Car(ević) je „mrtav“, živio novi car(Kartelo)! Ako bismo, pak, nastavili s igrom riječi glede (ne) očekivane trenerske promjene na Šubićevcu, onda je neizbježna ova rečenica: Kad ne vidiš izlaz iz krize, onda izlaz potražiš u – izlaznim vratima.
Tako je, očito, razmišljao Mario Carević, kad je donio odluku o odlasku sa Šubićevca. Vjerojatno s podijeljenim osjećajima, kao što su i naša razmišljanja podijeljena, kad je riječ o treneru nemalih ambicija i talenta. Nije nam ni na kraj pameti visokom Makaraninu odreći nemale zasluge za uspješan drugoligaški hod i još uspješniji prvoligaški start na Šubićevcu, ali ne možemo pobjeći ni od nekih primjedbi na njegov šibenski rad, posebice na komunikaciju s medijima.
Bitan dio trenerskog talenta je, nema sumnje, i sposobnost da se nosiš s pritiscima. Rezultatskim, navijačkim, funkcionarskim, privatnim, pa i novinarskim. U pedeset „i nešto“ godina trajanja u novinarskom poslu autor ovih redaka je, neovisno što živi i radi u relativno malom gradu, imao prilike, pa i posebno zadovoljstvo da izbliza prati rad trenerskih velikana u različitim sportovima. Od Zorana Slavnića do Dušana Ivkovića u košarci, od Veselina Đuhe do Ivice Tucka u vaterpolu, od Tomislava Ivića do Gorana Tomića u nogometu. U kriznim trenucima sa svima je bila lakša komunikacija nego sa Carevićem. Uvijek se rješenje tražilo u prijateljskom, sportskom razgovoru. U takvim ili sličnim situacijama Carević je posezao za ne baš korisnom, pa i ne baš popularnom šutnjom. Zašto? To samo on zna.
A novinar mora osluškivati ne samo trenersko bilo, već i još više raspoloženje navijačkog puka. Funcuta i nešto starijih šibenskih prijatelja nogometa, koji su ove sezone kao nikad vjerni Šubićevcu, a koji su s razlogom krenuli u ozbiljan proces grintanja glede šibenskih „događanja“ na prvoligaškom travnjaku. Zar je Carević očekivao hvalospjeve poslije dva boda i jednog postignutog gola u pet kola!?
Da ne govorimo o, grubo rečeno, odvratnih pedesetak minuta nadmetanja s Istrom, kad Šibenik s igračem više nije stvorio nijednu ozbiljnu priliku, a kamoli djelovao raspjevano. Kad su Funcuti u pitanju njihovo je, pak, strpljenje posebno nagrizla splitska utakmica. Ne toliko zbog (visokog) poraza, koliko osjećaja poniženosti. Zbog samo tri načinjena prekršaja šibenske momčadi i, što kriti, nemalog vrijeđanja od strane suparničkih navijača.
Sporazumni raskid ugovora je, stoga, bio gotovo idealno rješenje za Carevića, Šubićevac i navijače. Klupsko je vodstvo, pak, barem do kraja jeseni odlučilo pružiti priliku domaćem stručnjaku Marku Kartelu. Ambicioznom treneru, koji je doživio zločestu podmetaljku u doba „vladavine“ obitelji Jurić(i njihovih jataka). Šibenskom veteranu, koji je bio stožerni igrač u viziji nogometa uspješnog trenera Ivana Pudara, te strijelac pogotka u pobjedi(2:1) nad Dinamom, kad je Modre predvodio Luka Modrić!
Svidio nam se rezon glavnog operativca kluba Denisa Brašića kao obrazloženje za imenovanja Kartela.
- Kartelo zna nogomet. On je prosto preporodio naš omladinski pogon. Zašto ne bismo dali priliku našem, domaćem stručnjaku – kazivao nam je Brašić. Kao da je i on rođen na Gorici ili u Docu.
Brašić je i kao jedini od klupskog vodstva s nemalom sigurnošću najavio povratak Kartela u šibensko trenersko sedlo. Tamo, gdje je bio kratko kao duga na nebu poslije kiše. Dobrim dijelom i zbog toga što nije htio provesti ne baš jasnu naredbu bivših vlasnika da iz momčadi odstrani dvojicu Šibenčana Stipu Bačelića Grgića i Antonija Jakoliša. Poslije te nesretne epizode, koju novi šibenski kormilar nerado spominje Kartelo je samo kratko vodio drugoligaša Croatiu iz Zmijavaca.
