Ni deveta uzastopna pobjeda Šibenika – ‘Narančasti’ su samo promarširali (4:0) Dugopoljem – nije bila dovoljna da se Carevićeva momčad bodovno izjednači s vodećim Zrinskim. Razlog: Slavonci su po deveti put ove sezone slavili minimalno (1:0) u dramatičnoj završnici utakmice sa Solinom.
Još jednom su po tko zna koji put došli do tri boda u sudačkoj nadoknadi. Otuda i dva krucijalna pitanja prije zadnjih pet kola (drugo)ligaške utrke. Može li Zrinski i dalje biti miljenik sreće, kakva se ne pamti na hrvatskim (i ne samo hrvatskim!) travnjacima? Hoće li trener Šibenika Mario Carević održati ne tako davno smjelo obećanje kako će njegova momčad pobijediti u svim preostalim utakmicama!?
Ako ima različitih odgovora na spomenuta pitanja, onda nema nikakve, ama baš nikakve dvojbe kako će šibenski prijatelji nogometa emotivno disati za svoju momčad u ligaškoj završnici. Više od 300 Šibenčana, među kojima je prednjačilo 250 dobro organiziranih Funcuta, učinilo je od lijepog sportskog zdanja u Dugopolju mini-Šubićevac. Navijali su (i pjevali) na fanatičan način svih 90 minuta. U tom ih nisu omela ni kratka razdoblja, kad se činilo kako će (Šibenčanima uvijek) neugodni domaćin preokrenuti tijek igre i rezultat. U svojoj izjavi, datoj neposredno poslije završetka utakmice trener Mario Carević je, ciljajući na spomenuta kratka razdoblja pada u igri Šibenika, bio i pomalo strog prema svojoj momčadi.
- Bilo je u nekim trenucima pomalo klimavo. Točnije, konačan ishod ne odražava pravo stanje zbivanja na travnjaku. Ušli smo u utakmicu fantastično, trebali povesti s najmanje 2:0. Potom je, ruku na srce, bilo razdoblja, kad smo pomalo visili – grubo realan bio je kormilar Šibenika, unatoč visokoj pobjedi.
Teže bez Punčeca
Ako je stasiti Makaranin kanio tom izjavom dodatno motivirati svoju momčad za iduće, odlučne bitke, onda je, nema sumnje, uspio. Ostaje samo dvojba jeli malo pretjerao u svojoj trenerskoj strogoći!? Prije svega, domaćin nije prijetio Šibenčanima kombinatornom igrom, već samo prekidima. Točnije, nabačenim loptama s boka ili kornera. A u takvim situacijama se itekako osjetilo odsustvo iskusnog i snažnog Roberta Punčeca, kojega je povišena temperatura prije utakmice odvojila od nastupa u važnoj utakmici protiv Dugopolja.
Njegova alternacija Josip Gačić odigrao je gotovo besprijekorno svoju rolu zadnjeg stopera, ali nije mogao nadoknaditi Punčeca u trenucima kad valja dobro rasporediti obrambenu formaciju ‘Narančastih’ kod nabačenih lopti, dodatno neugodnih zbog nemalog broja visokih igrača u dugopoljskoj momčadi.
U analizi susreta Carević će vjerojatno tražiti i odgovor na pitanje tko bi u idućim nastupima trebao biti “džoker” s klupe: Toševski, Delić ili Božić!? Da je, primjerice, Delić imao onakve prilike, kakve su u prvih dvadesetak minuta imali drugi napadači Šibenika, gosti bi, nema sumnje, vjerojatno već prvo poluvrijeme završili impresivnim rezultatom ili otišli u svlačionicu pjevajući. Način na koji je nadareni napadač zabio treći pogodak, te efektno petom namjestio četvrti Laći jasno sugerira majstorstvo koje bivši hajdukovac nosi u svojim nogama. A Toševski je, ruku na srce, u laganom padu forme. Njegovo nogometno ratništvo u suparničkom kaznenom prostoru ne uspijeva u posljednje vrijeme spojiti s toliko potrebno koncentracijom u zoni šuta. Efikasnosti nedostaje katkada i Božiću, no on predstavlja dragocjenost za šibenski stručni stožer svojom silnom trkom, brzinom i željom za suradnjom. Šibenčani su zapravo poslije Dugopolja trebali od srca zapjevati staru skradinsku “Oj, Ivane mili rode”. Ne bez razloga. Tri od četiri gostujuća pogotka zabili su tri Ivana: Cvijanović, Delić i Laća. Ovom potonjem, kao fetivom Skradinjaninu vjerojatno i najbolje paše spomenuti izvorni napjev, posebno efektan u obradi pokojnog splitskog skladatelja Silvija Bombardellija.
