Vinko Petković: ‘Pod lekadolom sam, ali baba mi je poslala rakiju, trebalo bi biti dobro...‘

Utakmica 6. kola SuperSport HNL-a u kojoj su se u Puli sastali Istra 1961 i Rijeka završio je bez pobjednika, a rezultat je bio 1-1. Riječani su poveli već u 5. minuti, a strijelac je bio Haris Vučkić. Istra je izjednačila u 26. minuti, kad je Vinko Petković s ruba kaznenog prostora pogodio donji lijevi kut riječkih vrata.

Treba istaknuti kako je Petković ujedno bio i ponajbolji igrač susreta i konstantna prijetnja po vrata gostiju. Ipak, samo dan kasnije nakon utakice pobrao je virozu.

- Mene je zaobišla prije susreta, ali izgleda da mi je pokucala na vrata nakon njega. Uhvatio me umor i slabost, oko dva u noći probudio sam se, sav sam se tresao, imao sam temperaturu, morao na WC. Pod lekadolom sam i brufenom, i dalje imam “fibricu” nešto preko 37... - govorio nam je u ponedjeljak prijepodne.

- Nadam se da će mi brzo proći. Baba mi je poslala kamilicu iz Šibeniku, maslinovog ulja i rakije, trebalo bi biti dobro. Babino je babino.... - smije se i dodaje:

- Pretpostavljam da je to krenulo iz vrtića, da ju je donio netko od igrača koji imaju djecu ili smo se negdje svi zajedno otrovali s hranom. Već prošli ponedjeljak na treningu dvanaest igrača imalo je iste simptome, povraćanje i proljev, sutradan novi, natjerali smo se trenirati, baš smo se krpali. U petak, nakon što je cijela momčad trenirala, jedan za drugim su završavali na infuziji, nekima je ponovno skočila temperatura, ali preživjet ćemo i to. Dosta mojih prijatelja u Šibeniku ima isti problem, traje nekoliko dana, nešto specifično.

Koliko se to odrazilo na igru?

- Na terenu smo dobro izgledali, ne bi se ni reklo da je ostavilo neki poseban trag. Znate kako je, kad ste pod temperaturom i tabletama, čovjeku nije ni do čega, a kamoli da igra utakmicu. Međutim, mentalno se pripremite, natjerate tijelo na velike napore i uspjeli smo izdržati. No, nakon utakmice i golman Majkić, i Hujber, i Luka Marin, krenuli su s povraćanjem. Sve nosi svoju žrtvu, ali uzeli smo bod, pa nam je to neka utjeha. Profesionalni sport su prevelika trošenja, preveliki zahtjevi, idete, kako se kaže, izvan ljudskih granica, a zdravlje bi, bez obzira na sve, trebalo biti na prvom mjestu. Općenito bi trebalo posvetiti više pozornosti igračima, vidite i sami što se događa, da se ruše po terenu. Nije to dobro, bolje se odmoriti tri ili pet dana, nego uništavati se - rekao je Istrin brzanac.