Ne pamtimo kad su žestoki navijači Šibenika toliko priželjkivali da susjedi iz Splita prenoće na vrhu prvoligaške ljestvice kao prije gostovanja Narančastih na riječkoj Rujevic! Naravno, šibenska se želja temeljila na potajnoj nadi da bi se Carevićeva momčad mogla vratiti bez poraza sa sjevernog Jadrana. No, nisu dočekali „Rijeku snova“, kako je pred Šibenčanima nerijetko pjevao riječki Splićanin Neno Belan.
Točnije, neprincipijelna koalicija šibenskih Funcuta i splitske Torcide pokazala se računom bez krčmara. Naprotiv, glatka pobjeda (3:0) Rijeke značila je stanovito spuštanje na zemlju. Više Šibenčana nego navijača Hajduka. Bolje rečeno sudaranje s grubom stvarnošću, koja govori kako je predstojeća utakmica s Istrom nemali ispit istine(zrelosti) za Šubićevac. Riječ je o utakmici, koja uvelike može precizirati poziciju Narančastih u prvoligaškoj koloni, koja se polako zahuktava u ovosezonskom maratonu. Sa željom da se, uz neizbježnu konstataciju kako su Rijeka, Hajduk i Dinamo, ipak, „klasa više“, potvrdi teza da se Šibenčani mogu ravnopravno uhvatiti u koštac s ostatkom hrvatskih nogometnih prvoligaša.
Vrijedi podsjetiti i na detalj, koji je sve ne samo detalj! Točnije, na podatak da u fotelji sportskog direktora u Puli sjedi Saša Bjelanović, šibenski zet, koji je oženio unuku od starog, zaboravljenog glumca Šibenskog kazališta Borivoja Glazera, a koji i svojim korijenima pripada Šibensko-kninskoj županiji. Zašto potenciramo misao „kako je to sve samo ne detalj“!? Kako zaboraviti onu nesretnu drugoligašku sezonu, kad je Šibeniku trebala pobjeda za plasman u viši rang protiv drugog sastava Hajduka, a ondašnji trener u Poljudu Siniša Oreščanin optužio tadašnjeg sportskog direktora Hajduka Bjelanović „da ga nagovara na dobrovoljno prepuštanje bodova Šibenčanima“!? Od svega nije bilo ništa, jer su posebno motivirani mladi hajdukovci nadvisili(2:1) Narančaste. Ništa nije bilo ni od optužbi Oreščanina, koje su dobile službeni oblik u Županijskom državnom odvjetništvu, ali je tamo pobijedio razum dijela iskusnih pravnih stručnjaka, među kojima se s očitom željom da smiri loptu na dalmatinskim nogometnim usporednicama našao, ako niste znali, i jedan šibenski bodul.
Ako izuzmemo pretjerano naglašavanu ne tako davnu priču o Šibeniku kao „prvoligaškom hitu“, onda su Puljani i Narančasti slične momčadi s istim problemima, pa i sličnim učinkom. I talijanski trener Paolo Tramezzani, koji je baš kao već spomenuti sportski direktor Saša Bjelanović stanovao u Poljudu, morao se pomiriti s negativnim odgovorom (većinskog) španjolskog vlasnika na njihovu molbu za pojačanjima. Baš kao i trener Šibenika Mario Carević, koji je sve tiši u tom pogledu, ali, koji vjerojatno negdje u sebi gaji potajnu nadu da bi na Šubićevcu trebao dobiti dar u vidu kvalitetnog i jednako iskusnog igrača za sv. Nikolu ili barem za Božić!?
Ni Puljani se ne mogu pohvaliti posebnim učinkom u zadnja dva prvoligaška kola. Ostali su bez ijednog boda i postignutog pogotka, iako su Lokomotivu ugostili na svom travnjaku. U posljednje dvije utakmice(Varaždin, Rijeka) ni Narančasti se nisu osladili pogotkom, ali su se barem domogli jednog boda.
Treba li bježati od istine da je glatka pobjeda(3:0) Riječana nad Šibenikom u prošlom kolu posve zaslužena!? No, vrijedi i razumjeti malu ljutnju gostujućeg trenera Marija Carevića, kad je posebno apostrofirao nevjerojatno brz pogodak domaćina, pa i nekad veliku boljku Narančastih da se primaju golovi iz prekida, za koju smo vjerovali da pripada prošlosti.
