U Zagrebu, kao i na zapadu ništa novo (za nogometaše Šibenika). Točnije, Dinamo je viša razina hrvatskog nogometa, a Lokomotiva suparnik po mjeri. Između dva gostovanja u glavnom gradu Lijepe naše Šubićevac odiše realnošću. Na najjednostavniji način ili s dvije teze "Dinamo je druga dimenzija" i "Ne možeš na Biokovo u japankama", od kojih je potonja i slikovita, i duhovita, trener Šibenika Mario Carević okarakterizirao je utakmicu u Maksimiru ili glatki poraz od 0:3.
- Dinamo je druga dimenzija. Pošteno govoreći nismo imali nikakvih šansi za uspjeh. Pa, ljudi moji, tek smo se vratili u Prvu ligu! No, držim da se nismo osramotili, kako smo se predstavili u "pristojnom" izdanju – odmjereno je i brutalno iskreno govorio Carević.
Jasno je da su priče o "prvoligaškom derbiju" (Dinamo – Šibenik) bile više nego nerealne, nategnute. Autor ovih redaka se, međutim, nije nimalo zanosio nadom u mogući maksimirski uspjeh Narančastih. Naprotiv, bojali smo se reprize jeseni u prvoligaškoj sezoni 2009/2010, kad su zagrebački Modri i Šibenčani bili, također, rame uz rame na prvoligaškom vrhu, ali je maksimirsko nadmetanje završilo katastrofom gostiju (5:0). Uz napomenu da je maloj skupini Šibenčana taj poraz dodatno teško pao, zbog činjenice da su televizijski prijenos gledali u jednom londonskom pubu, jer su stigli na proslavu 40. obljetnice Hrvatske katoličke misije u glavnom gradu Velike Britanije.
Bitna razlika između dva glatka poraza u medijski nategnutim derbijima jest činjenica kako su Šibenčani, unatoč očitoj inferiornosti, minulog vikenda stigli u tri više nego dobre prilike, od kojih se druga Božićeva može komotno ubrojiti u stopostotne.
Ne, nisu stvorene, smišljeno izrađene šanse jedino što, unatoč glatkom porazu, djeluje ohrabrujuće prije novog putovanja za Zagreb. Očigledno je da mladi Morrison igra sigurno, bez ikakvog kompleksa u društvu najboljih. Nema se što zamjeriti ni trojici vezista(Roca, Bakić, Prekodravac). Djelovali su agresivno i neumorno u skladu s vlastitim mogućnostima. Ni Ivanu Božiću nije problem viši rang. Baš kao ni kapetanu Antoniju Đakoviću, makar ne možemo izbjeći opasku kako bi trebao više izlaziti na centrirane lopte.
- Volio bih da je Đaković kod trećeg gola Dinama bio izigran, zbog izlaska nego praktički ukopan na liniji – komentirao je jedan od starih šibenskih nogometnih znalaca.
U jednom trenutku bili smo spremni osuti paljbu po osječkom internacionalcu Belu, zbog (polu)ozbiljne konstatacije da su Šibenčani u prvom poluvremenu imali više žutih kartona nego napravljenih faulova. No, pažljivijim pregledom dodijeljenih javnih opomena šibenskim nogometašima odustali smo od paljbe. Iz prostog razloga što su šibenski igrači kod sva tri (ne)sporna momenta previše mahali rukom prema licu suparničkih nogometaša.
U detalje, koji svakako trebaju brinuti Carevića, neovisno o nespornoj razlici u kvaliteti u korist Dinama, svakako valja ubrojiti i povremene zastoje u komunikaciji lijevog dijela obrane (Punčec, Žuta), koja jamačno traži dodatno uigravanje i bolje međusobno poznavanje.
