Dug je put od Šibenika do Bijelog Brda. Još je i dulji povratak nakon poraza. Pogotovo kada ti bodove otme fenjeraš. Najbolje to znaju momci koji su susret između BSK i Šibenika u malom slavonskom selu pratili u društvu potpisnika ovih redaka. Čim je sudac utakmice odsvirao kraj, izjurili su kao opareni sa stadiona...
– Ljudi koji vole ovaj klub nisu zaslužili predstave poput ove u Bijelom Brdu. Nije ovo prvi put ove sezone da se crvenimo zbog igre naših nogometaša protiv momčadi koje imaju marginalnu ulogu u hrvatskom nogometu. Isto je bilo i u Senju – komentirali su u zadnjim minutama utakmice Marko i Paško, koji su zbog voljenog kluba prevalili put od 630 kilometara u jednom smjeru.
Prošle je nedjelje prijatelje šibenskog nogometa tanka granica dijelila od euforije do potpunog razočaranja. Naime, Šibenik je pobjedom u Slavoniji mogao nakon dugo vremena zasjesti na drugoligaški tron. Poraz od momčadi koja je u tom trenutku bila posljednja na drugoligaškoj tablici ogolio je, međutim, sve mane Šubićevca. Probleme koje je u prvih šest kola – ponekad i pukom srećom – prikrivao rezultat.
Šibenčani su do dvoboja s BSK-om bili neporaženi. Pogled na ljestvicu govorio je o visokom drugom mjestu. S tri boda zaostatka za – činilo se do utakmice s Dinamom 2 – uvjerljivim Varaždinom. No, zatvaralo se oči nakon dva domaća ligaška remija (Osijek 2, Međimurje). Kao i poslije onoga u Kupu protiv Nehaja, koji se zbog jedanaesteraca pretvorio u pobjedu.
Nije svako zlo za zlo, kažu stari ljudi, pa bi svima na Šubićevcu poraz u Bijelom Brdu mogao dobro doći. Ako su neki mislili da će se beskonačno događati situacije u kojima se Šibenik vraća iz rezultatskog minusa, prevarili su se. Vrijeme je za analiziranje i detektiranje pogrešaka...
Igra
Šibenik je lani često igrao dopadljivo, ali je pritom nerijetko gubio bodove. Ovosezonska igra nije bila uvjerljiva, ali je do gostovanja u Slavoniji donosila bodove. Paradoks je da je Šibenik u prvih 45 minuta u Bijelom Brdu igrao vjerojatno najbolji nogomet ove sezone. U tom je razdoblju bio i efikasan, a na koncu je doživio prvi poraz. Svi bi fanovi Šibenika vjerojatno odmah potpisali da njihova momčad igra toplo-hladno kao dosad, a da na koncu uđe u Prvu ligu, ali... Ako šibenski prijatelji baluna, poput one dvojice s početka teksta, ne znaju što očekivati kad na Šubićevac dođe Solin, kako će imati vjere kad odlaze na gostovanje u Bijelo Brdo!? U mjesto za koje dobar dio Šibenčana nikad nije čuo. Zato nije zgorega ponoviti tezu da su neki lanjski porazi "ulijevali" optimizam, a da ovosezonske pobjede tjeraju na – pesimizam.
Nestandardna momčad
Otkad je Borimir Perković preuzeo klupu, Šibenik je u većini utakmica igrao u formaciji 4-2-3-1. I nitko šibenskom treneru ne bi uopće mudrovao po tom pitanju da ima igrače koji mogu funkcionirati kad su tako posloženi. Tu, prije svega, mislimo na krila.
Ako bismo se vodili kriterijima modernog nogometa, samo bi tri igrača, od onih koji ozbiljno konkuriraju, mogla egzistirati na tim pozicijama – Okechukwu, Prince i Kendeš. Nigerijac već dugo nije na razini na kojoj je bio kad je prvi put nosio šibenski dres.
Mladog Ganca Perković, pak, koristi češće u špici. Tamo je u prošloj utakmici gurnuo i Vicu, koji se u toj gužvi uopće nije snašao.
Perković je na treninzima isprobavao neke nove taktičke varijante, no kad bi došla utakmica, priklonio bi se staroj.
Drugi je veliki problem povezan s prvim. Trener još nije pronašao idealnih 11. Šibenik je u svaku utakmicu krenuo s nekom promjenom u odnosu na prošlu. Misli nam, nažalost, uvijek lete na onu jesen kad je kormilar bio Mirko Labrović, a standardnu momčad mijenjali samo kartoni i ozljede.
Tko je (ne)zamjenjiv?
Mnogi treneri vole kazati da nema nezamjenjivih igrača, no to u praksi nije baš tako. Problem je, međutim, kad su među nezamjenjivima oni koji takav status ne opravdavaju svojom igrom. Talentirani Marko Bulat jasna je perspektiva kluba. Bez njega vezna linija puno teže funkcionira, što se najbolje vidjelo u Senju. No, čime opravdati da etiketu nezamjenjivih nose Prince i Kukec?
Prvi je sve utakmice igrao na poziciji špice, a zabio je jednom. I to tako da je ukrcao loptu s pola metra u gol.
Da nekome želite opisati što znači termin "igrač poteza", vjerojatno biste mu izgovorili ime Davora Kukeca. Zagrebački je veznjak nerijetko asistent i strijelac. No, ako maknemo taj podatak u stranu, njegova je igra u većini utakmica za zaborav. Poput manekenke koja nije lijepa i nema visinu.
Maleš kao Pedro
Ima, međutim, onih koje se mijenja neovisno o izvedbi. Na udaru je najviše Josip Maleš. Kad god Šibenik igra loše, prvi iz igre izlazi Maleš. Kao dežurni krivac ili Pedro. Kad igra dobro, kao u Bijelom Brdu, vadi ga se u 66. minuti. Čovjek je vodeći strijelac kluba s tri gola, a nijednu utakmicu nije odigrao punih 90 minuta!
Španja i Banić
Možda će netko reći da smo dosadni, ali nas nitko, pa ni debelu većinu posjetitelja Šubićevca, ne može uvjeriti da Toni Španja nije igrač za prvu postavu Šibenika. Vjerojatno je svojim (povremeno) prkosnim stavom pridonio da ga sa Šubićevca pošalju u Biograd. No, činjenica je da Perković i Španja nikad nisu "kliknuli".
Gotovo ista situacija dogodila se i sa Stipanom Banićem. Polivalentni veznjak, doduše, nikad nije do kraja prezentirao svoj talent, no nemali je broj puta demonstrirao da u njemu ima "ono nešto". To pokazuje i sada u matičnom biogradskom Primorcu. Banić, kao ni Španja, nije "čist" u cijeloj priči, ali se Perković i braća Bulat nisu pretrgali da ga zadrže na Šubićevcu.