Gdje je nestao agresivni Šibenik? Ovo što se na Šubićevcu događa u zadnjih pet kola zvoni na uzbunu

Statistika je, kažu, majka svih laži! No, ta pomalo otrcana frazetina nema ozbiljnog doticaja s brojkama, koje ilustriraju ovosezonski hod Narančastih. Naprotiv, dojam je da statistički podaci prilično vjerno svjedoče o tome što se zbivalo od sredine ljeta do početka listopada na šibenskom travnjaku i gostovanjima. Da brojke gotovo neumoljivo sugeriraju dijagnozu pravog stanja na Šubićevcu ili da su precizna, ozbiljna polazna točka za utvrđivanje terapije, za kojom poslije zadnjih utakmica prosto vape nogometaši Šibenika.

Temeljni podatak da su Narančasti osvojili 11 bodova iz 9 utakmica, od kojih su šest odigrali na strani, na prvi je pogled više nego zadovoljavajući. No, i površna raščlamba prve velike ligaške etape sugerira potrebu dublje analize igre i rezultata. U prva četiri kola Šibenčani su osvojili 9 bodova, iako su samo jednu utakmicu (Slaven Belupo) igrali kod kuće, dok su u preostalih pet susreta utržili mršava dva boda, iako na svom travnjaku nisu imali silno respektabilne suparnike(Varaždin, Istra).

Još alarmantniji je podatak da je Šibenik u posljednjih pet utakmica zabio samo jedan gol(počasni u porazu s momčadi Gorice). Da ne govorimo o igračkoj i rezultatskoj nemoći na gostovanjima kod najboljih(Dinamo, Rijeka, Hajduk), gdje su zabilježena tri glatka poraza s ukupnom gol-razlikom od 0:10. Okus alarmantnog ima dojam iz posljednja dva kola(Istra, Hajduk), kad su Narančasti bili bez ozbiljne prilike za pogodak, neovisno od činjenice da su protiv ne baš jakih Puljana pedesetak minuta imali igrača viška. Za momčad, koja je na početku sezone plijenila čvrstom, agresivnom i taktički discipliniranom igrom gotovo porazniji podatak je da su dalmatinski derbi (op.p. to je bio sve samo ne derbi!) odigrali sa samo tri prekršaja!

Mario Carević mora zasukati rukave i riješiti brojne probleme u igri svoje momčadi

Duje Klarić/Cropix

Nije, stoga, čudo što je poslije splitske utakmice(0:4) trener Mario Carević bio ozbiljno zabrinutost, o čemu jasno svjedoči rečenica „Odmorit ćemo se dva dana, a onda vidjeti kako dalje“.

Na (ne)izravan način šibenski kormilar odao je i priznanje kvaliteti momčadi, koju uspješno vodi Talijan Gattuso, Rečenicama „Ovo je naša stvarnost. Možemo se potući s drugima, dok s Hajdukom ne možemo“. Kao da je visoki Makaranin zaboravio na staru, povijesnu lekciju o Davidu i Golijatu, o kojoj je itekako razmišljao njegov prethodnik Krunoslav Rendulić, kad je poslije uspješnog drugoligaškog hoda s Narančastima uplovio u društvo najboljih. Najprije je pogotkom Sahitija Šibenik nadvisio (1:0) Hajduk u Poljudu, a nekoliko mjeseci poslije u, zbog COVID-a, sablasnom pustom Maksimiru sa 2:1 atomski Dinamo. Da ono „atomski“ nije pretjeran epitet sugerira momčad, koju su golovima Sahitija i Jurića pobijedili Šibenčani. Zagrebački „Modri“ su utakmicu odigrali u sastavu: Livaković, Stojanović, Teophile, Gvardiol(Franjić), Leovac – Jakić(Ademi), Mišić(Tolić), Atiemwen(Kastrati), Majer, Oršić – Gavranović(Petković).

„Prije svega čestitam Šibenčanima na odličnoj igri i zasluženoj pobjedi“, oglasio se odmah poslije utakmice trener Dinama Zoran Mamić.

Nisu Šibenčani ni u ovosezonskoj utakmici bili bez prilika u Maksimiru, za razliku od zadnje utakmice u Poljudu. Ne, nimalo ne pretjerujemo kad tvrdimo kako bi Bijelima bilo puno teže da su Narančasti uspjeli zadržati ljetni zanos i kompaktnost, kojima su krenuli u novu prvoligašku sezonu. Zanos, koji su zadržali jedino Funcuti i ostali šibenski prijatelji nogometa, o čemu, također, svjedoči statistika, koja govori da je Šubićevac, s obzirom na svoj kapacitet, relativno najposjećeniji prvoligaški stadion. A ne možemo zanemariti ni poruke, koje šalje šibenski nogometni puk.

