Ima tome točno četiri godine da se na svečanosti dodjele Zlatne lopte iznjedrilo pitanje: ”Do kada?”
Raskošno zdanje Grand Palaisa, na Champs Elyseesu, izgrađeno 1900. godine za Expo Paris, planirano je kao idealni simbol povijesne i suvremene moći Francuske, u kojem će u muzejskom zdanju France Football ovjenčati “svog” simbola svjetske dominacije Tricolora. Kada se pripremalo organizaciju još jednog izbora Zlatne lopte, u France Footballu su bili uvjereni da će novinari-glasači iz cijelog svijeta dobitnika vidjeti u nekom od Deschampsovih jurišnika - pišu Sportske novosti.
Prije svega u liku novog velikana za treću dekadu milenija, Kyliana Mbappea. No, svijet je vidio “samo” Luku Modrića i naglašenom uvjerljivošću proglasio ga je dostojnim da upravo on bude taj koji će prekinuti desetogodišnju dominaciju Lionela Messija i Cristiana Ronalda. Te večeri, u okruženju pretežno francuske elite, društvene, političke i nogometne, Modrić je počeo slušati pitanje koje će se ponavljati do danas:
”Do kada?”
Imao je navršene 33 godine i 3 mjeseca. U 34. ljetu života mnogi velikani ozbiljno planiraju skorašnju završnicu karijere, a ne samo zaključenje reprezentativnog opusa. Luka Modrić imao je vrlo jasne, koliko atipične stavove...
- Nakon ovog priznanja igrat ću dalje nogomet s posebnim guštom. Za gušt. Osvojili smo srebro u Rusiji, dobio sam Zlatnu loptu, snovi su mi ispunjeni iznad svih očekivanja. Zašto bih se opterećivao vremenskim limitima? Igrat ću dok god mogu biti dobar, odnosno, dokad me treneri žele...
Nije bio opterećen za javnu sliku i doživljaje, koji su te 2018. godine za njega bili vrh vrhova. I konvencionalan pristup, po kojem se najbolje povući kada si najbolji i najveće popularnosti, njemu nije bio u glavi. Srećom... U protekle četiri godine, unatoč jasno definiranim stavovima, Luka Modrić je stalno, svakog tjedna barem jednom, odgovarao na pitanje:
”Dokle?”
Bojazan od povlačenja
Kako u okruženju Reala Madrida, tako i reprezentativnog tabora. Postalo je to točka kao “razno” u baš svakom dnevnom redu.
Svi odgovori na terenu, gdje je dodatno osnažio utjecaj na izvanredne dosege Reala Madrida, kao i svoju nedodirljivost kvalitete i utjecaja na domete reprezentacije, nisu zaustavili istu priču. Mora se reći, i razumljivo s obzirom na to da s 35-36 i sada s 37 godina, kontinuirano igra na nestvarnoj razini vrhunskog nogometa za tako visoku dob. Pogotovo opterećujuću za vezne igrače. Kao da je zapravo to pitanje nakon svake mu briljantne predstave proizlazilo i iz bojazni da se ne povuče, pa se stalno trebalo ponavljati:
”Igrat ću dok budem na razini onog što treneri žele. I dok me žele...”
Vrhunski nogometaši na tim razinama kojima Modrić pripada (među najboljima u povijesti nogometa) vrlo često su najveću borbu u 30+ dobu vodili s motivacijom. Slavni i bogati, maksimalno ispunjeni kolektivnim i individualnim trofejima, ali i svjesni prolaznosti “mladih godina”, mnogi od njih prepustili su se zoni komfora.
Što znači manje posvećenosti treningu, korištenje privilegija zbog statusa i prirodnom opuštanju unutar okruženja za kojeg su se teškom mukom borili cijelu karijeru. Uživati i opustiti se ne ide s trajanjem na tim razinama u poznijim nogometnim godinama.
Ruši sve rekorde
Luka Modrić je u 32. godini raščistio sve svoje ideje budućnosti. Angažirao je osobnog trenera za kondicijsku pripremu i prevenciju, Vlatka Vučetića. Od 2016. godine, umjesto krivulje pada motivacije, kod njega se dogodilo suprotno. Maksimalno posvećen radu i karijeri uslijedilo je vrijeme berbe trofeja. U pet godina čak 15 naslova s Realom (po tri puta prvak Španjolske, Europe, svijeta, nacionalni i europski superkupovi) i srebro s Hrvatskom u Rusiji...
S 37 godina Luka Modrić je dobio “enti” ugovor s Realom i ruši sve rekorde u brojčanim odnosima dobi i uspjeha s tim velikim klubom. S 37 godina Luka Modrić predvodi Hrvatsku do trećeg povijesnog i drugog zaredom polufinala Mundijala. Fenomen! Koji svakako ne može odigrati šest-sedam utakmica u dvadesetak dana na istoj razini, ali to ne mogu ni puno mlađi. No, da Modrić može na top nivou i utjecaju odigrati utakmice u ritmu normalnija natjecanja (prvenstvo, kvalifikacijski nastupi, Final Four), valjda je to temeljem ove mu forme jasno i laicima...
Još prije odlaska u Katar, Luka Modrić nam je u opuštajućem razgovoru kazao...
- Ovo će biti moj posljednji Mundijal i svim srcem želim da ga odigramo na najbolji mogući način.
Ispunio je misiju zajedno sa suigračima i još jednom su razgalili dušu nacije. Pitanje “do kada” nakon Argentine zamijenjeno je s “je li to kraj?”. Da se pita Luku Modrića, nije kraj. Jer, u istom razgovoru dodao je...
- Final Four smo u velikom stilu izborili i imat ćemo priliku da pokušamo osvojiti prestižni trofej!
Do danas se ništa nije promijenilo u tim njegovim planovima. Štoviše, djeluje silno i dodatno motiviran da se ovaj Mundijal završi na postolju. A onda, u lipnju u Nizozemskoj, krene u trofejnu misiju. I tada, nakon 17 godina od debija, podvlačit će se crta. Ne samo oko reprezentacije, nego oko svega. Reala, aktivne karijere, ideji finiša.
Reprezentacija je stvar emocije. I do lipnja, sigurno je, Modrić će biti na raspolaganju izborniku. Nakon Final Foura slijedit će neke nove priče...