Zvuči kao otrcana floskula, ali nije. Nogometaši Šibenika osvojili su titulu prvaka Prve NL kao kolektiv, prava momčad od glave do pete u kojoj se znala hijerarhija i u kojoj je svaki igrač točno znao svoju ulogu.
Kada su tako stvari posložene, jasno je kako je dobar posao napravio trener. U ovom slučaju Mario Carević, koji je narančasti mozaik slagao od potpuno novih kockica.
Naime, nakon egzodusa poslije lanjskog ispadanja iz prve lige na početku priprema Carević je imao svega devet igrača. Dakle, nedovoljno niti za sastavljanje jedne momčadi.
Strpljivo je Carević gradio novu ekipu, slagao već spomenuti mozaik koji je kao švicarski sat profunkcionirao tek nakon zimske stanke. U stvari, u pravo vrijeme, kada su se lomila koplja. Logično, ujesen je bilo dosta propadanja. Međutim, kada su izliječene dječje bolesti, šibenski stroj je bio nezaustavljiv što ih je u konačnici dovelo do cilja.
U početku smo rekli, tajna uspjeha je što je Šibenik djelovao kao momčad. Od vratara Đakovića koji je rastao kako je sezona odmicala. Do čvrstih obrambenih igrača Perića, Gačića i Dujmovića, koji su na zimu dobili prijeko potrebno iskustvo u prekaljenom Punčecu.
U manevru je golemi, ponekad i teško vidljiv posao odradio Španjolac Pozo koji je od igrača fine tehnike pretvorio u čovjeka koji je oduzeo najviše lopti i dobio najviše duela.
Svoj obol dali su i Roca i Marijanović, a na bokovima standadni Kolega i Cvijanović uz pomoć vrijednog Brajkovića...
A u vrhu napada Šibenik je imao najveću širinu - Delić, Torres, Laća, Toshevski - i dvojac koji je ipak za koplje bio iznad svih. To su Josip Majić i Ivan Božić, koje treba istaknuti ako već želimo apostrofirati ključne igrače Šibenika.
Nije to samo stvar dojma, već su i brojke neumoljive kada je taj napadački tandem Narančastih u pitanju.
Majić (14) i Božić (13) postigli su kombinirano čak 27 od ukupno 68 golova Šibenika, koji je daleko najefikasnija momčad druge lige.
Ujedno, Majić i Božić su drugi i treći strijelac lige, iza neprikosnovenog Dogana (Zrinski), koji je čak 23 puta tresao protivničke mreže. Ne treba smetnuti s uma da su Majić i Božić postigli neke od najvažnijih golova Šibenika. U krajnoj liniji, obojica su bili strijelci u majstorici u Gradskom vrtu.
I Majić i Božić ljetos su na Šubićevac stigli iz Slovenije.
Doduše, Majiću ovo nije prvi boravak u Šibeniku. Prije desetak godina mladić iz Benkovca prošao je omladinsku školu kluba sa Šubićevca. Međutim, puno desetljeće mu je trebalo da se vrati na mjesto gdje će njegova karijera dosegnuti zenit.
U konačnici, Majić je ponio i trofej Šibenskog lista namijenjen najbolje ocijenjenom igraču Šibenika.
I Božića se sjećaju na Šubićevcu iz nekih minulih vremena. Točnije, iz ekipe Dinama 2 kada su se Šibenčani natjecali također u drugom razredu i jurišali na elitu.
Božić je zapaženu karijeru gradio u slovenskom Celju, ali ga je u zimu prošle godine ozljeda odvojila od nogometnih terena. Igračku rehabilitaciju potražio je ljetos na Šubićevcu - i pogodio.
Premda je na početku sezone zaradio nadimak ‘mister promašaj‘ bilo je jasno kako se radi o klasnom igraču, kojemu se samo treba ‘odčepiti‘. I Božić je povjerenje vratio i posve opravdao.
Da zaključimo, ako već treba odraditi nezahvalan zadatak i izabrati dvojicu ključnih igrača Šibenika ove sezone - onda biramo Josipa Majića i Ivana Božića.