- Svaka čast nekim pridošlim mladim igračima, ali nije velika vjerojatnost da oni, bez iskusnog vođe, mogu nositi momčad u najosjetljivijem dijelu, veznom redu. Riječ je, uostalom, o nogometašima, koji su u svojim prvoligaškim klubovima proglašeni „viškom“ ili nisu našli mjesta u udarnom kadru od 25 igrača. A sad bi „preko noći“ trebali ući u ravnopravnu bitku sa svojim bivšim klubovima – znakovito je poručio jedan od najstarijih, ali i najžeščih šibenskih prijatelja nogometa 79-godišnji inženjer Tomislav Mileta.

O tome Carević govori isto, ali samo na nešto drugačiji način: - Svi se čude koliko smo mali broj prekršaja načinili na utakmici s Hajdukom. Vjerojatno je dio mlađih igrača bio impresioniran ambijentom u Poljudu. A iskustva nam fali ne samo u veznoj, već i u zadnjoj liniji.

Na (ne)izravan način kormilar Šibenika je potencirao i slabosti napadača: - Nismo učinkoviti ni prema naprijed. Zabrinut sam zbog činjenice da nismo opasni za gol.

Kad je riječ o slabostima veznog i napadačkog reda, onda još jednom valja saslušati glas puka.

Otkako je Ivan Roca ispao iz početnog sastava Šibenik je izgubio na agresivnosti

Nikša Stipaničev/Cropix

- Naša je vezna linija izgubila na duel-igri, otkad je u drugi plan završio Vodičanin Ivan Roca. Baš kao što su iskusni Santini i brzonogi Božić izgubili svježinu i probojnost u odnosu na početak sezone – kazivao nam je Funcut Dane.

Ne želimo biti generali, koji mudruju poslije izgubljene bitke, pa terapiju oživljavanja starog duha šibenske momčadi ostavljamo treneru Careviću i njegovim suradnicima. Istodobno, ne bježimo od dobrih stvari, koje se događaju na Šubićevcu, a koje je posebno potencirao prvi operativac kluba Denis Brašić.

- Nije mala stvar što su u udarnom kadru za prvu momčad sedmorica igrača, mlađih od 21 godinu. Njihove igre i talent izazvali su i zanimanje hrvatskih, pa i zapadnoeuropskih menadžera. Posebice se vrte oko nadarenog stopera Morrisona. Mi u klubu smo izuzetno zadovoljni pozitivnim pomacima u školi nogometa, za što posebne zasluge pripadaju Ivici Vastiću, treneru juniora i šefu škole Marko Kartelu, koji je, ne pretjerujem, preporodio ukupan rad s mladima – kazivao nam je Brašić.

Dobar argument Brašićevim tezama je, nema sumnje, pobjeda od 2:0 šibenskih juniora nad vršnjacima Hajduka, koji su, to se lako ne zaboravlja, prije dvije godine igrali finale Lige europskih prvaka.

Mladi Lovro Kulušić je sve bliže seniorskom sastavu. Raduje i činjenica da se od neugodne ozljede posve oporavio nadareni Bruno Paić, inače unuk šibensko-splitske legende Nikica Cukrov.

No, ako je politika kluba forsiranje mladih, onda praksa govori kako će se oni puno brže „kaliti“, ako igraju pored prokušanih prvoligaških igrača. Baš kao što je spomenuti Cukrov, igrajući libera, svojedobno uvelike pomogao bržem napretku u šibenskom dresu(kasnijeg reprezentativnog stopera) Slavena Bilića. Kao što je mlađahni Arijan Ademi lakše sazrijevao u iskusnoj šibenskoj momčadi, koju je prije 15 godina Branko Karačić odveo do finala Kupa Hrvatske i službenih europskih utakmica na Malti i Cipru.

Stara je istina da se ne živi od uspomena, ali one u šibenskom (Carevićevom) „slučaju“ mogu biti itekako dobra pouka iz prošlosti i putokaz za blisku budućnost, koja nam na Šubićevac dovodi probuđene Osječane. Pogotovu, što je trenutačna pozicija Narančastih na prvoligaškoj ljestvici pomalo varljiva. Šibenčani bježe zadnjem Slaven Belupu 6 bodova, ali u slučaju poraza s Osijekom ona se može relativno brzo prepoloviti.

Zato stručni stožer Šibenika mora pod hitno vratiti kompaktnost i atmosferu u momčadi s početka sezone. S tezom da su utakmice s Istrom i Hajdukom bile „black out“, koji treba što prije zaboraviti.