Emir Sahiti jak je adut u špilu karata Jensa Gustafssona i sve jači što god više kartoni i ozljede nagrizaju „bijeli stroj”.
Nema Livaje i to je problem svih problema pred gostovanje u Šibeniku, međutim otpadaju i pomoćni kotači na poljudskoj „formuli”, jedan po jedan. Pa sad nema ni Vukovića. A da se Sahiti spusti i u vezni red:
- Ma, sve što treba mogu da zaigram, sve što trener kaže – prisnažit će Emir i blago se zacrvenjeti, tih i miran u nastupu pred novinarima u Hajdukovu press-salonu.
Ima i poštapalicu, „dat ću sve od sebe” i koliko je to nebrojeno puta ponovio jasno je da je on pravi vojnik zadatka u postrojbama Gustafssona.
Lani se kao višak u Hajduku, koji nije znao gdje će s Emirom, našao u – Šibeniku. „Spasio” ga je agent Adrian Aliaj, odveo na Šubićevac.
A ljetos, nakon nekoliko fascinantnih utakmica i golova u dresu Šibenika bilo je jasno da Hajduk griješi. Vratite Sahitija! Šibenik po dogovoru nije potegao otkupnu klauzulu od cca 500.000 eura, Emir se vratio u Poljud.
- Stalno sam razmišljao kako da se dokažem da imam mjesta u Hajduku. Davao sam u Šibeniku sve od sebe, to je razumljivo, profesionalac sam. Kad sam odlazio iz Poljuda bio sam doslovce u rupi, u tunelu. Kroz Šibenik sam se vratio.
Lani, baš ovog vikenda sredinom listopada, prije 365 dana ili 52 tjedna u Poljudu je Šibenik slavio sa 1:0 protiv Hajduka. Gol je zabio – Emir Sahiti.
- Tada sam bio u dresu Šibenika, nema mi tko što zamjerit, jer sam želio svima pokazat da su pogriješili što nisam u Hajduku. I da imam ovdje mjesta.
Ima mjesta, vi ste ugodno iznenađenje Hajduka.
- Bilo mi je lijepo u Šibeniku, sedam golova, dvije asistencije. Sad sam tu. Ako negdje ostanem živjeti i ne vratim se kući u Prištinu, to će biti Split. Međutim i Šibenik je lijep. I tamo bih se rado prošetao po rivi, volim gradove uz more, kao što sam se zaljubio u Split. Ostao sam u kontaktu s nekim igračima, s Denijem Jurićem, Bilićem, Batarelom, Ćurićem, Rogićem, Princeom... Dopisujemo se... Neki nisu više u Šibeniku – priča Emir.
Kako vas to Hajduk nije odmah vidio?
- Nastupio sam četiri puta, ulazio, pa onda nestao, prebacili me u B momčad. Nitko tada nije vjerovao u mene, osim moje familije i agenta Aliaja koji me preuzeo. Rendulić mi je u Šibeniku dao veliko povjerenje i mnogo sam mu zahvalan.
S novim ljudima u Hajduku vratili ste se, jeste li sad sebi postavili neke ciljeve, koliko golova, asistencija?
- Samo da pomognem ekipi.
Nisu vam Nikoličius i Gustafsson rekli koliko golova od vas očekuju?
- Ma ne. Samo da pomognem ekipi. Oni znaju da ću dat sve od sebe. To mogu bit sigurni
I da vas na beka stave, kako su pokušali u Makarskoj?
- Kako treneru odgovara, ja sam tu...
Znamo, dat ćete sve od sebe. Neće bit lako u Šibeniku?
- Neće, ali mi smo tu da pokažemo kako ovaj put možemo i bez Livaje! To se od nas očekuje, sva tri boda.
Rado bismo najavili vaš bratski sudar sa Suadom...
- Ali on je ozlijeđen i brat Suad neće igrati u nedjelju. Ne, nismo se posebno dopisivali ni nadmudrivali pred utakmicom. Svatko se bavi svojim poslom.
Kako to da Suad nije došao u Hajduk? Kako ste ono vi došli?
- Brat Suad nije bio u kombinacijama s Hajdukom, pozvao ga je Šibenik i dobro mu je tamo. Sad je ozlijeđen, ima upaljenu tetivu. A ja sam prije četiri godine dobio poziv za Hajduk, bio sam u Rabotničkom.
Niste iz Skoplja?
- Ne, nego iz Prištine. Kao kadeta angažirali su me u Rabotnički. Pa me zvao Hajduk. Veliki klub, veliki događaj za mene.
Došli ste s pompom talenta, pa nestali. Dogodi se da Hajduk dovede, pa zaboravi koga sve ima u čekaonici. A reprezentacija?
- Igrao sam za mladu Albanije, a brat Suad za Kosovo. Sad dalje ne znamo. Ako se netko javi.
Možete birati kao senior, Kosovo, Albanija. A spominje se Torino, dobre igre nisu prošle nezapaženo?
- Stvarno o Torinu ništa ne znam. Najvažniji mi je Hajduk, jedna po jedna, sad u Šibeniku.
Bez Livaje i Krovinovića i Vukovića i Eleza i tko sve još fali...
- Krova je trenirao. Možda nam on uspije pomoći.