Dvije su epizode, neovisno o dobroj igri i četvrtoj ovosezonskoj “trici” narančastih, gotovo zasjenile tijek privlačne nogometne utakmice Šibenik – Zrinski (3:0).
U poluvremenu susreta vlasnik kluba Željko Karajica odlučio je družiti se s razdraganim Funcutima, te dočekao silno emotivnu scenu. Američki Šibenčanin Dinko Bujas Murgaš držao ga je nekoliko minuta u prijateljskom zagrljaju, te mu gotovo tepao: - Hvala ti, prijatelju, što ulažeš i boriš se za naš klub!
Završna scena utakmice, u kojoj navijači na euforičan način pozdravljaju sve šibenske nogometaše i članove stručnog stožera imala je poslije sudara s tvrdim Slavoncima neočekivani dodatak. Kad su se Funcuti pljeskom i pjesmom zahvalili igračima i treneru na novom uspjehu, momci u narančastim dresovima obrnuli su uloge. Oni su stali u krug, te pred navijačima klicali: “Šibenik, Šibenik, Šibenik…”
Pogonsko gorivo
- Još jednom ću rado ponoviti ono što govorim poslije svake šibenske utakmice. Moji igrači silno uživaju u navijačkoj potpori. To im je pogonsko gorivo da ustraju u istom pristupu igri svih devedeset minuta - kazivao nam je dan poslije utakmice kao uvijek odmjereni, pa i oprezni trener Mario Carević.
Za oprez je imao i svoje objašnjenje. Kao da je htio poručiti da je euforija na tribinama i svlačionici dobra za vrijeme i poslije utakmice, ali da je borba za prvoligaški povratak, neovisno o impresivnim šibenskim brojkama, zapravo tek počela. Da su narančasti odradili tek osminu ligaške utrke, koja ima tri etape ili 33 kola. I kao uvijek, skretao je pozornost na neke slabosti tijekom susreta.
- Svjesno smo poslije vodećeg gola malo prepustili inicijativu gostima, vjerujući da ćemo ih lakše matirati iz (polu)”kontre”. No, u tom razdoblju bilo je, za moj ukus, previše nabačenih lopti iz kornera i prekida uopće u naš kazneni prostor, koje traže više koncentracije i bolju reakciju mojih igrača. Na tome ćemo, očito, morati posebno raditi - upozorava i istodobno najavljuje Carević.
Apsolutno podržavamo taj stalan respekt prema suparnicima, koji gaji trener Šibenika, ali kako preskočiti dojam da narančasti igraju suvremeni nogomet, pun agresije, začinjen ne samo pogocima, već i driblinzima, pasovima i čvrstim, muškim startovima!? Akcija, koja je prethodila drugom pogotku Josipa Majića, te njegovo znalačko spuštanje lopte na udarac, imala je, bez pretjerivanja, okus visoke kvalitete europskog nogometa.
Više nema sumnje da je mali crnoputi Kolumbijac Carlos Torres postao miljenik šibenske publike. Ne samo zbog pet dosad postignutih spretnih pogodaka, već još više radi lakoće kojom se obračunava sa suparnicima. Svejedno, posegao za driblingom ili brzim guranjem lopte u for.
- Meni se u nekim trenucima činilo kao da onaj mali Torres ima pentu (čitaj: motor za brodicu) na guzici. Pa on može u samo četiri metra pobjeći suparniku barem jedan metar - (polu)ozbiljno je zborio stomatolog Bobo Bukić, prvi rođak velikog vaterpolista Perice, koji je, kako kaže, guštao u zadnjoj utakmici na Šubićevcu.
Narančasti imaju i svog junaka “iz sjene”. Katkad smo mi, novinari, nepravedni kad potenciramo dobre role ostalih prvotimaca, a zanemarujemo povratnika Ivana Rocu, Vodičanina koji je svojom čvrstom igrom zapravo mali generator agresivne igre Šibenika. Suvremenog pristupa nogometu, koji momke u narančastim dresovima tjera na juriš i kad za to nema posebne rezultatske potrebe. Baš kao i protiv Bijelog Brda, domaćin nije prestajao ugrožavati suparnička vrata ni u zadnjih desetak minuta, pa smo imali dojam da gosti iz Slavonije “mole boga” da utakmica završi sa “samo” 3:0.
- Lakše nam je držati tempo svih 90 minuta kad imamo više nego “pristojan” izbor igrača na klupi. Mogu tek zamisliti kakva će interna konkurencija biti na treninzima i momčadi kad se u punu spremu vrate Ivan Delić i Marko Đira, nogometaši nesumnjive prvoligaške kvalitete - objašnjava Carević.
Funcuti su, dakako, s posebnim guštom dočekali petnaestak minuta svog ljubimca, veterana Stipe Bačelića-Grgića, koji je djelovao poletno, te potvrdio da u “prisilnoj” stanci zbog ozljede nije zaboravio igrati nogomet.
Navijači Šibenika su već u prošli petak poslije utakmice sa Zrinskim počeli s organizacijom puta za Rijeku, gdje će se na dobroj, staroj Krimeji nadmetati s Orijentom.
Dobro je što se stručni stožer Šibenika nimalo ne zavarava posljednjim mjestom, koje trenutačno na ligaškoj ljestvici drže Riječani. Dapače, na Šubićevcu “kraljuje” oprez.
- Orijent je dobra momčad. Godinama su skupa u sličnom sastavu, pojačani s nekolicinom posuđenih mladih igrača iz starijeg brata Rijeke. Jako su neugodni na svom travnjaku, pa nam se kao imperativ nameće potreba da i iduću utakmicu počnemo i završimo pristupom kakvim smo se iskazali u prva četiri kola - upozorava Carević.
Porazili i Rendulića
Carevićevo mišljenje o riječkom klubu dijeli i bivši prvotimac Šibenika, te aktualni trener zagrebačke Dubrave Ivan Božić, koji je sa svojom momčadi odigrao 1:1 na Krimeji.
Uostalom, ni autor teksta ne bježi od potrebe za ozbiljnim pristupom riječkoj utakmici.
Vrijedi podsjetnik da je Šibenik u sezoni, kad se pod vodstvom trenera Krunoslava Rendulića vratio u društvo najboljih, u dvije utakmice s Orijentom doživio dva poraza. Neovisno od činjenice da je u oba susreta bio i terenski nadmoćan, i kvalitetniji suparnik.
Majić se brzo vraća!?
Ozljeda ramena dvostrukog strijelca Josipa Majića, koja je natjerala trenera Carevića da posegne za zamjenom, nije tako ozbiljna kako se u prvi mah činilo. Jedan od Carevićevih pomoćnika Ivica Matas vjeruje da bi Majić mogao biti u kadru za početni sastav već protiv Orijenta.
Za one koji minulih godina nisu svakodnevno živjeli sa Šubićevcem, vrijedi informacija da je ovo treći pokušaj Majića, inače rođenog u Benkovcu, da se nametne narančastima.