Prve, neslužbene informacije poslije sporazumnog raskida ugovora s Marijom Carevićem najavljivale su kao Kartelova pomoćnika još jednog sjajnog veterana Šibenika i šibenskog zeta Mešu Alispahića. Kako je došlo do promjene u odnosu na prvu najavu da će Narančaste voditi tandem Kartelo – Alispahić ostat će, zasad, tajnom.
- Volio bih da sam dobio priliku, no siguran sam da vrijeme radi za mene – kazao nam je Alispahić.
Osim s fureštima Jerkom Lekom, Tomislavom Stipićem ili Tonijem Golemom, baratalo se, što kriti, s još nekoliko šibenskim prijateljima nogometa itekako poznatih imena: Ivan Pudar, Ivan Božić i Armando Marenci. Potonji se sve više spominje kao Kartelov nasljednik na mjestu šefa omladinskog pogona.
- Armando je idealan stručnjak za tu ulogu u klubu. On je kao suho zlato u radu s mladim nogometašima – na sva usta hvali mlađeg Marencija (op.p. riječ je o sinu nezaboravnog trenera i veterana Damira, suigrača Petra Nadoveze) već spomenuti Ivan Pudar.
Suprotno nagađanjima kao prvi suradnici novog (starog) trenera Marka Kartela pojavili su se mladi dalmatinski stručnjaci. Marin Oršulić, koji je baš kao i Kartelo vodio Croatiju iz Zmijavaca, te nije uspio sa Zadrom u kvalifikacijama za viši rang nakon što je slavio na kraju uzbudljive utrke u južnoj skupini Treće HNL.
Drugi je Kartelov suradnik manje poznati Marijo Jović, koji je trenersku karijeru mahom gradio na dalekom sjeveru, u Norveškoj.
- Prvotimci su s vidljivim osmijehom i zadovoljstvom dočekali Kartela na prvom treningu. Kao da je i njima bilo dosta iščekivanja oko novog kormilara– još jednom se oglasio Brašić.
Kartelo će u petak sa svojim suradnicima biti i službeno predstavljen na Šubićevcu. U susret toj promociji novi trener se, poštujući dogovor s klupskim glasnogovornikom Markom Nenadićem, klonio izjava, najava i obećanja.
- Osijek ćemo dočekati u radnoj atmosferi. Suparnika smo dobro proučili. Vjerujem da će taktika, kakvu smo zamislili biti uspješna – kazao nam je neslužbeno Kartelo.
Sa svojim suradnicima jamačno prelama dvojbu o načinu igre Šibenika. S trojicom stopera ili „klasično“ sa četvoricom u obrani. Možda i s rombom u veznom redu, na što nas je vratio spomen Meše Alispahića, koji je ulogu (polu)špice sjajno igrao u doba Branka Karačića.
Šime Gržan, Marin Prekodravac, Goran Bakić i Ivan Santini imat će, ako zasluže Kartelovu minutažu, jamačno dodatnu motivaciju za subotnju utakmicu. Kao bivši igrači Osijeka. Vrlo je velika vjerojatnost da će se u udarni sastav vratiti iskusni Ivan Roca, čije se ispadanje iz prve jedanaestorice poklapa s početkom niza negativnih šibenskih rezultata. Iz prostog razloga što je u kompoziciji igre na sredini travnjaka potreban jedan tipični duel-igrač, „klasični“ zadnji vezni. Ostaje dvojba hoće li novi stručni tercet vratiti u početni sastav svestranog Ivana Delića, koji bi, po nekim razmišljanjima, mogao igrati (polu)špicu u veznom redu s formacijom romba!? Jedino je sigurno kako u momčadi neće biti ozlijeđenog Stefana Perića, kao i to da će ga zamijeniti iskusni Roberto Punčec.
Za kraj ne baš ugodno podsjećanje na prvoligašku statistika, koja govori da se Šibenčani ne mogu baš pohvaliti uspjesima protiv Osijeka na Šubićevcu. Dakako, ako se ne vratimo u onu sjajnu sezonu, kad je momčad iz grada na Dravi prosto pregažena(4:o) na šibenskom travnjaku u četvrt-finalu Kupa Hrvatske. U sezoni, u kojoj se Šibenik domogao i svog jedinog službenog nastupa u europskim natjecanjima. Kad je jednog nezaboravnog ljeta, poslije pobjeda na Malti (Sliema) i Cipru(Anorthosis) na svjetskoj ljestvici bio drugi od hrvatskih klubova. Na 250. mjestu. Iza Dinama, a ispred Hajduka!