Vrijedi, međutim, poslušati i one šibenske (i ne samo šibenske!) nogometne znalce, koji govore „kako je na Rujevici, inače čvrsta šibenska obrana imala nešto slabiji dan, a koji se vjerojatno neće tako skoro ponoviti“. Toj tezi bismo, pak, dodali i nedovoljnu suradnju vezne linije i braniča, koja je dovodila riječke strijelce u povoljne prilike za pogodak. Konačno, nije bilo sve tako crno, kako neki to žele prikazati. Rado bismo da se protiv Puljana na intenzivniji način ponovi onih dvadesetak minuta na početku riječkog drugog poluvremena, kad je Šibenik imao i terensku inicijativu i efektno pogođenu gredu Josipa Majića.
U važnoj utakmici s Puljanima očekuje se, konačno, i „pristojan“ doprinos nekih mlađih igrača. Posebice Bakića, Prekodravca i Vasilja, koji se, za razliku od Torresa i Delića, ne mogu potužiti na loš tretman trenera Marija Carevića.
Temu mladih igrača i Šubićevca na ne baš zgodan način dotakao je šef omladinskog pogona Marko Kartelo, kad je u povodu odlaska njegova nadarenog sina, 16-godišnjeg veznog igrača Dominika u milanski Inter kazao „Pružit će mu ono, što u Šibeniku nije mogao ni sanjati“. Prije svega, na takvu izjavu stariji Kartelo ima pravo kao roditelj, ali ne i kao prvi čovjek omladinskog pogona u šibenskom prvoligašu. I ne samo to! Kao da je u rastu mladih igrača presudno to je li vježba u velikom klubu i velikom gradu! Da je to tako, kao što je nespretno kazao Kartelo, onda Bayern, Manchester City, madridski Real ili spomenuti milanski Inter ne bi imali potrebu dovoditi igrače iz manjih, siromašnih sredina, gdje nemaju ni približno optimalne uvjete za rad, ali svejedno, zahvaljujući svom nespornom talentu, pa i predanom radu njihovih trenera postaju zanimljiv nogometni „štof“.
Da se, inače, oko mladih igrača ne treba zalijetati s procjenama govore i drugi „slučajevi“. Minulog proljeća smo se naslušali priča kako mladi Diego Sekulić „ jednostavno rečeno, mora naći mjesto u prvoj momčadi Šibenika“, a aktualna nogometna jesen sugerira da spomenuti nadareni napadač ne može doći ni do statusa standardnog prvotimca u BSK-u iz Bijelog Brda, koji nosi drugoligaški „fenjer“. Bitno drugačija nije ni situacija s dojučerašnjom Dinamovom nadom Zlatanom Koščevića, koji je sa Šubićevca poslan na „kaljenje“ u Dugopolje. Ukratko, bolje se držati stare dalmatinske izreke „kako nikad ne znaš koji će mali tić najbolje propivati“!
Nije fraza, ako kažemo da važnu utakmicu protiv Istre, moraju na pravi način odigrati i Funcuti, te ostali šibenski prijatelji nogometa. Onih pedeset „i nešto“ najvjernijih navijača mogli smo vidjeti u televizijskom prijenosu s Rujevice. Kao jasan argument da Funcuti vjeruju svojoj momčadi.
A nije vrijeme ni za bacanje baklji, ni topovske pucnjeve, već bezrezervnu potporu tijekom 90 minuta. Nije, dakako, ni vrijeme za kritičke analize prijeđenih sedam kola. O tome će ovih dana itekako razmišljati trener Mario Carević i njegovi suradnici. Uostalom, u potrazi za „pravim“ šibenskim izdanjem na tako važnoj utakmici kao što je ona s Puljanima dovoljno je „prekopirati“ pristup, kakav su Narančasti imali protiv Slavena Belupa i Varaždina. Uz napomenu da je Istra slabiji suparnik od momčadi iz baroknog grada, a po kvaliteti slična nogometašima iz Koprivnice.
Uostalom, Funcuti ovog vikenda imaju dvostruko važnu zadaću. U petak na Šubićevac, a dan poslije na Baldekin, koji kreće u novu sezonu s redizajniranom momčadi, pa, također, treba potporu navijača od prve ovosezonske minute.