Nogometaši Šibenika u izravnom TV prijenosu na gostovanju kod Hrvatskog dragovoljca: Ajmo dobit bitku u Sigetu!

Nije lako šibenskim novinarima ove sezone izvještavati sa Šubićevca. Tijekom dvoboja Šibenika s drugom momčadi Osijeka i Međimurjem u novinarskoj smo kabini najveći dio utakmica "kuhali" jedan tekst, a na kraju "skuhali" potpuno drugi. Dakako, svi bismo mi zdušno potpisali da se Šibenik svaki put vrati iz ponora. Vjerojatno radije, nego da ispusti vodstvo od 2:0.

No, nitko od šibenskih prijatelja nogometa ne pristaje na predstave u kojima se domaći nogometaši, jednostavno, "ne pojave" na terenu u prvom poluvremenu. U kojima ozbiljno zaigraju tek u drugom dijelu, kad im voda dođe "do grla".

- Ja se isto, kao i vi, pitam zašto u prvom poluvremenu nismo igrali kao u drugom? Zna se dogoditi loš ulazak u utakmicu. Protivniku je u prvih 45 minuta polazilo sve od noge - pričao je trener Borimir Perković poslije Međimurja, kao da istu sliku nismo vidjeli u prvom kolu.

Neshvatljivi promašaji

Makar je remi s Međimurjem izgledao kao repriza utakmice s Osijekom, u nekim su se segmentima ta dva šibenska okršaja, ipak, razlikovala...

"Narančasti" su minule subote u prvih pola sata igrali još slabije nego protiv Osijeka, ali su u prvih 45 minuta imali više zrelih prilika. Ruku na srce, vladala je potpuna anarhija u igri. U ofenzivnom dijelu bezidejnost i očajno otvaranje (polu)kontri. Obrana je, pak, bila šuplja poput švicarskog sira. No, iz takve bezidejne i rastrgane igre svejedno su se rodile četiri sjajne prilike. Stativa Marka Bulata najavila je mali festival šibenskih promašaja. Nigerijac Okechukwu istaknuo je kandidaturu za nagradu "promašaj godine", kada je s pola metra pogodio prečku. U tom trenutku na vratima nije bilo suparničkog vratara! Neshvatljivim promašajima zaredao je i iskusni Maleš, pa nije čudo što su s tribina krenuli glasni povici negodovanja. Posebice, prema treneru Borimiru Perkoviću. Ljutiti su navijači slali tradicionalnu poruku "Perkoviću, odlazi!"

- Nismo izgubili utakmicu, vratili smo se poslije 0:2. No, ne mogu kazati da sam zadovoljan, jer nismo pobijedili. Po stvorenim prigodama smo trebali - zborio je trener Šibenika.

(Ne)potreban rizik

Za takvu je izjavu imao temelje, ako pričamo isključivo o broju prilika. Međutim, to nezadovoljstvo remijem zvuči malo neskromno, nakon što izjednačiš u zadnjoj minuti poslije prekida. Suprotno tome, prošle se sezone Šibeniku prečesto događalo da igra dobro, a da na koncu izgubi bodove. Sjetimo se samo lanjskog Perkovićeva debija na šibenskoj klupi. Šibenik je na Šubićevcu potopljen od druge momčadi Hajduka, a friško izabrani trener je poslije utakmice "pričao o dobroj igri i porazu koji ohrabruje". Ove sezone svjedočimo remijima, koji nas tjeraju na pesimizam.

Kad je "instaliran" na šibensku klupu, Perković je, među inim, govorio "da se ne može ići na pobjedu bez rizika u igri“. Te se trenerove teze njegovi prvotimci na početku nove sezone, očito, ne drže. Uzimaju rizik samo tamo gdje je posve nepotreban. Na svojoj polovici.

Lani je postojao konsenzus oko toga da fali suptilnih veznjaka, kreativaca. Sada su tu Kukec, Celić, pa i Bulat, ali su njihovi kapaciteti u tom dijelu igre nedovoljno iskorišteni.

Pomagači i promatrači

Visoki presing, toliko popularan u današnjem nogometu, kojega je prije godinu dana najavljivao i Perković, ne može se vršiti bez brzih i agresivnih igrača. Ivan Roca bi vjerojatno bio sjajan kolovođa u takvom obrambenom pritisku kad bi kraj sebe imao barem solidne pomagače. Nije normalno da jedan igrač vrši pritisak, a da su drugi samo promatrači. Kao što je nevjerojatno vidjeti da tri igrača izlaze u kontru, a ostali stoje na svojoj polovici. Takve smo scene, nažalost, nerijetko viđali na posljednjim utakmicama Šibenika.

Iz kola u kolo se kao jedno od rješenja za šibensku igru nameće promjena sustava u takozvani romb. Bez "klasičnih" krila, s dvije špice ili "lažnom devetkom", svejedno.

- Razmišljamo o tome. Pogotovo, jer smo na pripremama testirali različite sustave - govorio je Perković još prije utakmice u Zadru.

Međutim, svaki put se u tim razmišljanjima kao objektivna (ili "objektivna") prepreka pojavi neka ozljeda. Prvo Ivana Roce, a sada njegova imenjaka Antunovića.

'Škotski nogomet'

Oni, koji prizivaju promjenu formacije u 4-4-2 ili 4-3-1-2, kao jedan od razloga navode slabu igru krila. U posljednjoj su utakmici to bili Okechukwu i Maleš. U obje su domaće utakmice neuvjerljivi bili i dvojica zadnjih veznih. U obrambenom su dijelu bili "propusnica" za dolazak protivničkih napadača pred šibenski kazneni prostor, u "krilo" stoperima.

Istovremeno se u aktualnoj Perkovićevoj formaciji nepotrebno troši Davora Kukeca i Princea. Prvi bi, kao tipični igrač poteza, koji u svakom kolu ili zabije ili asistira, bio korisniji bliže golu. Mladi Ganac se, pak, u špici uopće ne snalazi. Barem ne kao jedini napadač.

Mnogi se, pak, pitaju je li vrijeme da se svi pomirimo s time da ova momčad nema kvalitetu potrebnu za ono, što bismo svi htjeli - povratak u Prvu ligu!? Jesmo li osuđeni na škotski način nogometa, u kojemu se centaršutevima traži put do pogotka, a u čemu je Šibenik dosad bio uspješan (4 od 6 golova palo je glavom - op.a). Ili je vrijeme da trener Perković i ljudi na drugom katu Šubićevca preispitaju neke svoje odluke? Taktičke zamisli, izbor udarnih prvotimaca i još ponešto.

"Narančastima" bi sljedeća tri kola mogla odrediti smjer u kojemu će ići ove jeseni. Nakon gostovanja kod Hrvatskog dragovoljca dvaput zaredom igraju kod kuće. Sa Solinom i Sesvetama. Prva od tri utakmice istine, štono bi se reklo, igra se ovog petka u Sigetu. Stadion je to, koji tradicionalno paše Šibenčanima. U prilog Perkoviću i njegovoj momčadi ide i ekspresna promjena na klupi "dragovoljaca". Slovenac Stane Bevc već je bivši, a kormilo je uzeo Boris Perković.

Perković kontra Perkovića. Za tri boda, koja bi jamačno stišala već prilično glasno negodovanje sa zapadne tribine Šubićevca.

Utakmica između Hrvatskog dragovoljca i Šibenika igra se u petak u 16 sati, uz izravan TV prijenos na HNTV-u.