U televizijskom prijenosu utakmice Gorica - Šibenik se to nije čulo, ali skupina od stotinjak Funcuta na velikogoričkim tribinama nije nimalo štedjela pogrdnim povicima vratara domaćina Božidara Radoševića. Ne bez razloga.
Kad je Šibenik prije dvije sezone ispao iz Prve lige, on se slikao u posebnom dresu uz nekorektnu poruku
„Adio jude!“, adresiranu na Šubićevac. Zapravo, gotovo je nevjerojatno da je Radošević „zaboravio“ svoju šibensku sezonu (2012/2013), kad ga je trener Goran Tomić tretirao kao vlastitog sina, a Funcuti kao svog miljenika. Ili se onomad u šibenskom dresu samo uspješno pritajio!?
Miljenik šibenskih prijatelja sporta jamačno nije ni zagrebački sudac Toni Dadić, koji korijenima pripada drniškom kraju (Gradac), a koji je svojim nekorektnim suđenjem prošle sezone (op.p. sjetite se prvog poluvremena utakmice Šibenik – Vukovar) umalo zaustavio Narančaste na putu povratka u društvo najboljih.
Minulog petka nije bitno utjecao na rezultat, ali nisu bili rijetki trenuci, kad smo imali osjećaj da jedna (povlaštena) nogometna pravila vrijede za domaćina, a druga za Šibenčane. Ilustracije radi, Santini je povučen u kaznenom prostoru Gorice. Je li to bilo dovoljno za najstrožnu kaznu nismo posve sigurni, ali je odluka Dadića da dosudi „kontra“ – faul djelovala kao nogometna ironija ili jadni sudački alibi. U maniri, koja jamačno ne služi na čast mladom sucu. I nije nam baš jasno zašto Komisija za suđenje favorizira tog arbitra, koji ni u jednom elementu ne zrači talentom i perspektivom. Ni kriterijem suđenja, ni osjećajem za igru, ni sudačkim autoritetom.
O njegovoj nedosljednosti govorio je i kraj susreta, kad je u gužvi nakon šibenskog gola propustio dati crveni karton crnoputom Ndockytu.
Njegov fizički nasrtaj na šibenskog igrača bio je vldljiv iz dalekozora, a kamoli iz neposredne blizine.