno da igram, da imam kontinuitet. Najsretniji sam kada pobjeđujemo, i ako još ja nekako pripomognem nitko sretniji. Istakao bih da mi je čast biti dio ekipe u kojoj igra jedan Ivan Santini, koji mi pomaže savjetima, bodri me. Ali, i Delića, Punčeca i sve ostale igrače…Jako mi je to važno sa 17 godina da imam punu podršku starijih igrača.
Lovre je okušao i što znači odjenuti kockasti dres, bio je na okupljanju U17 reprezentacije, a dobrim igrama u Šibenikovom dresu vjeruje da bi mogao i dalje biti u planovima izbornika.
O tom, potom, a želje za ovu sezonu?
- Ponajprije da i juniori i prva momèad ostanu prvoligaši, a osobna, pa da i dalje skupljam vrijedno prvoligaške minute, i da zabijem gol u SuperSport HNL-u.
Kulušić ima košarkašku visinu ali sjajnu tehniku, koordinaciju, čak i brzinu. Stručnjaci kažu da je nogometno inteligentan, ali možda najveća vrlina mu je čista glava, ali i radne navike. Kako kaže najbolje se osjeća na desnom krilu, ali igra i desno, može i špicu. Kada nabaci koji kilogram moći će se ‘potući‘ i sa snažnijim stoperima.
Kažimo kako Lovre dolazi iz prave sportske obitelji, otac Jure prije 30 godina igrao je za prvu momčad Šibenika, ratnih 90-ih, u generaciji Klaudija Vukovića, Ive Bulata, Gorana Tomića, Ivice Matasa…Stariji brat Ante hrvatski je odbojkaški reprezentativac, igra za Ribola Kaštela. A najmlađi brat Ivan Marin igra za mlađe pionire Šibenika. I, kažu svi da je ekstra talentiran. Zaista sportska obitelj od glave do pete. Rekli bi neki „geni su vražja stvar“.