U drugom poluvremenu je prosto "nestala" i zadarska veza Kolega-Majić, koja je iznenadila Zagrepčane na početku susreta. Ne treba biti posebno pametan da se shvati kako spomenutoj dvojici nogometnih znalaca nedostaje moći za sudar s tako kvalitetnim i funkcionalnim igračima, kakvim raspolaže Dinamo. I nije pretjerana teza da bi čak i oni zagrebački nogometaši, koji nisu okusili ni sekunde nadmetanja sa Šibenčanima na Maksimiru, imali odreda sigurno mjesto u šibenskom sastavu. Poput nadarenog 19-godišnjeg vezista Luke Vrbančića, koji je bio tiha šibenska želja, ali je iz plavog tabora stiglo objašnjenje "kako na njega ozbiljno računaju".
S takvim i sličnim kombinacijama na Šubićevcu se jamačno ne bi previše zamarali da je zdrav Iker Pozo ili da, konačno, stigne dugo najavljivanje pojačanje za veznu liniju. A da je to svojevrsna šibenska mora govore i glasna razmišljanja poslije prve zagrebačke utakmice s idejom da Carević u veznom redu iskuša tehnički dotjeranog i čvrstog napadača Ivana Delića!? Tko sretniji od Funcuta ako se pokaže da je trener Šibenika u pravu, kad tvrdi kako će sve biti lakše kad Antonio Vasilj dođe u punu spremu, uz tezu da je riječ o "nadarenom veznom igraču ili majstoru međuprostora"!? Sva spomenuta lamentiranja o konačnom komponiranju šibenskog veznog reda ne bi bila toliko glasna da je uslišana želja trenera Carevića "o jednom ozbiljnom veznom igraču", popraćena po tko zna koji put obzirom prema ostalih klupskim strukturama u stilu "Vjerujem da na isti način razmišlja i naš direktor Mario Brkljača".
No, unatoč toj već "tradicionalnoj" žalopojki valja konstatirati ohrabrujuću istinu kako glatki poraz u Maksimiru nije nagrizao optimistički pogled Šubićevca u budućnost.
- Bit će, vjerujte, bolje. Riješit ćemo i problem veznog igrača – uvjeren je Denisa Brašić, koji ne štedi vrijeme i novac da bi Šibenik dobio čvrste prvoligaške temelje.
Ako je Dinamo, kako kaže Mario Carević, "druga, viša dimenzija", onda nema dvojbe da je drugi zagrebački prvoligaš Lokomotiva šibenski suparnik po mjeri. Ne, nije to ista momčad od prije dvije godine, od koje su strahovali gotovo svi u društvu najboljih. Neovisno o trenerskom talentu Silvija Čabraje ne mogu se nekim mađionarskim, taktičkim trikovima nadoknaditi brojni odlasci sa zagrebačke Kajzerice. Narančaste u Kranjčevićevoj ulici čeka i njihov bivši suigrač Duje Čop, koji neće prijetiti samo iskustvom i spretnim snalaženjem pred suparničkim vratima, već vrlo vjerojatno i posebnom motivacijom, zbog šibenskih priča iz ne tako davne prošlosti.
Prije nadmetanja s Lokomotivom, a poslije poraza od Dinama, ohrabrujuće izgleda analiza susreta s hrvatskim prvakom kroz prizmu poštenog, muškog pristupa nogometaša Šibenika. Ako sličan odnos prema trenerskim i taktičkim zadaćama ponove ovog vikenda nada da će se Narančasti vratiti neporaženi bit će sve samo ne iluzija.
Akumulatore samopouzdanja Carevićeve momčadi jamačno puni i saznanje da su se Šibenčani u tri kola, neovisno od činjenice da su dvaput gostovali kod članove "velike četvorke" hrvatskog nogometa(Dinamo, Osijek), domogli nemalog kapitala od 6 bodova. I ne samo to! Sportski Šibenik ponovno živi punim srcem za svoj klub. O tome svjedoči i nemali broj Funcuta na maksimirskom stadionu, na kojemu se okupilo više od 11 tisuća gledatelja ili najviše otkad Šibenik igra u prvoligaškom društvu. Kao jedan od krunskih dokaza da su Narančasti na pravom putu u novoj sezoni. No, vrijedi i stara Carevićeva teza kako je (prvo)ligaška utrka maraton, a ne sprint. Da sustav vrednovanja pobjede sa 3 boda omogućuje relativno brze prevrate na ljestvici.