Valja “preveslati” Jarun
Jedan od stihova spomenute pjesme govori “Oj Ivane, mili rode privezi me priko vode”. U skladu s tim valja ovog vikenda “preveslati” zagrebački Jarun, baš kao što su nedavno na Jarunskom jezeru to učinili nadareni veslači šibenske Krke. Upozoravajuća je već visoka, 4. pozicija zagrebačkog sastava kojeg vodi Carevićev dobar poznanik i nešto stariji, bivši reprezentativac, 44 – godišnji Jerko Leko. U prva dva susreta Šibenčani nisu imali problema sa Zagrepčanima, no trećoj utakmici valja prići više nego ozbiljno.
Do kraja sezone ‘Narančasti’, osim Jaruna, na Šubićevcu ugošćuju Vukovar i Dubravu, dok putuju u goste Sesvetama i (u zadnjem kolu) lideru Zrinskom. Vrlo sličan raspored ili gotovo iste suparnike imaju i vodeći Slavonci. A usporedo s bitkama na travnjaku HNK Šibenik mora voditi brigu o “tehničkim problemima”, kako je na gornjem katu tituliran razlog zbog kojega ‘Narančasti’ nisu, za razliku od Zrinskog, dobili licenciju za prvoligaške utakmice već u prvom krugu. No, vjerujemo da će Željko Karajica, Denis Brašić, Stipe Dramac i ostali, koji vode brigu o Šubićevcu, riješiti sve što traži Komisija za licenciranje u zadanom roku, da će žalba Šibenika biti uvažena.
Cijeli “slučaj” krije i svojevrstan apsurd. Momčad Zrinskog iz malog slavonskog sela Jurjevca prijavila je kao “svoje” igralište osječki Gradski vrt, gdje ne ulaže ni centa. Kao da bi Šibenčani svojim travnjakom proglasili susjedni Poljud. Vodstvo Šibenika je, kažu dobro upućeni izvori, o svojim ambicioznim, ne samo sportskim, već i graditeljskim planovima u detalje upoznalo čelne ljude Hrvatskog nogometnog saveza, pa ne vjerujemo u mogućnost da netko želi zapinjati nogu vitalnom 90-godišnjaku, koji je hrvatskom nogometu “darovao” čak 12 reprezentativaca.
Teza o “zapinjanju noge” imala je itekako težinu u jesenskom dijelu prvenstva. Šibenik bi već sada čvrsto stajao na prvoj poziciji da nije bilo nemalih sudačkih propusta (ili otimačina!?) na važnim gostovanjima u Vukovaru i Osijeku. Na prvoj je utakmicu Narančastima poništen potpuno regularan pogodak Ivana Božića, uz sudačku priču za malu djecu kako se strijelac nepravilno aktivirao iz zaleđa. Božić je bio u naslovnoj ulozi i protiv Zrinskog. Posjedujemo fotografiju, koje je snimio jedan kolega, gdje se vidi kako Božića stoper Zrinskog žestoko poteže za dres, usamljenog u kaznenom prostoru. A stoper domaćina nije kažnjen ni (žutim ili crvenim) kartonom, a kamoli kaznenim udarcem u korist Šibenika! Srećom, kad je riječ o utakmici u Dugopolju takvih sudačkih nepravdi nije bilo.
Nisu, međutim, izostale i (ne)dvojbene odluke mladog suca Patrika Pavešića iz Duge Rese. Bio je posve u pravu, kad je umjesto najprije dosuđenog kaznenog udarca za Šibenik, dao žuti karton Kolumbijcu Torresu, zbog simuliranja prekršaja. U sferi sudačkih procjena ostale su dvije odluke. Pitanje je li kod prvog pogotka ‘Narančasti’ strijelac Duje Dujmović bio u nedozvoljenoj poziciji, a sporan je i izostanak sudačke odluke da domaćem stoperu Luburiću dodijeli i drugi žuti, pa time automatski i crveni karton već u prvom poluvremenu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....