Šest bodova i šest postignutih golova u dva kola! Teško da je itko na Šubićevcu mogao zamisliti bolji početak nove sezone. To više što su se "narančasti" na startu uspješno sučelili s Vukovarom, koji su mnogi proglasili kandidatom za prvo mjesto, te Solinom u gostima, gdje se nikad dosad u 90 godina dugoj povijesti šibenskog (prvo)ligaša nisu osladili punim plijenom.
Kad već spominjemo povijest, vodstvo od 2:0 iz 33. minute, koje je spretnim pogodcima ostvario brzonogi Torres, asociralo nas je upravo na Dugopolje otprije osam godina, kad su za "vladavine" sinjskog trenera Mirka Labrovića Šibenčani u stilu kaznene ekspedicije s 3:0 pregazili uvijek neugodnog domaćina, a sportski izvjestitelj s te utakmice posegnuo je za kvalifikacijom "Šibenik je klasa više u drugoligaškom rangu".
‘Prisilni‘ domaćini
Nizom vlastitih propusta i stjecajem ne baš sretnih okolnosti, "narančasti" te drugoligaške sezone nisu izborili povratak u društvo najboljih (sjetite se 11 bodova prednosti, te "majstorica" s vinkovačkom Cibaliom i pulskom Istrom!), što može biti itekako pouka sadašnjem klupskom vodstvu, treneru Mariju Careviću i njegovim igračima. Stara istina da vrijedi nešto naučiti iz pogrešaka u prošlosti je u "slučaju Šubićevac" sve samo ne fraza.
Uostalom, upravo vrijedna pobjeda nad Solinjanima, koji su zbog radova na svojem travnjaku bili "prisilni" domaćini u Dugopolju, detektira mogućnosti neopreznog i neprihvatljivog posrtanja poslije 60 minuta igre, u kojima je Šibenik dominirao ne samo vodstvom (2:0) nego i prikazanim nogometom.
Prava je istina da trener Mario Carević nije požurio s izmjenama raspoloženih Torresa i Marijanovića, točnije uvođenjem još nedovoljno spremnih, makar u tehničkom smislu moćnih Ikera Poze i Ivana Laće, nego da je na to praktički bio prisiljen. Međutim, obrambena faza igre Šibenika postala je potom osjetno slabija, a manjkalo je i toliko potrebne brzine u napadu, bez koje nema lake transformacije i (polu)"kontri". No upravo su Pozo i Laća odlučili o pobjedniku. Prvi prodorom i lažnjacima, a drugi mirnoćom i koncentracijom, kad je loptu, serviranu kao na pladnju, trebalo pretvoriti u pobjedonosni pogodak.
Zato su neke navijačke primjedbe na spomenute izmjene bile pomalo ishitrene, da ne kažemo predimenzionirane.
– Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali kad govoriš o nekom potezu ili problemu, moraš imati sve informacije. Mi smo zaista u prvom poluvremenu djelovali moćno. Zato nekome tko ne zna "pravo stanje" stvari u našoj svlačionici mogu otkriti da je Torres već u poluvremenu tražio izmjenu. Razlog: taj nadareni igrač, koji se preobrazio i u dobrog strijelca, nije odradio kompletne pripreme.
Što se tiče ostalih izmjena, htio bih reći da smo prisiljeni kombinirati ili, ako hoćete, kalkulirati s minutažom, Eto, i spretni strijelac pobjedonosnog pogotka Ivan Laća osjetio je bol u nozi na kraju utakmice. Nije nam baš lako nadoknaditi ni prazninu na desnom boku, nastalu ozljedom Kristijana Pavičića. Osim toga, moram uvjeriti dio igrača kako je u slučaju nekih nezgodnih situacija u kaznenom prostoru najbolje, kako kažemo mi Dalmatinci, "kendati" loptu daleko, a ne petljati u svojem šesnaestercu. Da smo reagirali energičnije kod prvog gola Solina, utakmicu bismo jamačno mirno priveli kraju. Bez ikakve drame – otvorio se trener Mario Carević.
Očekivane oscilacije
Ako bismo dopunili Carevićevu izjavu, onda vrijedi konstatacija kako su oscilacije pojedinaca, pa i cijele momčadi logične za sastav koji se poslije svojevrsnog zbjega više od 20 igrača sa Šubićevca "krpao" nogometašima sa svih strana Lijepe naše, a koji je trener Carević više nego "pristojnom" brzinom uspio pretvoriti u složan kolektiv.
