Pred Šibenčanima je (ne)moguća misija: pobijediti Osječane i uzdati se u Varaždin

Jedan se mirakul dogodio, drugi nije! Kako nazvati drugačije nego mirakulom da je nogometaše Gorice, koja je cijelo proljeće miljenik Fortune, potpuno izdala sreća na pulskom travnjaku!? Da bi očekivao drugi mirakul ili uspjeh Šibenika u Maksimiru, autor ovih redaka, kao većina navijača "narančastih", trebao se naoružati nemalom dozom mazohizma. Neovisno o tome što su Šibenčani imali dvije opasne (polu)"kontre" u prvoj fazi susreta, a potom primili jeftin, da ne može biti jeftiniji pogodak, koji, neovisno o našim simpatijama prema kapetanu Šibenika, ide na dušu Lovri Rogiću.

Titlić nije dobro vidio

Protiv novog (starog) prvaka Hrvatske se poslije 1:0 moglo samo otvoreno, agresivno, s naglaskom na veznu liniju, ali kako pobjeći od istine da su Kvržić i Čanađija, pa i pričuva Knežević nogometni šmekeri, ali ne i brzonogi agresivci, koji mogu parirati tako motoričnim i nadarenim igračima kao što su potencijalni reprezentativci Luka Ivanušec i Martin Baturina.

U cijelu se priču iz maksimirske šume posve nepotrebno umiješao i sudac Jakov Titlić, kad nije "vidio" dva kaznena udarca u korist Šibenika. Bolje rečeno, nije dopustio "narančastima" da Zagreb napuste s časnim porazom od 2:4. Ne znam s kakvim su naočalama sporne situacije (ruke Moharamija i Šutala) gledali stasiti Dalmatinac iz Hrvaca i suci u VAR sobi, ali oba su kaznena udarca bila toliko očita da ne vjerujemo da bi se, da su dosuđeni, bunili i zagrebački "modri".

Zar se suci trebaju dodvoravati i Dinamu, kad za to nema nikakve, ama baš nikakve potrebe? Da ne govorimo o sudačkim ekspertima, koji "mudruju" u situacijama gdje je sve jasno. Usporedbe radi, obje sporne situacije na utakmici Dinamo – Šibenik su kazneni udarci veliki kao kuća u odnosu na onaj dosuđen za domaćina na utakmici Istra – Gorica (1:0). To tvrdimo s punom odgovornošću, neovisno o tome što je "pulski" penal išao na šibenski mlin, zbog nade, koja i dalje tinja kao tanka voštanica, kad je riječ o šibenskim šansama za prvoligaški ostanak.

Da zagrebačka utakmica nema posve tužan šibenski završetak, potrudila se malobrojna skupina Funcuta, koji su, u očaju zbog zbivanja na travnjaku, pronašli utjehu u gotovo utopističkim povicima "Kup je naš!", na što su Bad Blue Boysi uzvratili sa simpatijom u istom stilu "Kup je vaš!".

Prije utakmice Dinamo – Šibenik (4:0) s guštom smo kao strastveni poklonici hrvatskog nogometa promatrali utakmicu Varaždin – Rijeka (2:0). Ne samo zbog toga što taj rezultat produžava zadnju nadu Šubićevca u prvoligaški spas – Varaždin će u Velikoj Gorici jamačno jurišati na tri boda, koja mu nude plasman u Europu – nego i zbog više nego prihvatljive nogometne filozofije trenera Varaždinaca Marija Kovačevića.

Višestruka šteta

U važnoj utakmici on je demonstrirao silnu smionost, pružajući priliku čak četvorici juniora (Težak, Vugrinec, Belcar, Damjanić), od kojih mu je potonji povjerenje uzvratio vodećim pogotkom. Za razliku od trenera Šibenika Damira Čanadija, koji je, i kad je na semaforu i travnjaku sve izgubljeno, "kalio" vremešnog Kneževića i Skorupa.

Šteta je u tom slučaju višestruka. Ako Čanadi nije kanio na vrijeme ubaciti mladiće (Damjanić, Barnabas, Baturina), zašto ih nije prepustio treneru juniora na važnoj utakmici u Puli? Možda bi s tom trojicom bio izbjegnut poraz Šibenika (2:4) protiv vršnjaka iz Istre, čime se dodatno zakomplicirala borba šibenskih mladića za prvoligaški ostanak.

Za razliku od šibenskog stručnog stožera, trener Dinama Igor Bišćan nije dao, suprotno najavama, šansu svojim poletarcima, koji su dan poslije seniorske utakmice sa Šibenikom igrali odlučni dvoboj s Hajdukom za naslov juniorskog prvaka Hrvatske.

Takve su odluke dio stručne politike, koja je zapravo sve samo ne politika. I sve samo ne s pogledom na budućnost šibenskog nogometa. Politike u kojoj gotovo nakaradno zvuči najava "da će se, kad završi sezona, otkriti prava istina o debaklu (0:4) u utakmici s Goricom na Šubićevcu". Zar se s otvorenim kartama nije moglo izaći odmah poslije poraza, te posegnuti pravodobno za svojevrsnom "čistkom" u svlačionici!? Pogotovu što se šibenskim kuloarima provlače priče o neviđenim svađama, pa i ne baš nježnim prijetnjama.

Dva kola prije kraja prvoligaške utrke Šibenčanima još uvijek ostaje teorijska prilika za spas, točnije pobjeda nad Osijekom kod kuće, te pobjeda Varaždina u Velikoj Gorici. A i tu smo minimalnu šansu spomenuli s nemalom dozom mazohizma.