Već smo spominjali kako su Torres, Pozo i Laća stigli nedovoljno spremni. Isto tako, logične su oscilacije kod mladog Osječanina Ivana Cvijanovića, koji je cijelu godina izbivao s travnjaka zbog teške operacije križnih ligamenata koljena, a koji je, ipak, jedino "pravo" rješenje za lijevog bočnog. Ne možemo očekivati ni da će iskusni Vodičanin Ivan Roca svaki susret odigrati gotovo bez greške, kao što je djelovao u prvoj utakmici s Vukovarom. Uz neizbježnu napomenu kako je on, ipak, najdjelotvorniji kad igra najjednostavnije, a svojim nemalim tjelesnim mogućnostima tjera suigrače na sličan pristup igri.
S druge strane, svaka čast Zadraninu Kolegi, koji se prihvatio njemu ne baš prirodne pozicije desnog bočnog, na što je stručni stožer Šibenika bio prisiljen poslije rane ozljede (u prvim minutama utakmice s Vukovarom) Kristijana Pavičića, a koji je u Carevićevim planovima za novu sezonu bio zabilježen s epitetom "standardni".
U nedavnom ugodnom ćaskanju uz kavicu s članovima stručnog stožera Šibenika, koji, uzgred rečeno, obožavaju Jadriju i šibensku pismu milu, uzalud smo tražili neka alternativna rješenja za bočne pozicije. U tom smislu kao svojevrsna pričuva nameće se i iskusni Stefan Perić, zbog brzine, visine i spretnog baratanja loptom. Neovisno o tome što Carevićevi prethodnici Damir Čanadi i Mario Cvitanović nisu "vidjeli" spomenutog igrača dalje od pozicije stopera.
– Nisam mogao od sreće kad sam vidio koliko šibenskih automobila i kombija žuri prema Dugopolju, ne krijući navijačka obilježja. Kao više nego jasan znak da Funcuti i ostali iskreni prijatelj šibenskog nogometa u ne baš lakim trenucima za Šubićevac ostaju uz klub – kazao nam je Edo Rajčić, službenik na naplatnim kućicama autoceste, kao izravni svjedok mini šibenske navijačke invazije na Dugopolje.
Oružje s tribina
Funcuti bi i u nastavku, jednostavno rečeno, morali biti moćno oružje Šibenika. Pogotovo što su "narančasti" u iduća četiri kola triput domaćini (BSK, Zrinski, Cibalia). Kao mogućnost da jesen bude lansirna lampa za proljeće, kad će, u to smo uvjereni, igrački kadar biti dodatno osvježen. Ne samo rekonvalescentima Ivanom Delićem i Markom Đirom.
– Nemate pojma koliko je našim igračima značio dolazak nemalog broja Šibenčana, posebice Funcuta, na utakmicu. Samopouzdanje im na najbolji način puni potpora s tribina. Sve mi je bilo još draže kad sam doznao za podatak da je to bila prva pobjeda Šibenika nad Solinom uopće – još jednom se oglasio Carević.
Što kriti da je u nogometnim ćakulama prije početka drugoligaške utrke malo tko očekivao ovakav rasplet zbivanja u prva dva kola. Da će jedan od favorita, Vukovar, (privremeno) ponijeti "fenjer", kako obično nazivamo posljednje plasiranu momčad na ligaškoj ljestvici, ili da će Zrinski iz malog slavonskog Jurjevca biti rame uz rame sa Šibenčanima u bodovnom smislu.
– Ja sam, primjerice, bio iznenađen spremnošću riječkog Orijenta, a nije loša ni moja Dubrava. Zato se slažem s kolegom Carevićem da Druga liga ne puca baš od kvalitete, ali da te gotovo u svakom kolu čeka neki neugodan, dobro motiviran suparnik – kazao nam je šibenski zet (i bivši napadač Šibenika) Ivan Božić, koji je poslije ispadanja Hrvatskog dragovoljca kao trener preuzeo drugog zagrebačkog drugoligaša Dubravu, a koji je nakratko svratio u Krešimirov grad.
Među neugodne i iskusne drugoligaške momčadi jamačno možemo ubrojiti i idućeg suparnika Šibenika, momčad BSK iz Bijelog Brda.
– Imaju posebnu iskusnu veznu liniju, koju predvodi naš bivši igrač Josip Knežević. Znaju igrati na rezultat. Zatvore se, a onda u "kontrama" traže svoje prilike. Opasni su i u prekidima. Zato se moramo ozbiljno pripremiti za tu utakmicu – najavljuje i upozorava trener Mario Carević.
Dobro je što trener Šibenika sa svojim suradnicima drži da je oprez majka mudrosti. Uostalom, "narančasti" imaju i neka neugodna iskustva s momčadi iz mjesta na razmeđu Hrvatske, Srbije i Mađarske. Sjećate li se drugoligaškog poraza od 1:2 poslije šibenskog vodstva od 1:0? Ili prošlosezonskog podatka da su nogometaši iz Bijelog Brda eliminirali istovjetnim rezultatom Rijeku u Kupu Hrvatske!?
